Danas većina ljudi ne očekuje da će namještaj koji kupe u popularnim trgovinama poput IKEA-e ili Harvey Normana trajati dugo ili preživjeti česte selidbe. No, kada posjetite trgovinu s vintage namještajem, možete pronaći stare komade koji su nekad bili jeftini i masovno proizvedeni, a ipak su trajali. Kvaliteta namještaja u zadnjih nekoliko desetljeća sve više opada.
Kvaliteta namještaja sve je lošija
Razlika u kvaliteti današnjeg namještaja u odnosu na onaj od prije 50 ili 60 godina je dramatična. Tada su ljudi smatrali da je namještaj dugotrajna investicija koja će trajati generacijama. Često su se takvi komadi nasljeđivali unutar obitelji.
Suvremeni potrošači često mijenjaju svoj namještaj kako bi pratili trendove koji dominiraju na društvenim mrežama. To je dovelo do rasta industrije koja se oslanja na jeftinu radnu snagu i loše materijale kako bi smanjila troškove proizvodnje i zadržala niske cijene.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kvaliteta namještaja sve je niža zbog korištenja jeftinijih materijala. Dok su se nekad često koristile šperploča i puno drvo poput trešnje ili hrasta, danas se većina namještaja proizvodi od kineske prešane ploče i šperploče.
Čak i komadi koji se oglašavaju kao “puno drvo” mogu biti izrađeni od jeftinijeg materijala, poput gumenog drva (kaučukovac) s furnirom.
Kvaliteta namještaja sve je niža zbog jeftinih materijala koji se koriste pri izradi i seljenja proizvodnje
Način proizvodnje se također promijenio. Proizvodnja se često seli u zemlje s jeftinom radnom snagom, poput Kine i zemalja jugoistočne Azije, kako bi se smanjili troškovi. To je omogućilo proizvodnju “flat-pack” namještaja koji se lako može sastaviti kod kuće, ali često ima nižu kvalitetu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Suvremeni kupci često gledaju na namještaj kao na privremeni proizvod koji će zamijeniti novim trendom. Ovo stvara kulturu jednokratnih proizvoda i dovodi do velike količine otpada.
Ako želite kupiti kvalitetan namještaj koji će trajati, preporučuje se potraga za komadima izrađenim od punog drva i kupovina po narudžbi, iako to može biti skuplje. Cijena nije uvijek pokazatelj kvalitete, pa je važno pažljivo istražiti prije kupnje namještaja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
U svijetu koji je gotovo opsjednut novim, starost je postala pomalo neobičan oblik luksuza. Svakoga dana pojavljuju se novi proizvodi, novi brendovi, novi restorani, nove kolekcije, novi koncepti interijera, nove tehnološke platforme, nove pjesme i nove poslovne ideje koje u kratkom vremenu uspijevaju privući pažnju javnosti, algoritama i tržišta, ali samo rijetke među njima uspijevaju napraviti ono što je u suvremenoj ekonomiji zapravo mnogo teže od samog lansiranja: ostati relevantne. Novost može proizvesti interes, može stvoriti promet i može osigurati naslovnicu, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz vrijednosti. Povijest kulture, dizajna, mode, gastronomije i poduzetništva iznova pokazuje da između nečega što je trenutačno popularno i nečega što će za dvadeset ili pedeset godina još uvijek imati smisla postoji velika razlika.
Pojam pasivne agresije posljednjih je desetljeća postao toliko prisutan u svakodnevnom jeziku da se danas susreće u gotovo svim oblicima međuljudske komunikacije, od partnerskih odnosa i obiteljskih konflikata do poslovnih odnosa, prijateljstava i komunikacije na društvenim mrežama, pri čemu je njegova učestalost upotrebe u velikom broju slučajeva nadmašila njegovu stvarnu sadržajnu vrijednost, jer se termin sve češće koristi kao opća oznaka za ponašanje koje je drugoj osobi neugodno, iritantno, hladno, neobzirno ili jednostavno neprihvatljivo, iako između takvog ponašanja i stvarne pasivne agresije postoji značajna psihološka i komunikacijska razlika.
Postoje obitelji u kojima se o budućnosti djece govori mnogo prije nego što djeca uopće mogu razumjeti što budućnost znači, pa se tako kroz sasvim obične razgovore, obiteljske ručkove, fotografije s vjenčanja, priče o djedovima i bakama i planove za neke daleke godine polako stvara slika života koji se čini gotovo unaprijed određenim: jednog dana sin će imati djevojku, kći će imati dečka, zaljubit će se, vjenčati, možda imati djecu i nastaviti neku vrstu obiteljske priče koja se prenosila generacijama, često bez potrebe da je itko posebno objašnjava ili propituje.
Poznata domaća poduzetnica Jana Dužanec svojim je najnovijim modnim izdanjem pokazala kako efektan dnevni look može istodobno djelovati ženstveno, profinjeno i dovoljno opušteno za gradske ulice.
Poznati domaći pjevač nedavno je privukao veliku pozornost javnosti fotografijama na kojima je pokazao zavidnu fizičku formu. Njegovo izdanje brzo se proširilo društvenim mrežama, a posebno mnogo simpatija izazvao je njegov prirodan izgled koji se savršeno uklopio u popularni pojam „dad bodyja“. Brojni komentari i pohvale pokazali su da publika nije ostala ravnodušna, a pjevač je sada odlučio otkriti i dio priče koja stoji iza fotografija o kojima se toliko govorilo.
Nova frizura Izabel Kovačić idealna je inspiracija za novu sezonu i razdoblje pred nama, osobito ako se nakon ljeta javila želja za promjenom koja će osvježiti izgled, ali pritom neće zahtijevati radikalan rez ni potpuno odricanje od duljine. Izabel se odlučila za frizuru koja na prvi pogled djeluje vrlo prirodno i neopterećeno, no upravo se u njezinoj pažljivo oblikovanoj slojevitosti krije razlog zbog kojeg kosa izgleda toliko raskošno, gusto i pokretljivo.
Budimpešta je ovih dana postala mjesto susreta mode, ljepote i prepoznatljive francuske elegancije, a Chanel je u mađarskoj prijestolnici okupio niz europskih i domaćih influencerica te poznatih lica iz svijeta mode i lifestylea. U ambijentu koji je svojom raskošnom arhitekturom, toplim svjetlom i decentnim detaljima prirodno pratio estetiku francuske kuće, među uzvanicama se našla i svima simpatična Isabela Rakonić, koja je za ovu prigodu odabrala izdanje koje je istodobno djelovalo glamurozno, romantično i vrlo suvremeno.
Poznata domaća glumica i jedna od najprepoznatljivijih dama hrvatskog kazališta, Bojana Gregorić Vejzović, ovih je dana svojoj obitelji poželjela dobrodošlicu novom članu, preslatkom psiću Duxu, koji je u njihov dom stigao nakon što je jedan oglas bio dovoljan da osvoji srca cijele obitelji.