„Tri sestre, ja“: Predstava koja ruši zid između publike i glumaca. Tko smo kada skinemo sve maske?
Kazalište ima neku svoju tihu magiju, onu koja nas nenadano pogodi u srž i natjera da se zapitamo kamo žurimo, što želimo, čega se bojimo. Upravo to želi postići autorski projekt Borisa Liješevića „Tri sestre, ja“, koji se sprema osvojiti publiku Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci u subotu, 25. listopada 2025. godine. Polazište je dobro poznato: Čehovljeva drama „Tri sestre“, amblematsko djelo svjetske književnosti. No ova predstava odbija biti tek još jedna interpretacija klasika.
Ovdje se Čehov susreće s osobnim pričama, životom koji pulsira ispod kože izvođača. Intendantica Dubravka Vrgoč naglasila je da klasika ostaje temelj, ali da kazalište živi tek kada ga umjetnici prevedu u svoj jezik i svoje vrijeme. Publiku zato očekuje intimno kazališno iskustvo kojim će se klasična drama pretočiti u nešto iznenađujuće suvremeno i duboko ljudsko.
„Tražimo osobni odjek Čehova u nama, kako danas rezonira, što izaziva“, kaže redatelj Boris Liješević. Naslovno „ja“ ne skriva se niti srami. Poziva na putovanje prema unutra, prema vlastitim asocijacijama, sjećanjima i ranjivostima koje više nemamo luksuz skrivati. Na sceni nastaje nova stvarnost koja se ne boji dirnuti tamo gdje najviše boli.
Taj proces nisu prošli samo glumci. Damir Urban, autor glazbe, priznaje da je i sam morao pronaći svoje mjesto u ovoj priči. Glazba, kao i gluma, ovdje postaje osobna ispovijed koja se pretače u zajednički osjećaj. Svaki sudionik predstave zapravo je koautor, jer na sceni ostavlja dio sebe.
Tri glumice u ulogama slavnih sestara – Jelena Lopatić, Ana Marija Brđanović i Nika Grbelja – otkrivaju da ih je upravo dijeljenje osobnih priča pretvorilo u dramaturški i ljudski kompaktno tijelo. U predstavi će se čuti tek djelić onoga što su jedna drugoj povjerile iza zatvorenih vrata. No taj djelić trebao bi biti dovoljno snažan da probudi nešto i u gledateljima.
Nastavite čitati nakon oglasa
„Trenutak kada glumac u sebi dotakne prostor iskrenosti i ranjivosti otvara prostor suosjećanja. A iz toga se rađa kazalište koje spaja“, ističe Brđanović. Ta rečenica možda najbolje opisuje ono što nas čeka: kazalište kao prostor povjerenja, ne glume; prostor u kojem publika možda prvi put vidi stvarne ljude iza likova.
Uz spomenuti trio, predstavu nose i Olivera Baljak, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Sabina Salamon, Petar Baljak, Denis Brižić, Damir Orlić, Jasmin Mekić, Deni Sanković i Mario Jovev. Autorski tim uvjeren je da će moderni odmak od klasike otvoriti kazalište novim generacijama, ali i zadržati vjernu publiku koja u HNK dolazi po svoje emocionalno utočište.
Nastavite čitati nakon oglasa
„Tri sestre, ja“ nije puka adaptacija. To je poziv na preispitivanje: tko smo kada otpustimo sav naučeni teatar života? Možda odgovor daje upravo subota navečer, tamo gdje scena i život napokon progovaraju istim jezikom.
Zagrebačko kazalište mladih još je jednom potvrdilo svoj međunarodni ugled i umjetničku relevantnost izvedbom predstave Acid / Kiselina, koja je proteklog vikenda premijerno predstavljena u Litvi, u prestižnom prostoru Litavskog nacionalnog dramskog kazališta u Vilniusu, gdje je ansambl gostovao dvije uzastopne večeri pred ispunjenim gledalištem i publikom koja je izvedbu nagradila dugotrajnim, iskrenim pljeskom.
Gostovanje Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u Teatru Manoel u Valetti predstavlja značajan iskorak u kontinuiranom jačanju međunarodne kulturne suradnje i potvrđuje sve snažniju prisutnost hrvatskog kazališta na europskoj sceni. Riječ je o izvedbi predstave Budi uvijek kao zmaj autora Espija Tomičića u režiji Olje Lozice, koja je 20. travnja 2026. godine izvedena pred publikom u jednom od najstarijih aktivnih kazališnih prostora u Europi, Teatar Manoel, smještenom u povijesnoj jezgri glavnog grada Malte, Valletta.
Ususret stotom rođendanu zagrebačkog radija, RadioTeatar na Voćarskoj 71 otvara vrata četvrte sezone posebnog ciklusa pod nazivom Radio Voćarska, u kojem se spajaju kazalište, zvuk, glazba i zajedničko druženje u jedinstvenom ambijentu proljetnog grada. Ovaj program, koji se proteže kroz predstave, zvučne šetnje, koncerte, radionice, dvorišni radio i susrete svih generacija, još jednom potvrđuje kako kultura i zajedništvo mogu živjeti u svakom kutku Šalate, dok povijest radija odzvanja u svakoj noti i svakom šuštaju papira.
U večeri koja obećava tišinu između tonova jednako snažnu kao i samu glazbu, pozornica Satiričkog kazališta Kerempuh ponovno će postati mjesto susreta poezije, emocije i glazbene suptilnosti, onakve kakvu je stvarao neponovljivi Leonard Cohen, čije riječi i danas odzvanjaju jednako snažno kao i u vremenu kada su prvi put izgovorene.
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi u svoj punini značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka u prvoj polovici travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon duge trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva opera „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
U vremenu u kojem se glazbena scena ubrzano mijenja, a publika sve zahtjevnije bira sadržaj koji će joj privući pozornost i zadržati interes, rijetki su izvođači koji uspijevaju istovremeno ostati autentični i pritom kontinuirano nadilaziti vlastite granice. Upravo takav put, promišljen, hrabar i umjetnički dosljedan, nastavlja graditi zagrebački glazbenik Josip Čolić, koji je danas predstavio svoj novi singl simboličnog i snažnog naslova „Ne daj se drugima“, pjesmu koja već na prvo slušanje otvara prostor dublje interpretacije i emocionalne identifikacije.
U vremenu u kojem estetska medicina sve snažnije balansira između znanosti, estetike i psihologije, doc.dr. sc. Ivana Prkačin, specijalistica dermatovenerologije sve se češće ističe kao sinonim za promišljen, suzdržan i izrazito individualiziran pristup ljepoti. Kao liječnica u Poliklinika SIAI, Prkačin pripada novoj generaciji stručnjaka koji estetske zahvate ne promatraju kao brze korekcije, već kao dugoročan proces očuvanja prirodne strukture, dinamike i identiteta lica.
Svijet parfema fascinantna je industrija koja spaja znanost i luksuz, a pritom je oblikovana i općim tendencijama i pravilima suvremenog marketinga i strelovitog uspona novih tehnologija.
