Karlo Štefanek za HELLO!:”Identitet je laž koju svakodnevno iznova gradimo — a ja ga u svojoj umjetnosti razaram, prepravljam i pretvaram u vlastiti performans bez granica”

Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.

Dubravka Lošić za HELLO!: “Grad koji nosimo u sebi često je daleko složeniji od slike koju o njemu stvaramo”

U trenutku kada se Hrvatska priprema za nastup na Venecijanskom bijenalu, jedno od najrelevantnijih imena suvremene domaće umjetničke scene – Dubravka Lošić – dobiva prostor koji nadilazi reprezentaciju države i ulazi u zonu duboko osobnog, ali istodobno univerzalnog umjetničkog iskaza. Njezin projekt „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty), predstavljen u venecijanskoj palači Zorzi, ne funkcionira kao izolirana izložba, nego kao kondenzirani presjek višedesetljetnog opusa u kojem se materijal, trauma, memorija i percepcija neprestano preoblikuju.

AI u umjetnosti: Je li nam potrebna nova definicija kreativnosti?

Kada televizija postane zrcalo jezika: Umjetnički eksperiment Karla Štefaneka koji briše granicu između slike i stvarnosti

Na trećem programu Hrvatske radiotelevizije, u trenucima kada ne očekujete ništa osim uobičajenog programskog šuma, iznenada se pojavi kadar koji kao da je zalutao iz nekog drugog vremena. Slika se zadrži, glas zapne u petlji, a prostor između izgovorenog i neizgovorenog ispuni se neobičnom tišinom. Upravo u toj tišini, u tom kvaru koji postaje poetski, započinje novi video-performans Karla Štefaneka — AaaaEeeeIiiiOoooUuuu — premijerno prikazan u okviru 60. Zagrebačkog salona. U njemu televizijski eter postaje poligon za istraživanje glasa, slike i jezika, dok granica između informiranja i umjetnosti nestaje u trenutku u kojem medij sam sebe ogoljuje.