Uplašene Žirafe nova je modna priča Nataše Mihaljčišin

Kako se tjeskoba, nelagoda i strah mogu transferirati u modni izraz, a da u tom procesu ne dođe do kratkog spoja koji bi rezultirao nestankom smislene i estetski opravdane poveznice!? I još da slika ne bude površna, amblematska i značenjski limitirana funkcijom dekora!? Koliko god se moda činila pripadnicom frivolnijeg dijela kulturnog sadržaja koji se više bavi zabavom i razbibrigom- što nije nužno loše, ona se ipak najčešće referira na aktualnost: interpretira ju, dekonstruira ili provocira.

30 studenoga 2023

Nataša Mihaljčišin
HELLO
HELLO! #HelloItsMe

Često i negira što nije lako dokazati bez inventivne kulturološko antropološke analize.

No najblaže rečeno, zanimljiva je činjenica kako akteri i pripadnici suprotstavljenih društvenih skupina- koje pripadaju i različitim socijalnim i nacionalnim određenjima, dijele gotovo identičan način odijevanja, uz poneki razlikovni znak.

Ako tu činjenicu možemo, donekle, pripisati i posljedicama digitalne globalizacije, masovne proizvodnje i sveopćeg konzumerizma pa otići do one linije na kojoj se nalaze oni koji modu mogu konzumirati  samo u okvirima humanitarne pomoći, neće biti lako oteti se dojmu modne sveprisutnosti. U tom smislu bi se moglo čak govoriti i o nekoj prividnoj transcendenciji neugodne realnosti modnom nadgradnjom ili modnim pomakom.

Nataša Mihaljčišin

Nataša Mihaljčišin predstavlja kolekciju Uplašene Žirafe

Naravno, ne radi se o promašenoj gesti pripadnosti globalnoj potrošačkoj iluziji, nego gesti koja simbolizira esencijalnu ljudsku ravnopravnost  i status individue koja nije kotirana krutim ideološko političkim kontekstom. Pa ni onim ratnim. Koliko se ovakva vrsta psihološko modne transakcije odvija svjesno, toliko je, zasigurno, duboko usidrena u podsvjesnom teritoriju gdje se dekontaminiraju manifestacije osobne slobode, zaražene svim mogućim diskursima političkih konstrukcija. Moda je, možda, najuvjerljivija kad senzibilizira. Jer ako se nešto kroz povijest historije, prošlost sadašnjosti, sadašnjost  budućnosti ili budućnost prošlosti pokazalo kao najopasnije , najpogubnije i najrazornije za sve nas i svijet oko nas, onda je to, zasigurno, individualni i kolektivni nedostatak empatije! One fundamentalne, ogoljele, ljudske: empatije! I tu se moda koliko god igrala na kartu površnosti i nezainteresiranosti za neugodne i skliske teme, zapravo pokazala kao vrlo autentična i beskompromisna zastupnica ravnopravnosti različitosti i kao najvjernija pravobraniteljica traume našeg tijela u svim njegovim pojavnostima i identitetima. Pišem ovaj dugački uvod kako bih i samoj sebi objasnila što me to sve motiviralo, osim presudnih tužnih i tragičnih sukoba kojima svjedočimo, da se upustim u avanturu transgresije tjeskobe, straha i nelagode u vizualnom sadržaju modne slike. Opteretiti frivolni narativ pretencioznim i teškim značenjem, a da mu se ne oduzme uvjerljivost i kad ga se ostavi bez pridodanog teksta- postavljeni je dramaturško vizualni izazov, s kojim smo se zajedno u koštac uhvatili kao već zbližena kreativno proizvodna manufaktura  s pokojom novonamamljenom članicom i članom. Prvo u dugim i strpljivim časovima dogovora, skiciranja, heklanja, štrikanja, prepravljanja i korigiranja i stiliziranja već nastalih modela pa do osmišljavanja koncepcije i izvedbe snimanja koje se odvilo u tami parka Maksimir jedne hladne večeri u studenom.

Nastavite čitati nakon oglasa

Nataša Mihaljčišin

Naslov Uplašene Žirafe je posuđen  sasvim spontano: aktivirao  je mentalno strujno kojim su nekad davno gledani autorski projekti Usnulog čuvara grada (Željko Zorica Šiš) povezani s pokušajem simboličkog iscjeljenja traume na modno subverzivan način. Permanentna proizvodnja straha i tjeskobe traži demistifikaciju i svjetlo, empatiju i ludizam, i stalnu potragu za sobom. U tom procesu se događaju sasvim neočekivana prepoznavanje individualnih iskustava i praksi što svjedoči prekrasnom i oslobađajućem iskustvu povezanosti s drugima. Veze mogu biti vidljive i nevidljive. Katkad one vidljive svjedoče prisustvu nevidljivih- tu se ostvaruje emancipirajuća uloga mode kao medijatora u dekonstrukciji  traume neravnopravnosti i društvene izopćenosti.

PROČITAJTE: Nataša Mihaljčišin predstavlja novu kolekciju naziva Sajam vjenčanja

Kolekcija je izvedena tehnikama klasičnog ručnog rada: pletenje, heklanje, tapiserija. Namijenjena je svima bez obzira na spolnu, rodnu, rasnu i starosnu dob. U njoj se može transcendirati strah i tjeskoba, ako je potrebno. Može se biti i u nekom sasvim drugom raspoloženju, isto tako.

Nastavite čitati nakon oglasa

Nataša Mihaljčišin Nataša Mihaljčišin Nataša Mihaljčišin Nataša Mihaljčišin Nataša Mihaljčišin



druge vijesti

Sarajevo

Najnovije tendencije suvremenog filma u programu Kinoscope i mračniji filmski svjetovi u Kinoscope Surrealu

Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.

Glazba/Festivali

09 kolovoza 2026

Sarajevo

Cannes stiže u Sarajevo: Šest filmova velikih autora koje ovog ljeta ne želimo propustiti

Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.

Glazba/Festivali

09 kolovoza 2026