Veliki povratak Harryja Pottera dobio neočekivani zaplet: Dvije redateljice odbile su HBO-ovu ponudu

Prema informacijama koje je 14. kolovoza 2026. objavio The Hollywood Reporter, Ally Pankiw, redateljica poznata po radu na seriji Black Mirror i projektu Ponies, javno je objavila komunikaciju sa svojim agentom iz koje proizlazi da je bila upitana bi li bila zainteresirana za režiranje epizode HBO-ove serije Harry Potter, na što je odgovorila izrazito negativno, dok je agent pritom naznačio da je takvu reakciju očekivao i da se s njom slaže. Pankiw je potom objasnila da je za nju odbijanje projekta jednostavan način odbijanja financijskog sudjelovanja u onome što smatra transfo­bičnim djelovanjem, čime je pitanje angažmana na seriji pretvorila iz privatne profesionalne odluke u javno artikulirani oblik političkog i vrijednosnog stava.

Još je značajnija činjenica da se u raspravu odmah uključila Kate Herron, redateljica koja je stekla velik međunarodni ugled režirajući Marvelovu seriju Loki te radeći na drugim televizijskim projektima, navodeći da su je producenti odnosno predstavnici projekta kontaktirali dvaput i da je u oba slučaja njezin odgovor bio negativan te da se taj odgovor neće promijeniti. Time je slučaj dobio dodatnu industrijsku težinu, jer nije riječ samo o jednoj umjetnici koja je odbila angažman, nego o javnom primjeru profesionalca koji je dva puta odbio rad na jednoj od najprestižnijih i komercijalno najvrjednijih televizijskih franšiza na svijetu, i to upravo zato što je procijenio da bi sudjelovanje bilo nespojivo s njegovim ili njezinim osobnim vrijednostima.

Takav razvoj događaja treba promatrati u kontekstu činjenice da nova HBO-ova serija nije marginalni televizijski projekt, nego jedan od najvećih strateških proizvoda Warner Bros. Discoveryja, odnosno pokušaj da se jedan od najpoznatijih književnih i filmskih svjetova ponovno izgradi za televiziju u znatno širem formatu nego što su to dopuštali dugometražni filmovi. HBO je službeno objavio da će prva sezona nositi naslov Harry Potter and the Philosopher’s Stone, da će imati osam epizoda i da će premijerno biti prikazana na Božić 2026., dok će serija biti dostupna na HBO Maxu ondje gdje je ta platforma dostupna.

Za razumijevanje poslovne važnosti projekta ključno je shvatiti da se HBO pritom ne pokušava jednostavno natjecati s nekadašnjim filmskim serijalom, nego pokušava ponovno monetizirati i proširiti postojeći globalni IP kroz televizijski model koji omogućuje mnogo više vremena za razvoj likova, odnosa i zapleta. Dok je filmska franšiza morala višestruko sažimati sadržaj pojedinačnih knjiga, televizijska struktura omogućuje da se svaka knjiga razvije kroz zasebnu sezonu, što stvara mogućnost dugoročnog desetogodišnjeg projekta i istodobno omogućuje Warner Bros. Discoveryju da jednu od najprepoznatljivijih svjetskih franšiza ponovno uvede u središte suvremene streaming ekonomije. Aktualna produkcija pritom uključuje showrunnericu Francescu Gardiner i redatelja Marka Myloda, dok je HBO već predstavio glavnu mladu glumačku postavu koju predvode Dominic McLaughlin kao Harry Potter, Arabella Stanton kao Hermione Granger i Alastair Stout kao Ron Weasley.

Komercijalni potencijal projekta dodatno potvrđuje činjenica da je službeni teaser za seriju ostvario više od 277 milijuna organskih pregleda na različitim platformama tijekom prvih 48 sati, čime je, prema Warner Bros. Discoveryju, postao najgledaniji trailer u povijesti HBO-a i HBO Maxa te više nego dvostruko nadmašio prethodni rekord. Takav rezultat pokazuje da kontroverza nije uklonila golemu razinu interesa publike, nego je istodobno pokazala da je Harry Potter i dalje iznimno snažan kulturni i komercijalni brend.

