Sinoć je u bečkoj Galeriji Frank svečano otvorena izložba akademske slikarice Ivone Šimunović „After all“ uz umjetnički razgovor sa Simone Sentall, voditeljicom kolekcije TBA21 i kustosicom izložbe Jelenom Tamindžija Donnart.
Osim Simone Sentall iz TB21, izložbu su posjetili Marijana Schneider, kustosica Muzeja moderne umjetnosti Salzburg, Lisa Ortner-Kreil, kustosica Kunstforum Wien, Jasper Sharp, direktor Phileas austrijskog ureda za suvremenu umjetnost, Tatiana Wiesner – Pavlova, kustosica i autorica knjige Behind the Gallery, Tevž Logar, nezavisni kustos, Silvia Jaklitsch direktorica izdavačke kuće Verlag für Moderne Kunst, Adel Bahtanović ispred zaklade UNIQA SEE Future te brojni ljubitelji i posjetitelji međunarodnog sajma suvremene umjetnosti Vienna Contemporary koji se upravo održava u Beču.
Izložba „After all“ je dio višegodišnjeg projekta platforme Nomad – Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost, koji je posvećen međunarodnoj promociji umjetnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Projekt okuplja iznimne umjetnike kao što su Lovro Artuković, Jasmina Cibic, Šejla Kamerić, Zlatan Vehabović i Jelena Bando, te doprinosi njihovom prepoznatljivom djelovanju na europskoj umjetničkoj sceni.
Nova serija Ivone Šimunović nastavlja se na ranije cikluse pa se prepoznatljivi motivi prožimaju i ovom serijom, bilo da se radi o motivu kruga ili pak apstrahiranih formi s natruhama figuracije iz inventara svakodnevice. Umjetnica, kojoj su ostali tek predmeti obremenjeni uspomenama, poriv za borbu protiv zaborava pronalazi u neprestanom ponavljanju radnje intuitivnog poteza kista gdje u svojevrsnom fizičkom buntu gustih namaza i premazivanja površine uljnim bojama nastoji vremenu oduzeti sposobnost prolaznosti. Iako su prisutni povremeni izleti u figuraciju poput centrotavola, umjetnica ostaje odana svojevrsnim emotivnim pejzažima gdje, poput umjetnika romantizma, reljef promatra kao odraz svoje duše. Njezin je duh zarobljen u relativnom vakuumu bez apsolutne mase, vremena i prostor , vakuumu u kojem figurativni detalji sjećanja iščezavaju dok se ona grčevito drži za kist i platno ne dopuštajući vremenu da briše konture najdražeg joj lica.
Kustosica Jelena Tamindžija Donnart je istaknula da se umjetnost Ivone Šimunović ne može definirati tek kao nova apstrakcija na horizontu suvremene hrvatske umjetnosti, već kao apstrakcija koju Rothko naziva „umjetnošću koja živi i diše“ te objasnila: „U koloristički snažno nabijenim radovima pažljivo će oko primijetiti mala zarezivanja, gusto nanesene slojeve boje koje reljefno podižu površinu te namaze boje koji se skrivaju i povremeno izviru na površinu kao da hvataju zrak za nove i izazovnije kompozicijske zarone. Forme nestaju i ponovno se stvaraju simulirajući istovremeno tehnike akvarela u kojem se slikar prevario s količinom boje i intenzivnog impasta kao sukobljavanje paradoksalnih osjećaja. Šimunović u svojim radovima ispisuje sentimentalne kartografije poput iskusnog kormilara koji je prošao sva stanja mora, ne bojeći se pokazati svoje slojevite ožiljke i dopustiti im da polagano izblijede.“
Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi Zlatka Kauzlarića Atača. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik.
Izložba „After all“ može se pogledati do 17.rujna, a organizirana je uz podršku partnera: Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, Ministarstvo kulture i medija RH, FACE Croatia, Maistra i Nomad.
