Umjetnički paviljon obilježava godinu suradnjom s etabliranim hrvatskim i europskim institucijama

Kustosica Irena Bekić i povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač u petak su u dijaloškoj formi provele publiku u zagrebačkom Etnografskom muzeju kroz izložbu „Šest uzoraka katastrofe“.

Polazeći od radova šestero umjetnica i umjetnika predstavljenih na izložbi, Hannesa Boecka, Marjolijn Dijkman, Jassema Hindija & Sine Seifeea, Davora Konjikušića, Ane Torfs i Mine Bachmann, govorile su o opresivnim politikama u povijesti koje su ostavile i još uvijek ostavljaju svoj razorni trag na pejzaže i ljude. Povukle su transverzalne veze od imperijalnog podčinjavanja provincija u starom Rimu, kolonijalnih osvajanja u 17. i 19 st., ekstraktivizama i eksploatacija, robovskog rada i genocida pokazujući da je svijet u kojem živimo premrežen nasiljem koje je normalizirano i institucionalizirano bazirajući se često na paradigmama iz 19. stoljeća.

Jedan od povoda ovom vodstvu kroz izložbu bila je kustoska intervencija, unošenje novog rada na izložbu. Radi se o slikarskom pejzažu Šumski krajolik, posuđenom iz Muzeja za umjetnost i obrt, datiranom oko 1850. godine, u vrijeme patentiranja prve sintetske boje, ljubičaste mauve. Ovu je boju slučajno dobio engleski student kemije William Henry Perkin, destilacijom ugljena tražeći kinin u borbi protiv malarije. Autorica slike Šumski krajolik zavedena je u muzejskoj bazi pod inicijalom M. Bachmann. Kustosice su u istraživanju došle do podatka da se radi o slabo poznatoj slikarici Mini Bachmann te su u subverzivnoj gesti korigirale muzejske podatak navodeći puno ime slikarice. Tom su je gestom upisale u povijest umjetnosti.

Izložba „Šest uzoraka katastrofe“ rezultat je suradnje između belgijskih i hrvatskih muzejskih ustanova: Uz partnerstvo Umjetničkog paviljona i Prostora za suvremenu umjetnost Out of Sight iz Antwerpena suradnja je ostvarena s Etnografski muzejom u Zagrebu te belgijskim Mu.ZEE iz Ostendeea. Projekt su podržali: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske; Grad Zagreb, Gradski ured za kulturu i civilno društvo; Turistička zajednica grada Zagreba; Flandrija — State of the Art, Austrijski kulturni forum Zagreb; MU.Zee Oostende; Performing Arts Hub – Norway; Norwegian Ministry og Foreign Affairs.

Nakon vodstva po izložbi, Irena Bekić, ravnateljica Umjetničkog paviljona predstavila je program za 2025. godinu koji je i dalje obilježen izmještanjem. On se odvija u suradnjama s drugim muzejskim ustanovama pa će tako u 2025. uspostavljati partnerstva s Muzejom za suvremenu umjetnost i Arheološkim muzejom.  Naglasila je i da je i dalje ishodište programske koncepcije 2023. – 2026. istraživanje konteksta vezanih uz Umjetnički paviljon i međusobno prepletanje programskih linija. Na taj način program proizlazi iz arhitektonskih i kontekstualnih specifičnosti Paviljona i njime je i podržan.

Osmog veljače otvara se izložba umjetnice SofijaSilvije„Transmissions“ u pariškom Atelieru 11, Cité Falguière, a bit će otvorena do 12.ožujka. Kustosica izložbe je Irena Bekić, a radi se o iteraciji izložbe „Pendulum“ održane 2023. u Botaničkom vrtu Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu, u organizaciji i produkciji Umjetničkog paviljona u Zagrebu.