Upravo zato je važno razlikovati dvije različite stvari koje se u javnoj raspravi često stapaju, a to su komercijalna vrijednost franšize i reputacijski rizik povezan s njezinim autorom. Harry Potter kao intelektualno vlasništvo ima vlastitu tržišnu vrijednost koja uključuje knjige, filmove, kazalište, videoigre, robu široke potrošnje, tematske parkove i druge oblike eksploatacije, dok J. K. Rowling kao autorica i nositeljica ključnih prava predstavlja zaseban, ali s franšizom neraskidivo povezan element. Upravo ta povezanost stvara problem za Warner Bros. Discovery jer kompanija može pokušati odvojiti televizijsku produkciju od autoricinih osobnih stavova, ali ne može u potpunosti odvojiti poslovni proizvod od osobe koja je njegov kreativni izvor i koja je i dalje uključena u projekt kao izvršna producentica.

J. K. Rowling već godinama javno izražava stavove o spolu, rodu i pravima transrodnih osoba koji su izazvali snažne reakcije, pri čemu ona sama odbacuje tvrdnju da je transfo­bična i svoje stavove opisuje kao obranu prava žena, biološkog spola i ženskih prostora. Kritičari njezine pozicije njezine javne objave, političko djelovanje i financijsku potporu određenim organizacijama smatraju dijelom šireg anti-transrodnog političkog djelovanja. Važno je pritom precizno razlikovati činjenice od interpretacija, jer se izraz transfo­bija u ovom kontekstu koristi kao politička i društvena kvalifikacija njezinih stavova, dok Rowling sama tu kvalifikaciju odbacuje.

Sukob je postao posebno intenzivan 2020. godine, kada su Daniel Radcliffe, Emma Watson i Rupert Grint, glavni glumci iz izvorne filmske franšize, javno izrazili potporu transrodnim osobama nakon Rowlinginih objava i tekstova o spolu i rodu. Taj trenutak označio je duboki simbolički raskid između autorice i dijela glumačke ekipe koja je desetljeće bila gotovo neraskidivo povezana s njezinim književnim svijetom. Radcliffe, Watson i Grint nastavili su zastupati stavove koji se razlikuju od Rowlinginih, a njihov javni odnos s autoricom tijekom sljedećih godina postao je jedno od najpoznatijih kulturnih obilježja cijelog spora.

Istodobno, nije točno prikazivati glumačku zajednicu Harryja Pottera kao potpuno homogenu. Dok su neki članovi stare i nove postave otvoreno kritizirali Rowlingine stavove, drugi su ih branili ili su naglašavali njezino pravo na vlastito mišljenje. Tom Felton, koji je u filmskom serijalu glumio Draca Malfoya, primjerice je 2025. rekao da nije osobito upućen u kontroverzu te naglasio zahvalnost Rowling zbog činjenice da je njezin rad okupio ljude diljem svijeta. Takve razlike pokazuju da unutar same franšize ne postoji jedinstvena ideološka pozicija, nego širok spektar osobnih odgovora na Rowlingin javni angažman.

Nova HBO-ova serija zato ulazi u produkciju u okolnostima koje se razlikuju od onih u kojima su nastajali originalni filmovi. Prijašnja filmska franšiza razvijala se u razdoblju kada Rowlingine političke i društvene pozicije nisu bile dominantna javna tema, dok današnja televizijska produkcija nastaje u vremenu izrazite političke polarizacije oko pitanja roda, identiteta, zakonskog priznanja spola i prava transrodnih osoba. Zbog toga svaki javni angažman glumca, redatelja ili producenta na seriji može biti interpretiran kao svojevrsna vrijednosna izjava, čak i kada osoba koja sudjeluje u projektu takvu namjeru nema.

To je osobito važno u slučaju redatelja, jer njihov angažman nije samo tehnički posao. Redatelj u velikoj televizijskoj produkciji sudjeluje u oblikovanju vizualnog identiteta, tona, izvedbe glumaca i dramaturškog ritma, pa odluka da prihvati ili odbije projekt može imati profesionalni, financijski i reputacijski karakter. U slučaju Pankiw i Herron njihovo odbijanje stoga se može promatrati kao oblik profesionalne autonomije, ali i kao primjer rastuće važnosti vrijednosnog usklađivanja između kreativnih radnika i velikih produkcijskih kuća.

