Sinoć je u bečkoj Galeriji Frank svečano otvorena izložba akademske slikarice Ivone Šimunović „After all“ uz umjetnički razgovor sa Simone Sentall, voditeljicom kolekcije TBA21 i kustosicom izložbe Jelenom Tamindžija Donnart.
Osim Simone Sentall iz TB21, izložbu su posjetili Marijana Schneider, kustosica Muzeja moderne umjetnosti Salzburg, Lisa Ortner-Kreil, kustosica Kunstforum Wien, Jasper Sharp, direktor Phileas austrijskog ureda za suvremenu umjetnost, Tatiana Wiesner – Pavlova, kustosica i autorica knjige Behind the Gallery, Tevž Logar, nezavisni kustos, Silvia Jaklitsch direktorica izdavačke kuće Verlag für Moderne Kunst, Adel Bahtanović ispred zaklade UNIQA SEE Future te brojni ljubitelji i posjetitelji međunarodnog sajma suvremene umjetnosti Vienna Contemporary koji se upravo održava u Beču.
Izložba „After all“ je dio višegodišnjeg projekta platforme Nomad – Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost, koji je posvećen međunarodnoj promociji umjetnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Projekt okuplja iznimne umjetnike kao što su Lovro Artuković, Jasmina Cibic, Šejla Kamerić, Zlatan Vehabović i Jelena Bando, te doprinosi njihovom prepoznatljivom djelovanju na europskoj umjetničkoj sceni.
Nova serija Ivone Šimunović nastavlja se na ranije cikluse pa se prepoznatljivi motivi prožimaju i ovom serijom, bilo da se radi o motivu kruga ili pak apstrahiranih formi s natruhama figuracije iz inventara svakodnevice. Umjetnica, kojoj su ostali tek predmeti obremenjeni uspomenama, poriv za borbu protiv zaborava pronalazi u neprestanom ponavljanju radnje intuitivnog poteza kista gdje u svojevrsnom fizičkom buntu gustih namaza i premazivanja površine uljnim bojama nastoji vremenu oduzeti sposobnost prolaznosti. Iako su prisutni povremeni izleti u figuraciju poput centrotavola, umjetnica ostaje odana svojevrsnim emotivnim pejzažima gdje, poput umjetnika romantizma, reljef promatra kao odraz svoje duše. Njezin je duh zarobljen u relativnom vakuumu bez apsolutne mase, vremena i prostor , vakuumu u kojem figurativni detalji sjećanja iščezavaju dok se ona grčevito drži za kist i platno ne dopuštajući vremenu da briše konture najdražeg joj lica.
Kustosica Jelena Tamindžija Donnart je istaknula da se umjetnost Ivone Šimunović ne može definirati tek kao nova apstrakcija na horizontu suvremene hrvatske umjetnosti, već kao apstrakcija koju Rothko naziva „umjetnošću koja živi i diše“ te objasnila: „U koloristički snažno nabijenim radovima pažljivo će oko primijetiti mala zarezivanja, gusto nanesene slojeve boje koje reljefno podižu površinu te namaze boje koji se skrivaju i povremeno izviru na površinu kao da hvataju zrak za nove i izazovnije kompozicijske zarone. Forme nestaju i ponovno se stvaraju simulirajući istovremeno tehnike akvarela u kojem se slikar prevario s količinom boje i intenzivnog impasta kao sukobljavanje paradoksalnih osjećaja. Šimunović u svojim radovima ispisuje sentimentalne kartografije poput iskusnog kormilara koji je prošao sva stanja mora, ne bojeći se pokazati svoje slojevite ožiljke i dopustiti im da polagano izblijede.“
Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi Zlatka Kauzlarića Atača. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik.
Izložba „After all“ može se pogledati do 17.rujna, a organizirana je uz podršku partnera: Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, Ministarstvo kulture i medija RH, FACE Croatia, Maistra i Nomad.
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar 21. siječnja otvara se izložba TANKA, prva kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Kolekcija je rezultat autoričinog intimnog izraza, spajajući osobna iskustva, emocije i arhitektonsku preciznost.
