Zamislite večer koja nije samo obična večera, već prava kulinarska odiseja kroz svijet. Svaki zalogaj vodi vas u daleke gradove, svaki miris i tekstura otvara vrata sjećanjima ili maštanjima o putovanjima. Stol je više od mjesta za jelo – on je scena, galerija i brod koji plovi od Pariza, preko Rima, do Tokija. Ova gastronomska avantura spaja kulturu, umjetnost i senzacije okusa u jedinstvenom doživljaju.
Prvi korak: Pariz – Grad svjetlosti i sofisticiranih okusa
Večer započinje u Parizu. Stol je ukrašen malim suvenirima – minijaturnim Eiffelovim tornjem, tanjurima s lavandom iz Provance i svijećama koje bacaju zlatnu svjetlost. Glazba: lagani francuski šanson, Edith Piaf ili moderna verzija „La Vie en Rose“, stvara osjećaj šetnje po riveu Seine.
Prvi tanjur dolazi – mini croissant punjen dimljenim lososom i krem sirom. Njegova hrskava, maslena tekstura savršeno se spaja s nježnim, blago dimljenim lososom i kremastim sirom. Svaki zalogaj je poput šetnje pariškim ulicama, s mirisom svježeg peciva i cvjetova u zraku.
Savjet za atmosferu: posluži croissant uz čašu laganog bijelog vina, poput Sauvignon Blanca iz doline Loire, ili uz pjenušac koji podsjeća na blistave večeri u Montmartru.
Za filmski ugođaj: Amélie (2001) Wesa Andersona savršeno dočarava pariški šarm i nježnost malih užitaka, dok nježni tonovi glazbe u filmu dopunjuju senzaciju blagovanja.
Drugi korak: Rim – Italija na tanjuru
Nakon Pariza, stolom putujemo u Italiju. U zraku se osjeća aroma svježeg bosiljka i maslinovog ulja. Svijeće bacaju toplo svjetlo na male talijanske suvenire: minijaturne Coloseum figurice, mala boca limoncella i posudice s morskom soli. U pozadini lagano svira talijanska klasična glazba – Pavarotti ili Andrea Bocelli – koja ispunjava prostor elegancijom i toplinom.
Za glavni tanjur: tagliatelle s umakom od tartufa i šparogama. Svaka viljuška bogata je teksturama – al dente tjestenina, nježan kremasti umak i zemljani okus tartufa. Ovo jelo budi osjećaj dugih šetnji Rimom, prolaska kroz tržnice, slušanja glazbe na ulici i upijanja povijesti koja diše iz svakog kamena.
Film koji savršeno ide uz ovu sekciju: La Dolce Vita (1960) Federica Fellinija, jer spaja glamur, užitak i nostalgičnu ljubav prema životu u Italiji.
Treći korak: Tokio – Minimalizam i sofisticirani detalji
Večer zatim vodi naše nepce do Tokija. Stol postaje minimalistički, ali bogat detaljima: maleni bonsai, japanski papirni lampioni i elegantno posuđe od porculana. Glazba je tiha, meditativna – tradicionalna japanska koto glazba ili instrumentalni jazz s modernim japanskim twistom.
Glavno jelo: ramen s povrćem i mariniranim jajetom. Svaki zalogaj juhe obuhvaća sve elemente japanske gastronomije: dubinu okusa umaka od soje, blagu slatkoću povrća, savršeno kuhano marinirano jaje i tanku, savršeno kuhanu tjesteninu. Ovo nije samo obrok; to je ritual. Kao da sjedite u malenom tokijskom bistrou, okruženi zvukovima grada, mirisima svježe kuhanog ramen-a i svjetlima neonskih reklama kroz prozor.
Za filmski ugođaj: Lost in Translation (2003) Sofije Coppole, koji svojim sporim tempom, vizualnom ljepotom i intimnošću prikazuje Tokyo kao grad kontrasta i refleksije, savršeno se uklapa u ovaj dio večere.
Slatki završetak: Desert – univerzalni jezik zadovoljstva
Svaki kulinarski put treba završiti slatkim ritualom. Stol ponovno dobiva na eleganciji – mala cvjetna dekoracija, svjetlost svijeća reflektira se u čašama s pjenušavim desertnim vinom, a glazba prelazi u lagani instrumental koji miješa klasične i moderne tonove.
Desert: čokoladni eclair s malinama. Hrskava vanjska glazura, sočne maline i bogata čokolada stvaraju kontrast i harmoniju, podsjećajući nas da svaki kraj puta nosi i osjećaj ispunjenosti, ali i želju za novim avanturama. Svaki zalogaj budi sjećanja na putovanja, mirise novih gradova i zvukove stranih jezika.
Uz desert, preporučuje se čaša espressoa ili finog likera poput Grand Marnier, čime se večer zaokružuje u savršenu simfoniju okusa i doživljaja.
Zaključak: Svaka večera priča priču
Ova kulinarska večera nije samo večera – to je putovanje. Stol postaje svijet, a tanjuri stranice dnevnika putovanja. Svaka kultura, svaki grad, svaki zalogaj priča priču o ljudima, tradiciji i ljepoti svakodnevnog života. Uz glazbu, filmove i pažljivo odabrane detalje, ovo putovanje okusima postaje multisenzorni doživljaj koji ostaje u pamćenju dugo nakon posljednjeg zalogaja.