Upravo se na tom mjestu otvara šire poslovno pitanje, odnosno pitanje može li velika kompanija dugoročno proizvoditi kulturni proizvod kada se dio njezinih ključnih kreativnih suradnika ne slaže s javnim stavovima osobe koja posjeduje i predstavlja izvorni intelektualni kapital. HBO je dosad zauzeo relativno jasnu poziciju da Rowlingine političke stavove smatra njezinim osobnim stavovima i da oni nisu dio sadržajne politike serije. Casey Bloys, čelnik HBO-a, ranije je rekao da je kompanija s Rowling u poslovnom odnosu već desetljećima te da su njezini politički stavovi osobni i da se ne ugrađuju tajno u seriju.

Ta poslovna strategija ima svoju logiku. Warner Bros. Discovery nije kupio samo scenarij za jednu televizijsku seriju, nego posluje s jednim od najvrjednijih intelektualnih vlasništava suvremene popularne kulture, a prekid poslovnog odnosa s Rowling zbog njezinih osobnih stavova imao bi posljedice koje bi nadilazile jednu seriju i mogle obuhvatiti širi portfelj prava, proizvoda i budućih projekata povezanih s Harryjem Potterom. Istodobno, kompanija mora procijeniti koliko politička kontroverza može utjecati na reputaciju brenda, odnose s talentom, tržišne rezultate, oglašivače, međunarodnu publiku i dugoročnu održivost franšize.

Dodatnu složenost donosi činjenica da Rowling nije samo pasivna vlasnica prava. Ona je izvršna producentica nove serije, što znači da njezina veza s projektom nije samo povijesna ili pravna, nego i formalno produkcijska. Međutim, izvršno producentska funkcija ne znači nužno da osoba svakodnevno vodi kreativnu produkciju ili donosi sve redateljske odluke, zbog čega HBO može tvrditi da je serija rezultat rada nove kreativne ekipe, dok istodobno zadržava vezu s izvornim autorstvom.

Jedan od najvažnijih primjera te složenosti predstavlja Paapa Essiedu, koji u novoj seriji glumi Severusa Snapea. Essiedu je potpisao javno pismo kojim se izražava protiv odluke britanskog Vrhovnog suda iz travnja 2025. u predmetu For Women Scotland Ltd v Scottish Ministers, a Rowling je nakon toga izjavila da nema ovlast otpustiti ga iz serije i da to ne bi učinila čak ni kada bi je imala, naglašavajući da ne smatra prihvatljivim oduzimanje posla osobi zbog zakonski zaštićenih uvjerenja koja se razlikuju od njezinih.

Ta je činjenica poslovno važna jer pokazuje da sukob nije nužno proizveo automatski prekid suradnje između pojedinaca i franšize. Naprotiv, moguće je da osoba koja se javno protivi Rowlinginim stavovima istodobno profesionalno radi na projektu čiji je ona izvršni producent, što pokazuje koliko je složen odnos između umjetničkog rada, osobnih uvjerenja i ugovornih odnosa u velikim međunarodnim produkcijama.

Britanski Vrhovni sud u travnju 2025. donio je odluku koja je dodatno promijenila pravni i politički kontekst cijele rasprave. U predmetu For Women Scotland Ltd v Scottish Ministers Sud je jednoglasno zaključio da se u relevantnim odredbama britanskog Equality Acta 2010. izrazi „sex“, „man“ i „woman“ odnose na biološki spol, a ne na takozvani certificirani spol koji proizlazi iz posjedovanja Gender Recognition Certificatea. Sud je pritom izričito naglasio da takvo tumačenje ne uklanja pravnu zaštitu transrodnih osoba, koje i dalje imaju zaštitu na temelju karakteristike rodne tranzicije te mogu u određenim okolnostima koristiti odredbe o izravnoj, neizravnoj diskriminaciji i uznemiravanju.

Ta odluka ne treba se pogrešno prikazivati kao presuda o tome tko je ili nije žena u općem društvenom smislu, jer je sam Vrhovni sud naglasio da je njegova zadaća bila mnogo uža i odnosila se na tumačenje konkretnih zakonskih pojmova unutar Equality Acta 2010. Sud je pritom obrazložio da bi šire tumačenje prema kojem bi certificirani spol automatski određivao značenje pojmova „woman“ i „sex“ u cijelom zakonu moglo dovesti do praktičnih i pravnih neusklađenosti u područjima kao što su odvojeni prostori, usluge istog spola, sport, određene organizacije, trudnoća i rodiljna prava te druge zakonske situacije.