Ove zime, jedno od najljepših mjesta hrvatske kulturne baštine postaje pozornica na kojoj svjetlo preuzima glavnu ulogu. Dvorac Trakošćan, simbol plemićke elegancije i romantičarskog duha, pretvara se u „Dvorac svjetla“ – spektakularnu svjetlosnu izložbu koja spaja umjetnost, povijest i emociju. Perivoj i park-šuma koji okružuju dvorac, poznati po svojoj mirnoći i prirodnom šarmu, dobit će sasvim novu dimenziju. Od 7. studenog 2025. do 11. siječnja 2026., Trakošćan će zasjati tisućama svjetlosnih instalacija koje stvaraju bajkoviti svijet u kojem prošlost diše kroz svjetlo, a svaka šetnja postaje putovanje kroz vrijeme.
U svijetu Jasmine Kosanović sve je moguće – plava boja postaje nebo i more, lutke pripovijedaju priče, a antičko staklo otkriva ranjivost ljudskog postojanja. Njezin rad, prožet nježnošću i dječjom znatiželjom, poput je mosta između stvarnosti i bajke, gdje se odrasli vraćaju u svijet igre, a emocije postaju opipljive. Njezina nova izložba Krhka vječnost, otvorena do 9. studenog u Arheološkom muzeju u Zagrebu, spaja antičko staklo s njezinim unutarnjim svijetom, pozivajući nas da se prepustimo nježnosti u vremenu koje često slavi grubost.
U prostoru Laube, dok se svjetlo obavija oko staklenih površina i metalnih konstrukcija, već osamnaestu godinu zaredom dolazi do susreta prošlosti i budućnosti hrvatske umjetnosti kroz projekt Erste fragmenti. Mladi hrvatski umjetnici, oni pred kojima se tek otvara svijet, donose djela koja su istovremeno izazov i promišljanje, a gledatelju ostavljaju slobodu da odabere vlastiti put kroz slojeve boja i tekstura koje oblikuju njihovu viziju.
U prostoru zagrebačke Galerije Miroslav Kraljević ovih se dana otvara izložba koja ne traži da je razumijemo, nego da je osjetimo. Pokret, ostanak, povratak naziv je nove izložbe WHW Akademije, koja propituje ono što se rijetko izgovara – gdje počinje, a gdje prestaje sloboda kretanja, pripadanja i povratka. Dvanaest umjetnika i umjetnica iz različitih dijelova svijeta u svojim su radovima otvorili prostor između granice i doma, između tijela koje luta i pogleda koji ostaje.
Ako mislite da znate povijest svoje zemlje — pripremite se da budete razoružani vizualnim spektaklom: u srcu Zagreba, u Galeriji Klovićevi dvori, upravo je otvorena grandiozna izložba pod naslovom „U početku bijaše kraljevstvo“ — centralni događaj kojim se obilježava 1100 godina Hrvatskoga kraljevstva.
U središtu Zagreba, u prostoru Etnografskog muzeja koji čuva slojeve povijesti, 22. listopada otvara se međunarodna izložba Na izmaku svitanja, kustosa kolektiva WHW i Ane Kovačić. Ova izložba, okupljajući petnaest umjetnika iz različitih dijelova svijeta, oblikuje prostor susreta između osobnog i kolektivnog, stvarnog i simboličkog, istražujući identitet kao krhku tvar koja se neprestano mijenja pod pritiscima povijesti, politike i sjećanja. Smještena unutar institucije čije su zbirke same po sebi svjedočanstvo kolonijalnih odnosa, izložba postaje prostor preispitivanja — onaj u kojem umjetnost otvara pitanja o pripadanju, nasljeđu i solidarnosti, a ne nudi lake odgovore.