Za one koji vole sanjati o putovanjima ili jednostavno uživati u hrani kao umjetnosti, ovakva večera je idealan način da se osjete daleki gradovi, bez da napuste vlastitu blagovaonicu. Svijet je dostupan kroz okuse – i svaki put kada otvorite kutiju s mini croissantima, šapnut će vam: „Dobrodošli u Pariz.“
Vikend je dobra prilika za recepte za koje preko tjedna uglavnom nemamo ni vremena ni volje. Domaća pizza spada upravo u tu kategoriju, pogotovo kada se klasična kombinacija tijesta, umaka i mozzarelle malo odmakne od očekivanog. Ako volite pikantnije okuse, Pizza Nduja iz restorana Mama! mogla bi biti dobar izbor za subotnju ili nedjeljnu večeru kod kuće.
Postoje jela koja jednostavno bolje pristaju vikendu, kada za ručak imamo malo više vremena i ne tražimo nešto što će biti gotovo za petnaest minuta. Lasagne alla Bolognese svakako su među njima, a ovoga puta donosimo recept restorana Mama! koji ovu talijansku klasiku priprema s mljevenom teletinom, San Marzano rajčicom i kremastim bešamelom. Sočan mesni ragù, kremasti bešamel, tjestenina i zapečeni sir kombinacija su kojoj ne treba puno predstavljanja, ali razlika između prosječnih i stvarno dobrih lasagna najčešće je upravo u pripremi svakog pojedinog sloja.
Vikend ručak dopušta malo sporiji tempo u kuhinji, posebno kada je riječ o jelima kojima upravo dugo i lagano kuhanje daje najbolji okus. Ako vam se ovog vikenda jede tjestenina, ali želite nešto konkretnije od uobičajenih umaka, donosimo recept restorana Mama! za Maccheroni al sugo d’agnello, odnosno tjesteninu s janjećim šugom. Riječ je o jednostavnom spoju tjestenine, mekanog janjećeg mesa, povrća, crnog vina i Parmigiana Reggiana koji traži nešto vremena, ali sama priprema nije komplicirana.
Zagrebački Burger Festival približio se kraju, a poznati su i burgeri koji su ove godine dobili najviše glasova publike i stručnog žirija. Chefovi su najboljim proglasili Slaninator ekipe Smashville, dok su posjetitelji najviše glasova dali Butter Jam Smashu kućice Chubby Chuck’s. Rezultati su proglašeni u nedjelju, 20. rujna, na Trgu dr. Franje Tuđmana, nakon devet festivalskih dana tijekom kojih se moglo kušati više od 50 različitih burgera.
Postoje napici koje biramo zbog okusa, oni koje pijemo iz navike i oni oko kojih se s vremenom stvori mali osobni ritual. Matcha je u posljednjih nekoliko godina uspjela spojiti sve troje. Iz japanske tradicije preselila se na jelovnike gradskih kafića, u kućne kuhinje i jutarnje rutine, a njezina prepoznatljiva zelena boja danas više nije prizor koji traži objašnjenje.
Promjene u životnim navikama posljednjih su godina značajno utjecale na način na koji biramo hranu tijekom radnog dana, pa ručak sve manje predstavlja tek usputni obrok između poslovnih obveza, a sve više postaje važan dio svakodnevne rutine u kojem se, osim brzine i praktičnosti, očekuju kvaliteta, raznovrsnost i dobro osmišljen gastronomski doživljaj.
U petak, 25. rujna 2026. godine, prostor ispred koncept trgovine i restorana Pašte Eat & Shop na Kennedyjevu trgu u Zagrebu od 17 do 22 sata postaje otvorena gastronomska pozornica na kojoj će se susresti vrhunska autorska kuhinja, zanatska proizvodnja svježe tjestenine i opuštena atmosfera gradskog after-work druženja. Pod krošnjama drveća, u neposrednoj blizini fontane i skulpture „Djevojka“ akademskog kipara Mile Grgasa, chefovi Tom Gretić, Gregorio Mannucci i Adrijan Mamlić predstavit će poseban gastronomski koncept pod nazivom „Pašta & Mašta“, osmišljen kao jednokratno iskustvo koje će upravo tjesteninu staviti u središte kreativnog kulinarskog promišljanja.
Promjena je zabilježena u dokumentima povezanima s produkcijskom kućom LuckyChap Entertainment, koju je Margot osnovala sa suprugom i njihovim poslovnim partnerima.
Na fotografijama iz hotela Belmond Kidman uživa na suncu u nekoliko ljetnih izdanja. Uz bijelu haljinu ravnog kroja nosila je kosu svezanu u niski rep, dok su joj pramenovi nježno uokvirivali lice.
Na prvi pogled iPhone 18 Pro Max ne djeluje kao telefon koji donosi veliki odmak od iPhonea 17 Pro Max. Apple je zadržao poznati format, zaslon od 6,9 inča i gotovo identične dimenzije, pa će svatko tko je koristio prošlogodišnji model odmah znati što može očekivati kada novi uređaj uzme u ruku. Veće promjene skrivene su unutar kućišta, a najviše ih ima u procesoru, sustavu hlađenja, bateriji i glavnoj kameri. Zbog toga je razlika između ove dvije generacije zanimljivija nego što njihov gotovo jednak izgled sugerira.