Potpaljivačica je jedan od najboljih romana Stephena Kinga, nastao kao rezultat autorova proučavanja parapsihologije, a govori o jedanaestogodišnjoj Charlie McGee koja može
zapaliti vatru snagom volje, no roditelji joj to izričito zabranjuju.
Nakon što pripadnici Vladine agencije Dućan ubiju njezinu majku, otac joj dopusti da upotrijebi svoju moć protiv dijabolične vlasti. Potpaljivačica prvi put izlazi u hrvatskom prijevodu Marka Marasa u izdanju Lumena 25. listopada, a može naručiti s popustom od 10 posto u svim knjižarama i webshopu Školske knjige.
Potpaljivačica Stephena Kinga veliki je hit
King je počeo pisati Potpaljivačicu 1976., ali je prekinuo pisanje kad je osjetio da ga previše
podsjeća na njegov prvi objavljeni roman – Carrie. U glavnoj junakinji koja je dobila obličje
prema njegovoj desetogodišnjoj kćeri Naomi, Kinga je isprva očaravala pirokineza, a zatim
pitanje što bi bilo kad bi lik kao Carrie White prenio svoje psihičke moći na kćer.
Kako navodi Bev Vincent u djelu Stephen King – Svemir najčitanijeg pisca današnjice,
objavljenom prošle godine u izdanju Lumena, King je čitao o ljudskom samoizgaranju i
drugim neobjašnjivim pojavama te želio istražiti što bi se moglo dogoditi osobi koja mislima
može zapaliti vatru. Jednako tako želio je pisati o neobuzdanoj moći državnih službi da rade
što god im padne na pamet.
„Konačno je završio rukopis u jesen 1978., a radio je navečer jer je tijekom dana predavao
kreativno pisanje na Sveučilištu u Maineu – tada je prvi put predavao na sveučilišnoj razini.
Roman je objavljen u rujnu 1980. u nakladi od 100 000 primjeraka. To je bila prva
knjiga koja je imala i ekskluzivno izdanje u ograničenoj nakladi”, napominje autor prve
cjelovite kronološke monografije o Kingovu životu i djelu.
U središtu priče je djevojčica Charlie McGee koja s ocem Andyjem bježi od Vladine agencije
Dućan. Andy i njegova žena u državnom su eksperimentu 1969. godine dobili Seriju šest,
drogu sa svojstvima sličnima LSD-u. Droga je u njima probudila latentne psihičke moći koje
zatim nasljeđuje njihova kći Charlie, no ona ih uspijeva i nadograditi. Charlie može paliti
vatru snagom volje, ali joj roditelji to izričito zabranjuju jer je to „zločesto”.
Kad se nađu u škripcu nakon što Dućan ubije njezinu majku, Andy dopusti Charlie da
iskoristi svoju moć i ona pretvori jednu mirnu farmu u vatrenu stihiju te u bijegu ubije više
agenata Dućana. Nekoliko mjeseci poslije uhvati ih John Rainbird, operativac Dućana
unakažena lica.
Inspiracija za hit seriju Stranger Things
Posljednja trećina knjige prati zatočeništvo oca i kćeri u sjedištu Dućana u
kojemu Rainbird igra dugu igru nadmudrivanja – glumeći običnog bolničara, sprijatelji se s
Charlie i nagovori je da sudjeluje u pokusima Dućana. Razdvojen od kćeri, Andy postane
ovisnik o tabletama, a Charlie shvati da ju je Rainbird izdao i krene u osvetnički napad.
Potpaljivačica sadržava više znanstvene fantastike nego bilo koji drugi Kingov triler. Prema
tom su romanu snimljena čak dva istoimena filma.
Prije gotovo četrdeset godina, 1984., snimljen je film u režiji Marka L. Lestera s Drew Barrymore u glavnoj ulozi, a 2022. film u režiji Keitha Thomasa u kojemu je ulogu Charlie McGee dobila Ryan Kiera Armstrong.
Potpaljivačica je nesumnjivo i jedno od glavnih nadahnuća za TV seriju Stranger Things.