Atelier 11 je povijesni atelje u kojemu su boravili i radili slikari Amedeo Modigliani, Chaïm Soutine, Tsuguharu Foujita, Constantin Brancusi, Paul Gauguin… U tom se povijesnom prostoru održavaju izložbe i kulturni programi u okviru rezidencija organizacije L’AiR Arts, a nova iteracija označava vraćanje izložbe na mjesto svog ishodišta i namjera joj je proniknuti u mogućnosti premošćenja udaljenosti i prostornih različitosti, povezati arhitekturu i prirodu, interijer i eksterijer. Radi se o misaonim procesima koji tematiziraju koncepte poput konačnosti, preobrazbe, neizvjesnosti, kreacije, cikličke regeneracije. Osim toga ova fotografska izložba istražuje načine i puteve stvaranja i oblikovanja novih znanja kroz emocije i senzoriku. Kako emotivni transfer ostvaruje nove veze, koji se aspekti realnosti i imaginacija zahvaćaju, koja se polja značenja i osjetilnosti otvaraju, mogu li ti procesi ponuditi nove alate za percepciju svijeta oko sebe neka su pitanja koja postavlja.

Program Umjetničkog paviljona u Zagrebu u 2025. i dalje obilježava izmještanje. Promjena lokacija i izmjenjivi gabarit djelovanja osnova je za ponovno promišljanje simboličkog karaktera i identiteta Umjetničkog paviljona te za istraživanje novih i drukčijih praksi izlaganja. Ideju o isprepletanju programskih linija kroz problemske aspekte o kojima se govori i autorske namjere radikalizirat će se u trodijelnoj izložbi „Tko je Elsa Fluid?“ koja će se održati od ožujka do lipnja, a čiji će se sukcesivni elementi sastojati od otvorenog studija Nicole Hewitt, Vide Guzmić i Ivana Slipčevića, izložbe Sandre Sterle te Silvija Vujičića. Ovu će se izložba postaviti u novom prostoru u Tomašićevoj 12 koji će se zaposjednuti na godinu dana.

Za jesen u istom prostoru pripremaju se dvije istraživačke izložbe kao dio šireg projekta kojim se istražuje, predstavila, propituje, afirmira udio ženskih autorica u nastajanju moderne kulturne povijesti kroz prizmu povijesti izložbi povezanih s djelovanjem Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Jedna od njih je prva hrvatska dizajnerica Antoinette (Antonija) Krasnik na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće čiji je izvanredni opus i životne oklonosti istraživala povjesničarka umjetnosti i profesorica na Filozofskom fakultetu dr.sc. Jasna Galjer koja je i kustosica ove izložbe. Drugo istraživanje i izložba odnose se na slikaricu Linu Virant Crnčić predsjednicu i jednu od osnivačica Kluba umjetnica kao i prve umjetničke škole za djevojke u Zagrebu 1933. Povijest umjetnosti je, međutim, uglavnom pamti kao suprugu slikara Mencija Clementa Crnčića. Istraživačica i kustosica ovog projekta je Aneta Barišić. U podsloju, ove se izložbe bave istraživanjem prezentacijskih mogućnosti arhivskog materijala.

Krajem godine, u studenom očekuje nas izložba irske umjetnice Dorothy Cross. Njezina izložba „Kinship/Srodstvo“ nastavak je višegodišnjeg diskurzivno izložbenog projekta „Krajolici simultanih vremena“  autorice dr.sc. Leonide Kovač. Okosnicu izložbe i pratećeg masterclassa namijenjenog prvenstveno studenticama i studentima umjetničkih studija i studija humanističkih znanosti, definiraju dva rada nastala kroz dugogodišnja umjetničina istraživanja. Prvi rad „Heartship“ posvećen je bezbrojnim i bezimenim ljudima koji su izgubili živote u Sredozemnom moru pokušavajući od bliskoistočnih ratnih strahota pobjeći u Europu. Drugi je „Kinship“. Radi se o procesu “povratka kući”, u Egipat, tijela muškarca mumificiranog prije nekoliko tisuća godina, a koje je u 19. stoljeću dospjelo u posjed University Colege Cork. Ova dva izvedbeno zahtjevna i značenjski kompleksna umjetničina rada moguće je shvatiti kao kritiku povijesnih i aktualnih devastirajućih kolonijalnih praksi i imanentnog antropocentrizma te kao zahtjev za jednom drugačijom epistemologijom utemeljenoj na empatiji i solidarnosti.

Uz ove glavne izložbe razvija se i višegodišnji istraživačko umjetnički projekt Slučaj paviljon koji se redovno predstavlja krajem godine, program Kustoski praktikum suradnju s Filozofskim fakultetom, bogati edukativni i diskurzivni program te niz međunarodnih suradnji.