Kad Damir Urban svira, a Boris Liješević razgolićuje Čehova – Rijeka dobiva predstavu o svima nama

U vremenu koje ne dopušta zastajanje, Liješevićeva interpretacija „Tri sestre“ poziva nas da se zadržimo u sebi. U nježnoj tišini kazališne dvorane publika će gledati ne samo Čehova, nego i vlastite živote. Redatelj pristupa tekstu kao živom biću koje diše u skladu s vremenom i ljudima koji ga utjelovljuju, pa tako glumci ne skrivaju sebe iza likova nego dijele svoje osjećaje, iskustva i sjećanja.

PROČITAJTE: Deni Sanković za HELLO! – Severina kao Euridika, a ja kao Orfej – možda baš u suvremenom mjuziklu

„Tri sestre, ja“ postaje prostor u kojem se osobno i kolektivno stapaju u jedno – mjesto gdje glumac i publika zajedno traže smisao unutar trajne ljudske potrebe za blizinom.

Tri sestre koje govore našim glasom

Predstava „Tri sestre, ja“ u riječkom HNK-u nije klasična interpretacija Čehova. Ona se razvija kao proces u kojem glumci, vođeni Liješevićevom vizijom, pronalaze odjeke poznate drame u vlastitim životima. Redatelj ne inzistira na tekstualnoj vjernosti nego na emocionalnoj iskrenosti, na suočavanju sa sobom kroz prizmu Čehovljevih junakinja. U tom smislu, ključna tema predstave postaje ljudska duša – ono neuhvatljivo i često potisnuto što izranja kad nestanu maske.

Dramaturg Dimitrije Kokanov ističe da projekt „Tri sestre, ja“ ne gradi novu priču, već otvara polje iskustva. Između Čehova i današnjih glumaca uspostavlja se suživot, mozaik osobnih ispovijesti koje zajedno tvore kolektivni glas. Svaka rečenica, svaka tišina i svaki pogled na pozornici postaju svjedočanstvo o tome kako se Čehov i dalje nastanjuje u nama – u našim odnosima, bolima, neizgovorenim riječima.

U toj scenskoj ispovijesti sudjeluju članovi ansambla Hrvatske drame – Olivera Baljak, Ana Marija Brđanović, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Sabina Salamon, Nika Grbelja, Petar Baljak, Denis Brižić, Damir Orlić, Jasmin Mekić, Deni Sanković i Mario Jovev. Kostimografkinja Marina Sremac, scenograf Igor Vasiljev i autor glazbe Damir Urban stvaraju scenski svijet koji ne ilustrira nego podržava emociju, dok suradnik za pokret Denes Debrei i oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić dopunjuju taj intimni ton predstave.

Ono što „Tri sestre, ja“ razlikuje od ostalih predstava jest njezina iskrenost. U vremenu prepunom projekcija, Liješević se vraća osnovi – ljudskosti. Njegove „sestre“ više ne žive samo u Čehovljevu svijetu, nego u našemu. One nisu likovi iz prošlosti nego žene današnjice, izgubljene i ranjive, ali i snažne u svojoj potrazi za smislom. U njima prepoznajemo sebe, a u njihovim riječima svoje vlastite tišine.

Predstava „Tri sestre, ja“ igra 27., 28., 29. i 30. listopada, a zahvaljujući suradnji s Flixbusom, publika iz Zagreba moći će besplatno doputovati na premijeru.