Na trećem programu Hrvatske radiotelevizije, u trenucima kada ne očekujete ništa osim uobičajenog programskog šuma, iznenada se pojavi kadar koji kao da je zalutao iz nekog drugog vremena. Slika se zadrži, glas zapne u petlji, a prostor između izgovorenog i neizgovorenog ispuni se neobičnom tišinom. Upravo u toj tišini, u tom kvaru koji postaje poetski, započinje novi video-performans Karla Štefaneka — AaaaEeeeIiiiOoooUuuu — premijerno prikazan u okviru 60. Zagrebačkog salona. U njemu televizijski eter postaje poligon za istraživanje glasa, slike i jezika, dok granica između informiranja i umjetnosti nestaje u trenutku u kojem medij sam sebe ogoljuje.
U subotu, 11. listopada, Meštrovićev paviljon u Zagrebu privukao je poglede prolaznika, ali i znatiželju cijele umjetničke scene, jer ga je u potpunosti obavila nova instalacija Nore Turato, naslovljena Aaaaaaaaaaaaaaa!!!. Rad, koji je dio serije pools7, spaja monumentalnost javnog prostora i intimnost umjetničkog istraživanja, otvarajući pitanja komunikacije i izražavanja, ali i refleksije o društvu u kojem živimo. Turatin potez, kako sama ističe, jednako je zrcalo njoj kao autorici, koliko i prostoru i ljudima koji ga svakodnevno promatraju.
Nakon mjeseci nagađanja, slavna zvijezda 'Prijatelja' i hipnoterapeut Jim Curtis službeno su potvrdili svoju vezu - i to preslatkom crno-bijelom fotografijom.
U današnjem ubrzanom svijetu, gdje moda često balansira između funkcionalnosti i estetike, muškarci traže način da izgledaju sofisticirano i uredno, a da pritom ne djeluju pretjerano „skockano“.
U društvu u kojem se muškost još uvijek često mjeri količinom ispijenih piva i veličinom trbuha koji se kroz godine polako formira ispod majice, fenomen “beer bellyja” postao je gotovo simbol. No iza te naizgled bezazlene slike skriva se ozbiljna biološka i hormonalna priča koja nema puno veze s humorom. Takav trbuh nije samo estetsko pitanje, nego tihi pokazatelj metaboličkih promjena koje izravno utječu na razinu testosterona, vitalnost i cjelokupno zdravlje muškarca. Tijelo nikada ne laže – ono bilježi svaku čašu, svaku večeru i svaki vikend bez sna, i sve to jednog dana pretvori u nešto što nazivamo “pivskim trbuhom”.
Postoji trenutak u kojem svatko od nas poželi dotaknuti vlastitu kožu i osjetiti ono što često nazivamo luksuzom svakodnevice – čistu, glatku, savršeno njegovanu površinu bez ijedne dlačice, bez tragova iritacije, bez osjećaja nelagode. No taj trenutak ne nastaje slučajno.
Jerko Marinić Kragić, rođen 24. siječnja 1991. godine u Splitu, jedan je od najistaknutijih hrvatskih vaterpolista današnjice. S visinom od 191 cm i impresivnom tjelesnom građom, Jerko je postao simbol odlučnosti, borbe i predanosti — ne samo svojoj ekipi, već čitavom sportu. Nakon bogate karijere kroz juniorske selekcije, u kojoj je 2009. osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu juniora, Marinić Kragić je nastavio graditi svoju reputaciju u seniorskom vaterpolu kao igrač kluba VK Jadran Split i hrvatske reprezentacije. Među njegovim najvažnijim medaljama ističu se: zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu sa reprezentacijom, te srebrne medalje na Europskom prvenstvu i na Olimpijskim igrama u Parizu. Kao kapetan Jadrana, bio je ključna figura u domaćim prvenstvima; posebno se pamti njegov presudan pogodak tri sekunde prije isteka protiv zagrebačke Mladosti koji je donio naslov prvaka Hrvatske. Osim sportskih uspjeha, Jerko je u Splitu prepoznat kao sportaš godine 2024., u izboru Splitskog saveza športova, što potvrđuje njegovu istaknutu ulogu i značaj za lokalnu zajednicu.