Upravo je ta odluka postala jedan od ključnih elemenata aktualnog kulturnog sukoba oko Rowling, jer je ona javno podržavala pravni i politički pristup koji naglašava biološki spol, dok su brojni transaktivisti, organizacije i kulturni radnici odluku kritizirali zbog mogućih posljedica za prava transrodnih osoba. Rowling je pritom javno podržala organizaciju For Women Scotland, koja je imala važnu ulogu u pravnom postupku, čime je njezino uključivanje u raspravu postalo još vidljivije.

Za samu HBO-ovu seriju to znači da se projekt nalazi u neobičnoj situaciji u kojoj je istodobno riječ o dječjoj i obiteljskoj fantasy priči, jednom od najvećih televizijskih projekata desetljeća i kulturnom proizvodu koji se nalazi usred stvarnog političkog i društvenog spora. Taj kontrast predstavlja jedan od najvećih reputacijskih izazova za HBO, jer kompanija želi prodavati magični svijet prijateljstva, odrastanja, hrabrosti i pripadanja, dok se oko osobe koja je taj svijet stvorila vode vrlo ozbiljne javne rasprave o diskriminaciji, identitetu, zakonu i ljudskim pravima.

Ipak, iz poslovne perspektive bilo bi pogrešno zaključiti da će kontroverza automatski dovesti do komercijalnog neuspjeha serije. Dosadašnji pokazatelji interesa publike upućuju upravo na suprotan zaključak. Rekordna gledanost trailera pokazuje da Harry Potter kao brend i dalje posjeduje iznimnu sposobnost privlačenja pažnje, dok sama činjenica da se projekt proizvodi kao dugoročna serija pokazuje da Warner Bros. Discovery očekuje značajnu vrijednost od njegova međunarodnog životnog ciklusa.

Istodobno, velika gledanost ne znači da reputacijski problem ne postoji. U suvremenoj industriji zabave vrijednost franšize više nije određena samo prihodima od gledanja sadržaja, nego i sposobnošću brenda da održava stabilan odnos s publikom tijekom dugog razdoblja. Ako se kontroverza oko Rowling nastavi tijekom više sezona, svaki novi intervju, politička odluka, objava na društvenim mrežama ili javna reakcija glumačke ekipe može ponovno aktivirati sukob, što znači da HBO ne upravlja samo televizijskim sadržajem nego i stalnim komunikacijskim rizikom.

PROČITAJTE: Crni Snape probudio javnost – Kako je inkluzivnost postala nova cenzura književnosti

Posebno je zanimljivo što se taj rizik može širiti izvan same serije. Glumci mogu biti pitani o Rowling na svakom promotivnom događanju, novinari mogu ponovno otvarati pitanje njihovih stavova, društvene mreže mogu proizvoditi nove kampanje za bojkot ili podršku, a publika može odlučivati hoće li seriju gledati, preporučivati ili javno kritizirati na temelju faktora koji nemaju izravne veze s kvalitetom scenarija ili režije. Drugim riječima, sadržaj serije može biti profesionalno izveden, a da se njegov javni život ipak odvija kroz raspravu o autorici.

U tom kontekstu odbijanje Ally Pankiw i Kate Herron treba shvatiti kao dio šire promjene u odnosu između kreativnog rada i osobnih vrijednosti. U starijem modelu filmske industrije angažman na velikom projektu često se promatrao prvenstveno kao profesionalna i financijska prilika, dok se danas sve više očekuje da kreativni radnici procijene i društveni kontekst projekta. To ne znači da će svi odbijati projekte s kontroverznim autorima ili producentima, nego da je profesionalna odluka sve češće povezana s pitanjem može li pojedinac javno stajati iza projekta bez osjećaja da time kompromitira vlastite vrijednosti.

PROČITAJTE: Crni Snape zapalio vatru – J. K. Rowling slomila Myloda i cijeli studio

S druge strane, bilo bi pogrešno pretpostaviti da profesionalna etika ima samo jedan mogući oblik. Za jednu osobu etički prihvatljivo može biti odbiti posao zbog neslaganja s vlasnikom intelektualnog vlasništva, dok druga osoba može smatrati da se umjetnički rad mora odvojiti od osobnih političkih uvjerenja autora. Treća osoba može prihvatiti projekt zato što smatra da svojim sudjelovanjem može pridonijeti otvorenijoj i uključivijoj interpretaciji izvornog materijala. Upravo zbog toga činjenica da su Pankiw i Herron rekle „ne“ ne znači da postoji jedinstven profesionalni standard koji bi svi ostali trebali slijediti.

