Skica koja je promijenila povijest: Antonija Krasnik i povratak prve hrvatske dizajnerice u javni prostor

Izložba je realizirana u sklopu programa Izmještanje Umjetničkog paviljona u Zagrebu te je nastala u suradnji Umjetničkog paviljona u Zagrebu, Muzeja za umjetnost i obrt, iz čijeg je fundusa posuđena većina izloženih radova, i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, u čijem je reprezentativnom prostoru Oktogona, smještenog u zgradi nekadašnje Prve hrvatske štedionice s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, izložba pronašla snažan prostorni i simbolički okvir.

Postav, koji potpisuju Nina Bačun iz Kolektiva OAZA i Andreja Lovreković iz DISCO Kolektiva, oblikovan je kao cjeloviti ambijent totalnog dizajna, pri čemu su dvije sobe transformirane u izložbeni salon inspiriran umjetničkom klimom secesije, Beča i idejom Gesamtkunstwerka, slijedeći pritom i strategije samoprezentacije same Antonije Krasnik. Dizajn svjetla osmislio je Stanko Herceg, dok je zvučni ambijent oblikovao Andro Giunio, čime je dodatno naglašena atmosfera vremena i estetskog konteksta u kojem je dizajnerica djelovala.

Promocija kataloga i zatvaranje izložbe zamišljeni su kao nastavak dijaloga koji je izložba otvorila, kao nadogradnja skice za portret intrigantne i dugo zanemarene autorice, poznate i kao Tonka ili Antoinette Krasnik, udate Sommaruga, čiji je pionirski dizajnerski opus nastajao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Publikacija prati izložbu ne samo dokumentarno, nego i interpretativno, otvarajući prostor za dublje razumijevanje njezina rada i konteksta u kojem je stvarala.

Na promociji je povjesničarka Ida Ograjšek Gorenjak postavila širi društveni okvir govoreći o mogućnostima javnog djelovanja žena u 19. stoljeću, s posebnim naglaskom na profesionalni i obrazovni put žena u području umjetnosti. Povjesničarka umjetnosti Ana Šeparović predstavila je katalog izložbe te knjigu autorice Jasne Galjer The Foreign Designer Antoinette Krasnik and the Wiener Moderne, objavljenu 2020. godine, koja je poslužila kao jedno od ključnih polazišta za izložbeni projekt, istaknuvši važnost ovih publikacija u procesu ponovnog ispisivanja povijesti hrvatskog dizajna u kojoj se autorica poput Antonije Krasnik više ne može zaobići.

Autorica izložbe Jasna Galjer naglasila je da je koncept skice jedini mogući način prikazivanja slojevitosti i mnogostrukosti umjetničina identiteta, od mlade žene koja u Zagrebu devedesetih godina 19. stoljeća traži prostor slobodnog umjetničkog djelovanja, preko samosvjesne dizajnerice koja pomiče granice profesionalnih mogućnosti žena na prijelazu stoljeća, do pripadnice društvene elite koja se svjesno udaljava od aktivne profesionalne karijere. Upravo ta višestrukost čini Antoniju Krasnik relevantnom i danas, kao autoricu koja je svojim strategijama subvertirala rodne norme i dekonstruirala stereotipe o takozvanoj ženskoj estetici u području dekorativne i primijenjene umjetnosti.

Kustosice izložbe Ivana Meštrov i Irena Bekić osvrnule su se na izložbu kao ambijent i kao dio šireg istraživačkog programa Umjetničkog paviljona, podsjetivši pritom da je i sama Antonija Krasnik bila među najzastupljenijim autoricama na izložbi Društva umjetnika 1902. godine, čime se njezin rad simbolički vraća u povijesni kontekst kojemu pripada.

Katalog izložbe dodatno je obogaćen novim tekstom Jasne Galjer koji rasvjetljava umjetničku personu Krasnikove u odnosu na društvene i kulturne okolnosti njezina vremena, kao i prijevodom jednog od ključnih tekstova feminističke povjesničarke dizajna Cheryl Buckley Proizvedeno u patrijarhatu II: Istraživanje (ili preispitivanje) žena i dizajna, čime Umjetnički paviljon nastavlja praksu približavanja relevantnih teorijskih tekstova domaćoj stručnoj i široj javnosti.