Povratak realnosti u televiziji i medijima: Kraj woke ludosti u 2026.
Godina 2026. označava prekretnicu u svijetu televizije i zabave. Nakon godina dominacije tzv. “woke” narativa, kada su LGBTQ+ likovi, rodne ideologije i politički korektne poruke preplavile ekran, industrija polako, ali sigurno počinje vraćati ravnotežu i fokus na ono što publika doista želi gledati. Statistike iz GLAAD-ovog izvještaja Where We Are on TV jasno pokazuju trend: gotovo 41 % LGBTQ+ likova s prethodnih sezona neće se vraćati u 2026. – rezultat ne toliko cenzure koliko poslovnih odluka i prirodnog završetka serija, ali u očima mnogih kritičara, ovo simbolizira kraj ere prisilne ideološke uključenosti u mainstream zabavi.
Tijekom posljednjih desetak godina, mnoge serije bile su dizajnirane ne toliko da ispričaju dobru priču, koliko da zadovolje ideološke kvote. Likovi su često stavljani u narative kao simboli, a ne stvarni protagonisti. Dječja i tinejdžerska publika bila je posebno izložena ovim trendovima, s animiranim serijama i teen dramskim serijama u kojima se rod i seksualna orijentacija koristila kao glavna “lekcija” umjesto da se razvijaju stvarni likovi i radnje.
U 2026., taj trend se počinje lomiti. Otkazivanja serija, završeci priča i smanjenje prisutnosti LGBTQ+ likova doveli su do smanjenja pritiska ideološke proizvodnje. Disney, Netflix i druge platforme zabilježile su prirodne korekcije u programima, čime se omogućuje više prostora za narative koji nisu vođeni ideologijom. To ne znači da se likovi uklanjaju iz medija zbog orijentacije, već da se industrija vraća temeljnim pravilima dobrog storytellinga: karakter, radnja i univerzalne teme zamjenjuju kvantitativnu ideološku reprezentaciju.
Primjeri su već vidljivi: animirana serija Win or Lose uklonila je trans storyline koji je bio u središtu promidžbe, dok su mnoge teen i odrasle serije s LGBTQ+ likovima završile ili nisu obnovljene. Publika to doživljava kao olakšanje – priliku da se zabava vrati u normalu, bez prisilnog “pranja mozga” mladih kroz umjetno nametanje ideologije.
Ono što se događa u 2026. također odražava promjene u preferencijama gledatelja. Nakon višegodišnjeg zasićenja politički motiviranim sadržajem, publika traži priče koje su univerzalne, emocionalno rezonantne i zabavne, a ne moralističke lekcije ili simbolične “kvote zastupljenosti”. Trend smanjenja LGBTQ+ likova može se interpretirati kao korekcija tržišta: televizija i streaming platforme počinju balansirati ideološke ciljeve s potrebama stvarnih gledatelja.
U konačnici, 2026. možda neće biti godina kada su LGBTQ+ likovi potpuno nestali, ali jest godina u kojoj industrija prestaje forsirati ideološke programe i vraća se osnovnim principima medijske zabave. Likovi više nisu simboli političkih poruka, već stvarni ljudi s kompleksnim pričama. Publika dobiva ono što je tražila: sadržaj koji zabavlja, inspirira i povezuje, a ne uči djecu i mlade što “moraju misliti” prema dnevnoj agendi.
U ovom kontekstu, može se govoriti o kraju woke dominacije u mainstream medijima i povratku normalnoj, realnoj zabavi koja poštuje inteligenciju gledatelja. Industrija pokazuje da je moguće kombinirati inkluzivnost i raznolikost, ali ne po cijenu forsiranih ideoloških narativa. 2026. tako postaje simbolične godine – prijelomnog trenutka kada se balans vraća, a mediji ponovno postaju mjesto kvalitetne priče i zabave, a ne alat za političko oblikovanje svijesti publike.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
Dugo se njega kože kod muškaraca promatrala kroz vrlo jednostavnu prizmu, kao nešto što se svodi na brzo umivanje nakon brijanja, korištenje jednog proizvoda koji mora obaviti sve zadatke i eventualno nanošenje kreme kada se pojavi osjećaj zatezanja kože, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom izgledu i osjećaju ugode postao je mnogo dublji i svjesniji. Suvremeni muškarac više ne traži samo način kako izgledati urednije, već sve češće pronalazi male rituale koji mu pomažu usporiti, posvetiti nekoliko minuta sebi i povezati vanjsku njegu s unutarnjim osjećajem ravnoteže.
U suvremenom načinu života, koji je sve brži, zahtjevniji i često obilježen dugim radnim satima, večera se kod mnogih muškaraca pretvara u obrok koji se konzumira usput, bez previše promišljanja o njegovoj stvarnoj ulozi u organizmu. Iako se često percipira tek kao završni dnevni ritual, večernji obrok ima znatno dublju fiziološku i psihološku funkciju jer upravo u tom dijelu dana tijelo prelazi u fazu oporavka, regeneracije i pripreme za sljedeći dan. U tom kontekstu, koncept “muške večere” ne odnosi se na rodnu ekskluzivnost, nego na specifične prehrambene potrebe muškaraca koji, ovisno o životnoj dobi, razini fizičke aktivnosti i životnim navikama, imaju drugačije metaboličke zahtjeve, ali i na širi kulturni obrazac u kojem se muškarci sve više okreću svjesnijem načinu prehrane.
U suvremenom sportskom okruženju, koje je istodobno i izrazito kompetitivno i sve više podložno javnoj i medijskoj evaluaciji, tema mentalne otpornosti sportaša postaje jednako važna kao i njihova fizička pripremljenost. Iako se u javnosti često naglasak stavlja na kondiciju, tehniku i taktičku disciplinu, sve veći broj stručnjaka iz područja sportske psihologije upozorava da su upravo nevidljivi, unutarnji procesi ono što presudno određuje razliku između vrhunskog i prosječnog sportaša. U tom kontekstu, muški sportovi, osobito oni koji su povijesno obilježeni kulturom izdržljivosti, discipline i često rigidnog shvaćanja „čvrstoće“, otvaraju prostor za dublje razumijevanje načina na koji se mentalna otpornost razvija, održava i transformira.
U suvremenom ritmu života, u kojem se obveze neprestano umnažaju, a privatno i poslovno često se isprepliću do granica neprepoznatljivosti, briga o vlastitom zdravlju kod muškaraca nerijetko ostaje na margini prioriteta. Preventivni medicinski pregledi, iako ključni za rano otkrivanje bolesti i dugoročno očuvanje kvalitete života, često se odgađaju ili potpuno zaboravljaju, ne toliko zbog nedostatka svijesti koliko zbog izostanka sustava koji bi ih učinio dijelom svakodnevice. Upravo se u tom prostoru između namjere i realizacije otvara prostor za kreativna, tehnološki potpomognuta i psihološki promišljena rješenja koja mogu značajno unaprijediti zdravstvenu disciplinu.
Svečanom dodjelom nagrada i projekcijom pobjedničkog naslova ovogodišnjeg Cannesa – filma Fjord Cristiana Mungiua – u subotu, 14. studenoga, u prepunoj dvorani kina Kaptol Boutique Cinema službeno je zatvoren 24. Zagreb Film Festival. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, zatvaranje su svojim dolaskom uveličala i brojna lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.