Charlie je rana varijanta Eleven (iako ima drukčiju moć), a Dućan je utro stazu za Hawkins
Lab. Eksperiment s drogom jako sliči na eksperiment u prvom autoriziranom romanu prema
seriji Suspicious Minds koji u odnosu prema seriji ima ulogu prequela. Jednako tako
poklapaju se i mnoge druge pojedinosti, osobine te motivacije likova.
„Ova je knjiga objavljena u vrijeme Kingove ovisnosti. Kako on sam priznaje u esejističkoj
knjizi On Writing, čiji će prijevod također uskoro objaviti Lumen, slabo se sjeća onoga što je
pisao u to vrijeme, ali su mu jako dobro poznati postulati Potpaljivačice jer je taj roman
istinska studija likova provedena kroz filtar akcijskog trilera.
Oduševit će vas i taj povratak u osamdesete jer roman obiluje književnim i filmskim temama popularnima u tom razdoblju: invazivnim tajnim agentima, ludim znanstvenicima i psihodeličnim drogama”, napominje urednica knjige Miroslava Vučić.
Zamisli da tvoj život postane eksperiment. Da te netko izdvoji iz mase – ne zbog nečeg što si napravila, već zbog nečeg što jesi. Zamisli da pristaneš ispričati svoju priču, potpuno iskreno, bez filtera. Zamisli da to napravi još devet ljudi. I da se svi ti iskazi pretvore u roman koji ti, bez ijedne docirajuće rečenice, polako, gotovo neprimjetno, promijeni način na koji gledaš vlastite odluke.
U svijetu u kojem se obala često svodi na razglednicu, turističku ponudu i „idealno svjetlo za selfie“, knjiga Jadran: Snapshots of Belonging hrvatske autorice Matee Leš dolazi kao tiha, ali snažna kontrapunktna gesta — knjiga koja Jadran ne gleda, nego ga osjeća.
Čežnja ježa, prvi naslov u nizu iz serije bestselera slavnog nizozemskog pisca i liječnika Tona Tellegena u prijevodu Josipe Dvoraček Užarević i izdanju Frakture, djelo je koje progovara o univerzalnim temama emocionalne ranjivosti i potrebe za povezivanjem.
U svijetu u kojem nas magazini, društvene mreže i reklame neprestano uvjeravaju da nismo dovoljno dobri, dovoljno mršavi, dovoljno lijepi ili dovoljno uspješni, rijetki su glasovi koji nas podsjećaju na istinu — da smo dovoljno dobri upravo takvi kakvi jesmo. Jedan takav glas pripada Valentini Sumpor, autorici nove knjige Dovoljno dobra.
Zamislite da zakoračite u prostor i odmah osjetite nešto neuhvatljivo, ali snažno – toplinu koja vas zagrli, tišinu koja smiruje, ili možda blagu nelagodu koja vas natjera na razmišljanje. Ta prva, tihi susret između nas i prostora nije plod slučajnosti. To je emocija prostora – nevidljiva sila koja oblikuje naš doživljaj i odnose s mjestima u kojima živimo i radimo. U današnjem svijetu prepunom užurbanosti i vizualnih podražaja, ta emocionalna povezanost s prostorom postaje dragocjeni oslonac i izvor unutarnjeg mira.
Zamislite grad koji govori fotografijom. Grad koji ne skriva nesavršenosti, nego ih grli. Koji šapuće prošlost, a istovremeno diše budućnost. Ovog ljeta, upravo takav Zagreb možete doživjeti kroz objektiv Damira Fabijanića — jednog od najvažnijih hrvatskih fotografa, koji je gradske skele pretvorio u svoja izložbena platna.
Na granici gdje planine ljube more, a mirisi lavande i soli lebde zrakom poput uspomene koja još traje, smjestio se One&Only Portonovi — destinacija koja ne traži da je opišete, već da je osjetite. U Crnoj Gori, zemlji u kojoj su dani obasjani suncem, a večeri obavijene elegancijom, One&Only Portonovi nije samo hotel. On je ritam. On je stanje duha.