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Postoje trenuci u adventskom vremenu kada grad na trenutak uspori, kada se buka svakodnevice utiša, a prostor ispuni nečim suptilnijim, gotovo nevidljivim – emocijom, sjećanjem i tihom nostalgijom. Upravo se takav trenutak sinoć dogodio u samom srcu Zagreba, u Prolazu Oktogon, gdje je svečano otvorena umjetnička instalacija „Prvi snijeg“, autorski projekt Saše Šekoranje, jednog od najprepoznatljivijih domaćih umjetnika čiji rukopis već desetljećima oblikuje način na koji doživljavamo estetiku blagdana.
Povijest umjetnosti često pamti velika imena, dok tihe, ali ključne figure ostaju u sjeni. Jedna od njih je Lina Crnčić-Virant – umjetnica čiji je opus desetljećima bio prisutan, ali nedovoljno viđen. Izložba i istoimeni katalog Intimno i javno donose prijeko potrebnu reinterpretaciju njezina stvaralaštva, otvarajući prostor za novu, slojevitiju percepciju njezina umjetničkog i društvenog doprinosa.
Završilo je osmo izdanje Art Zagreba, središnjeg hrvatskog sajma suvremene umjetnosti, koje se ove godine po prvi put održalo u prostoru Oktogona Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu i predstavilo iznimno bogat i raznovrstan programski i izložbeni sadržaj. Posjetitelji su imali priliku razgledati radove više od pedeset umjetnika, sudjelovati u aukciji, panelima i predavanjima, pronaći rijetke publikacije te odabrati poseban blagdanski dar za pod bor.
Atelijer Meštrović ponovno je otvoren nakon godina obnove, koju je pokrenula potreba da se prostor osnaži i obnovi nakon potresa, a tijekom koje je svaki kutak pažljivo prilagođen kako bi prostor ponovno zaživio i omogućio posjetiteljima intiman susret s umjetnikovim životom i opusom. Sada, s novim stalnim postavom, posjetitelji mogu uroniti u ambijent atelijera u kojem je Ivan Meštrović živio i stvarao, doživjeti njegovu umjetnost izbliza i otkriti priče koje se kriju iza svake skulpture.
Zagreb je sinoć dobio novi razlog za sjaj u predblagdanskom ozračju, kada je u elegantnom i pomalo mističnom prostoru Oktogona Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti otvoren Art Zagreb 2025., osmo izdanje najvažnijeg hrvatskog sajma suvremene umjetnosti. Do nedjelje, 14. prosinca, prostor nekadašnje Prve hrvatske štedionice pretvara se u živuću scenu kreativnosti i inspiracije, mjesto na kojem se prošlost i budućnost spajaju u jedinstvenom iskustvu. Oktogon, sa svojim visokim stropovima, brušenim kamenim zidovima i nekadašnjim bankarskim šuštanjem kovanica, sada odjekuje žamorom posjetitelja, klikom fotoaparata i diskusijama o umjetnosti, stvarajući ambijent u kojem svaki kutak nosi novu priču i vizualno iznenađenje.
Jan Kerekeš, poznati hrvatski glumac s gotovo dvadeset godina iskustva na kazališnim daskama, ove godine pokazuje i svoju drugu stranu – kao frontmen varaždinskog metal benda Cold Snap. Publika ga je godinama pratila kroz kazališne uloge, ali sada ga može doživjeti i kao pjevača energičnog metal sastava. Bend Cold Snap sudjeluje na Dori 2026. s pjesmom Mucho Macho, a Jan ističe da mu kazališno iskustvo itekako pomaže u interpretaciji pjesme i komunikaciji s publikom. Svaka izvedba pred publikom omogućuje mu dodavanje glumačkog elementa, što nastup čini osobnim i autentičnim. On sam priznaje da su ga mnogi koji ga poznaju samo kao glumca iznenadili kad su saznali da pjeva u metal bendu.
Lana Mandarić, mlada i talentirana hrvatska pjevačica, vraća se na nacionalnu glazbenu scenu s pjesmom Tama, kojom će se predstaviti na Dori 2026. Nakon što je prije dvije godine debitirala na Dori sa svojim prvim singlom, Lana danas potvrđuje svoj glazbeni identitet i kreativnu zrelost. Njena nova pjesma nosi snažnu emotivnu poruku, a kroz melodiju i tekst prožima se kontrast između tame i svjetla koji odražava unutarnju borbu i osjećaje svakog pojedinca. Lana sama ističe da pjesma Tama nije samo glazbeni izričaj, već i način da prenese svoje vlastite emocije i iskustva na publiku.