Primjer Johna Lithgowa dodatno pokazuje koliko je ova tema kompleksna. Lithgow, koji u seriji glumi Albusa Dumbledorea, u različitim je trenucima javno davao različite naglaske u vezi s Rowlinginim stavovima, od ranijeg minimiziranja pitanja njezinih stavova kao razloga za odbijanje uloge do kasnijeg opisivanja njezinih stavova kao ironičnih i teško objašnjivih, dok je potom ponovno govorio o tome da su njezine pozicije bile iskrivljene ili pogrešno predstavljene. Takve promjene ilustriraju koliko je teško javnim osobama pronaći stabilnu komunikacijsku poziciju u izrazito polariziranom kulturnom sukobu.

PROČITAJTE: Snape kakvog još nismo upoznali – HBO potpuno mijenja njegovu prošlost i fanovi su podijeljeni

Bel Powley, koja glumi Petuniju Dursley, zauzela je drugačiji pristup, jasno navodeći da se snažno ne slaže s Rowlinginim stavovima o rodu, ali istodobno naglašavajući vlastitu ljubav prema knjigama i iskustvo generacije koja je odrasla uz Harryja Pottera. Takva pozicija posebno je zanimljiva jer pokazuje mogućnost razlikovanja između kulturnog proizvoda i političkih stavova njegova autora, iako kritičari upravo takvo razdvajanje smatraju nedostatnim zbog Rowlingine kontinuirane formalne i financijske povezanosti s franšizom.

Poslovni problem HBO-a zato nije jednostavno pitanje hoće li publika „otkazati“ Harryja Pottera, nego koliko dugo kompanija može održavati ravnotežu između nekoliko međusobno suprotstavljenih interesa. S jedne strane nalazi se vrijednost globalnog IP-a, s druge kreativna sloboda angažiranih profesionalaca, s treće očekivanja različitih skupina publike, s četvrte reputacija HBO-a kao premium televizijskog brenda, a s pete pravni i ugovorni odnos s Rowling. Uspješno upravljanje takvim projektom zahtijeva sposobnost da se svi ti interesi koordiniraju bez pokušaja da se jedan od njih jednostavno ukloni.

PROČITAJTE: Kako je HBO-ova odluka o crnom Snapeu izaziva val komentara i bojkota

Posebnu težinu ima činjenica da je Harry Potter franšiza koja je odrasla zajedno sa svojim prvim čitateljima. Ljudi koji su 1997. čitali prvi roman kao djeca danas su odrasli potrošači, roditelji, zaposlenici, producenti, glumci i gledatelji koji vlastitu emocionalnu vezu s franšizom ne doživljavaju samo kao potrošački odnos. Za velik dio publike Harry Potter je dio osobne kulturne biografije, zbog čega je pitanje Rowlinginih stavova postalo emocionalnije nego što bi to bilo kod neke nove, manje osobne franšize.

Istodobno, nova generacija gledatelja prvi će put upoznati Hogwarts upravo kroz HBO-ovu seriju, što Warner Bros. Discoveryju daje mogućnost da projekt pozicionira kao novi početak. Serija je zamišljena kao detaljnija adaptacija sedam knjiga, a ne kao nastavak postojećih filmova, što znači da njezin kreativni identitet neće nužno biti potpuno vezan uz vizualnu estetiku i izvedbe originalne filmske franšize.

PROČITAJTE: Besmislica da je Severus Snape crnac u novoj seriji – Netrpeljivost prema originalnoj viziji J. K. Rowling

To predstavlja jednu od najvećih poslovnih prednosti projekta. HBO može koristiti poznati svijet i prepoznatljive likove, ali istodobno stvoriti novu glumačku generaciju, novu vizualnu interpretaciju i novi način pripovijedanja. Upravo zato interes za seriju može postojati i među gledateljima koji nemaju emocionalnu vezu s originalnim filmovima. Rekordni rezultat trailera sugerira da ta strategija već proizvodi vrlo snažan interes.

