Kada televizija postane zrcalo jezika: Umjetnički eksperiment Karla Štefaneka koji briše granicu između slike i stvarnosti
Na trećem programu Hrvatske radiotelevizije, u trenucima kada ne očekujete ništa osim uobičajenog programskog šuma, iznenada se pojavi kadar koji kao da je zalutao iz nekog drugog vremena. Slika se zadrži, glas zapne u petlji, a prostor između izgovorenog i neizgovorenog ispuni se neobičnom tišinom. Upravo u toj tišini, u tom kvaru koji postaje poetski, započinje novi video-performans Karla Štefaneka — AaaaEeeeIiiiOoooUuuu — premijerno prikazan u okviru 60. Zagrebačkog salona. U njemu televizijski eter postaje poligon za istraživanje glasa, slike i jezika, dok granica između informiranja i umjetnosti nestaje u trenutku u kojem medij sam sebe ogoljuje.
Štefanek, suvremeni umjetnik koji već godinama djeluje između Zagreba, Amsterdama i New Yorka, televizijski prijenos pretvara u prostor promišljanja o komunikaciji. Ono što započinje kao tehnička pogreška prerasta u meditaciju o govoru, tijelu i identitetu. Iz pet samoglasnika, najjednostavnijih jedinica ljudskog glasa, on gradi novi jezik — onaj koji ne informira, nego otvara prostor za razmišljanje o samom činu izgovora. U njegovu performansu televizijska slika više nije medij posredovanja, već tijelo koje diše, gubi formu i ponovno se oblikuje.
Televizijski eter kao prostor suvremene umjetnosti
Rijetko kada se događa da televizijski eter postane prostor suvremene umjetnosti, no Štefanek upravo to čini. Njegov rad ne traži pažnju, nego tiho ulazi u svakodnevni ritam gledanja, prisutan na ekranu onih koji možda i ne znaju da svjedoče performansu. Takav pristup otvara pitanje percepcije — tko gleda, što gleda i može li umjetnost postojati izvan galerijskog konteksta ako se odvija u mediju koji svakodnevno oblikuje kolektivnu stvarnost.
Štefanek ne bježi od ranjivosti tog čina. U njegovu performansu tijelo postaje nositelj značenja, a kamera posreduje pogled koji ne može biti uzvraćen. U toj jednosmjernosti, u tom prijenosu bez mogućnosti dijaloga, skriva se temeljna napetost suvremenog doba — pitanje moći, kontrole i izloženosti. Glas i slika, koje se u digitalnom svijetu neprestano umnožavaju, u njegovu radu bivaju svedeni na osnovne elemente, vraćeni svojoj čistoj funkciji: prisutnosti.
U okviru serijala Self-titled (2022. -), Štefanek sustavno istražuje ideju identiteta, njegove konstrukcije i nestabilnosti. Od plakata s vlastitim likom koji su se pojavljivali na ulicama svjetskih gradova, do performansa u kojem je javno proglasio vlastitu smrt, njegovi su radovi stalna provokacija prema ideji umjetnika kao autora i tijela kao dokaza postojanja. Sada, ulaskom u televizijski prostor, taj dijalog prelazi u novu dimenziju: iz galerije izlazi u dnevnu sobu.
U vremenu u kojem se slike troše brže nego što se stvaraju, umjetnički eksperiment Karla Štefaneka djeluje kao suptilna gesta otpora. Njegov performans ne pokušava nadmašiti medij, nego ga rastaviti, otvoriti i izložiti njegovim vlastitim ograničenjima. U tom postupku televizija postaje ogledalo, ne svijeta, nego jezika samog — glasa koji, ogoljen od značenja, ponovno uči govoriti.
Hrvatska umjetnica s londonskom adresom Maja Vržina 22. listopada u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu otvara The Tree Knew, prostornu instalaciju čiji se razvoj proteže kroz gotovo dva desetljeća. Projekt je nastao iz dugotrajnog odnosa umjetnice prema jednom konkretnom mjestu u Londonu, Bunhill Fieldsu, i stablu kojemu se vraćala tijekom devetnaest godina. Umjesto klasičnog izložbenog postava sastavljenog od niza zasebnih radova, The Tree Knew zamišljen je kao cjelovito prostorno iskustvo u kojem se crtež, rukopis, objekt, svjetlo, tišina i kretanje posjetitelja spajaju u jedan rad.
U Gundulićevoj ulici 9, na nekoliko minuta hoda od glavnih zagrebačkih kulturnih institucija i užeg gradskog središta, otvorena je Artmax galerija, novi prostor posvećen hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Galerija je usmjerena na odabrane autore i djela koja imaju svoje mjesto u povijesti domaće umjetnosti, ali i na radove suvremenih umjetnika koji nastavljaju oblikovati hrvatsku likovnu scenu. Koncept nije zamišljen kao predstavljanje što većeg broja umjetnina, nego kao pažljivo oblikovana ponuda u kojoj svako djelo prolazi selekciju prema autorstvu, umjetničkoj vrijednosti i mjestu koje zauzima unutar pojedinog razdoblja.
Od međunarodne nagrade ZGDW AWARD i izložbi iz više zemalja do talijanskog dizajna, mode, grafičkog dizajna, umjetne inteligencije, radionica i koncerata, Zagreb Design Week od 15. do 20. rujna pretvara obnovljenu Akademiju likovnih umjetnosti u središte svog ovogodišnjeg programa.
Izložba povezuje fotografije Dubrovnika snimljene 1995. godine s radovima nastalima trideset godina poslije te kroz iste gradske lokacije prati promjene prostora, njegove namjene i dostupnosti.
Fotoklub Zagreb ove godine obilježava 134 godine djelovanja programom „Živjela fotografija!“, a u središtu proslave bit će izložba „Pogled unatrag – svjetlo naprijed“. Otvorenje je zakazano za subotu, 19. rujna 2026. u 19:30 sati u prostoru Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III, dok će izložba biti dostupna publici do 7. listopada.
Gotovo 26 tisuća posjetitelja prošlo je kroz zagrebačke muzeje tijekom drugog Zagrebačkog muzejskog vikenda, održanog od 3. do 6. rujna 2026. godine. U četiri dana jedanaest gradskih muzeja pripremilo je 164 programa za različite dobne skupine, od izložbi i stručnih vodstava do radionica, predstava, razgovora, instalacija, koncerata i šetnji gradom. Ovogodišnje izdanje održano je pod krilaticom „Dođi k sebi u muzej!“, a program je bio usmjeren na dobrostanje, odmor od svakodnevice, koncentraciju, druženje i neposredan susret s kulturnim sadržajem.
Nova samostalna izložba Maše Barišić pod nazivom Hey Sugar otvara se 11. rujna u 21 sat u Laubi – Kući za ljude i umjetnost u Zagrebu. Umjetnica će predstaviti novi ciklus ulja na platnu posvećen drag backstageu, prostoru u kojem se tijelo priprema za izlazak pred publiku i postupno mijenja svoj izgled. Barišić pritom ne slika završeni trenutak transformacije, kada je izvođač već spreman za pozornicu, nego vrijeme koje mu prethodi, ispunjeno ogledalima, šminkom, odjećom, koncentracijom i iščekivanjem.
Zagreb je svečanim otvorenjem u Galeriji Klovićevi dvori zakoračio u drugo izdanje Zagrebačkog muzejskog vikenda, manifestacije koja kulturnu ponudu grada na nekoliko dana pretvara u prostor susreta, znatiželje, kreativnosti i predaha, istodobno podsjećajući da muzeji nisu samo mjesta u kojima se čuvaju umjetnička djela, povijest i memorija jednog grada, nego i živi prostori u kojima čovjek može zastati, odmaknuti se od svakodnevne užurbanosti i ponovno uspostaviti odnos sa sobom, drugima i svijetom koji ga okružuje.