S druge strane, što je projekt veći, to je veća i njegova izloženost kontroverzi. Mali televizijski projekt može preživjeti lošu kampanju na društvenim mrežama jer nema globalnu vidljivost, dok se kod Harryja Pottera gotovo svaka odluka pretvara u međunarodnu vijest. To uključuje izbor glumaca, izjave producenata, ponašanje autora, reakcije fanova, kritike novinara i odluke pojedinačnih kreativaca. U tom smislu nova serija nije samo televizijski program nego stalni globalni komunikacijski događaj.

PROČITAJTE: HBO pljuje po Harryju Potteru – Voldemort postaje žena – izdaja koja vrijeđa zdrav razum

Zbog toga je odbijanje Pankiw i Herron važno prvenstveno kao signal o promjeni industrijske kulture. Njihove odluke ne predstavljaju dokaz da HBO ima ozbiljan produkcijski problem, niti postoji dokaz da će zbog njih serija biti komercijalno ugrožena. Međutim, one pokazuju da prestiž i novac koji dolaze s velikim franšiznim projektom nisu automatski dovoljni da privuku svakog vrhunskog kreativca. Za određeni dio industrije vrijednosna kompatibilnost postala je legitimni kriterij profesionalnog odabira.

Najvažniji zaključak stoga nije da su Pankiw i Herron „pobijedile“ HBO niti da je HBO „pobijedio“ njih, nego da se industrija zabave nalazi u razdoblju u kojem se granica između kreativnog rada, politike, identiteta i poslovanja sve više briše. Velike franšize više nisu izolirani proizvodi koji postoje samo kroz film ili seriju, nego kompleksni ekosustavi u kojima autor, vlasnik prava, glumci, redatelji, publika i platforma neprestano međusobno komuniciraju.

U slučaju Harry Pottera taj je proces posebno intenzivan zato što je riječ o franšizi čija je emocionalna vrijednost za publiku iznimno velika, dok je autorica istodobno postala jedna od najkontroverznijih javnih osoba u suvremenoj kulturnoj industriji. HBO je stoga suočen s paradoksom u kojem upravo ono što franšizu čini toliko vrijednom, njezina snažna povezanost s autoricom i njezinim izvornim svijetom, istodobno predstavlja jedan od njezinih najvećih reputacijskih izazova.

Trenutačni podaci ipak pokazuju da interes za seriju ostaje izuzetno snažan. HBO je najavio premijeru za Božić 2026., prva sezona imat će osam epizoda, a službeni trailer ostvario je rekordnu gledanost. Istodobno, dio kreativaca javno odbija sudjelovanje zbog Rowlinginih stavova, dok drugi prihvaćaju angažman i pokušavaju odvojiti profesionalni rad od političkog sukoba.

Zbog toga će stvarni test za HBO početi tek kada serija bude emitirana, jer će tek tada biti moguće procijeniti može li nova adaptacija istodobno zadovoljiti postojeće obožavatelje, privući novu generaciju gledatelja, opravdati golema ulaganja, održati kreativnu autonomiju nove ekipe i preživjeti reputacijski teret koji proizlazi iz kontinuirane javne kontroverze oko J. K. Rowling. Do tada je najpreciznije reći da se ne radi o projektu koji je zbog kontroverze izgubio tržišnu snagu, nego o projektu koji ulazi u proizvodnju s iznimno snažnim komercijalnim potencijalom i jednako iznimno složenim reputacijskim okruženjem.

U konačnici, slučaj Ally Pankiw i Kate Herron pokazuje da današnja televizijska industrija više ne funkcionira prema jednostavnom modelu u kojem se profesionalna odluka svodi na honorar, prestiž projekta i mogućnost napredovanja. Kreativni rad sve je više povezan s pitanjem osobnog identiteta, vrijednosti i javne odgovornosti, dok velike kompanije istodobno moraju zaštititi financijsku vrijednost svojih najvažnijih intelektualnih vlasništava. HBO-ov Harry Potterupravo je zbog toga mnogo više od televizijske adaptacije poznatih knjiga, jer je postao primjer kako se u suvremenoj industriji zabave susreću autorsko pravo, korporativni interes, sloboda umjetnika, politička polarizacija, reputacijski menadžment i emocionalna privrženost publike jednom kulturnom fenomenu.