Bradley Cooper i Helen Mirren imaju mnogo toga različitoga, ali ovo je dvoje glumaca upalo u slične kontroverzije sa svojim posljednjim filmovima, ilustrirajući promjenjive standarde i osjetljivost u modernom Hollywoodu, koja je ovaj put vidljiva u slučaju glumaca koji glume likove Židova, piše CNN.
Je li antisemitizam u Hollywoodu kada nežidovi glume Židove?
Prvi val te rasprave došao je kao odgovor na slike sa seta Cooperova (osim što je glavni glumac on je i redatelj) novog filma, biografskog filma o Leonardu Bernsteinu “Maestro”. Helen Mirren je više pažnje privukla u Ujedinjenom Kraljevstvu glumeći bivšu izraelsku premijerku Goldu Meir u britanskoj povijesnoj drami “Golda” koja je trenutno u kinima.
Kritičari su kritizirali izgled Coopera koji nosi umjetni nos kako bi pojačao svoju sličnost s pokojnim dirigentom, sredstvo koje Mirren također koristi u “Goldi”, u kojem glumi premijerku tijekom Jom Kipurskog rata 1973.
Bradley Cooper glumi skladatelja Leonarda Bernsteina.FOTO: Profimedia
Branitelji (među njima i Bernsteinova djeca) su istaknuli da su glumci to radili od pamtivijeka, nastojeći što više nalikovati povijesnim ličnostima. Nosili su cipele s povišenjem kako bi odgovarali visini Abrahama Lincolna ili šminkali ožiljak na licu kako bi sličili mafijašu Alu Caponeu.
Doduše, ono što se smatra prihvatljivim, promijenilo se tijekom godina. Tako se danas mnogi srame činjenice da su u prošlosti Hollywooda bijelci glumili uloge Indijanaca, Azijata i crnaca tako što su bojili kožu u crveno, žuto ili smeđe (poznato pod nazivima Blackface u slučaju crnaca odnosno Yellowface u slučaju Azijata).
U novije vrijeme, rasprava se često pomiče izvan rasnih i etničkih razlika na druge osjetljive skupine, tako da je Brendan Fraser prošle godine doživio neke napade zbog svoje (kasnije Oscarom nagrađene) uloge čovjeka od gotovo 300 kila u filmu “The Whale“, zbog koje je nosio tzv. fat-suit, odnosno odijelo koje ga je učinilo debljim nego što jest. Neki su tvrdili da su redatelj i producenti filma trebali za ulogu pronaći nekog glumca koji stvarno ima 300 kilograma.
Postoji li uopće antisemitizam u Hollywoodu ili je ovo što su napravili Mirren i Cooper najnormalnija stvar?
Ironija je da, kao i u slučaju Frasera, drastična promjena izgleda obično ide ruku pod ruku s nagradama, a to je ono što očito i Bradley Cooper i Helen Mirren traže ovim ulogama. Dovoljno je sjetiti se nekih Oscarom nagrađenih uloga iz bliže i dalje prošlosti, kao na primjer kada je Nicole Kidman nosila umjetni nos da bi glumila spisateljicu Virginiju Woolf ili legendarne posvećenosti Roberta De Nira, koji je za ulogu boksača Jakea LaMotte u klasiku “Razjareni bik“ prvo nabio mišiće da bi glumio boksača u naponu snage, a zatim nabio 30 kilograma sala kako bi glumio LaMottu u kasnijoj fazi života, kada je nastupao kao komičar.
Ne postoje dvije potpuno iste situacije, iako su Cooper/Bernstein i Mirren/Meir blizu, postavljajući pitanja o tome promiču li nežidovski glumci antisemitske stereotipe kada mijenjaju svoj izgled kako bi utjelovili Židove.
Helen Mirren u filmu Golda glumi bivšu izraelsku premijerku.FOTO: Profimedia
Odabir Helen Mirren za ulogu Golde Meir izazvao je raspravu u Ujedinjenom Kraljevstvu kada je film završio s produkcijom prošle godine. Komičar i pisac David Baddiel rekao je za Variety da se problem ne odnosi konkretno na “Goldu”, već na pitanje zašto se “neautentični” prikazi smatraju neprikladnima u slučaju ostalih manjina, ali ne nužno u slučaju Židova. Iako je branila svoju ulogu, Helen Mirren je izjavila i da su pitanja bila “potpuno legitimna”.
Povjesničar David M. Perry izjavio je za CNN da se “svaka nežidovska osoba koja stavi lažni nos kako bi predstavila Židova, se sudara s mračnom poviješću.”
Ipak, teško je pobjeći od osjećaja da je “kontroverza” oko Coopera dobila na snazi djelomično zbog glumčeve slave. Zbog aktualnoga štrajka koji brani glumcima komentiranje uloga u novim projektima, Cooper se još nije oglasio.
Pišući u Slateu, Mark Harris artikulirao je protuargument, pokušavajući ne odbaciti u potpunosti skeptike, ističući da gluma zahtijeva “uživljavanje u nekoga tko očito niste“. Govoreći o specifičnostima situacije u slučaju Cooper, sugerirao je da je ovo, u biti, pogrešna bitka koju treba voditi, zaključivši da postoji dovoljno otvorenog i zabrinjavajućeg antisemitizma protiv kojeg ne trebamo “tratiti vrijeme i energiju pokušavajući ga pronaći“.
U filmu “Golda” stvarnost i fikcija isprepliću se uključivanjem stvarnih snimaka Meir i Henryja Kissingera i onih u kojima ih Mirren i Liev Schreiber glume.
Helen Mirren nije prva velika nežidovska glumica koja je našminkana da bi više sličila Goldi Meir. Legendarna Ingrid Bergman još je 1982. dobila Emmy za najbolju glumicu u mini seriji za ulogu izraelske premijerke u seriji “Woman Named Golda“.
Centar za kulturu Histrionski dom u Ilici 90 ovog će veljače ugostiti posebni filmski ciklus posvećen nedavno preminuloj Diane Keaton, legendarnoj glumici i oskarovki koja je svojim likovima i stilom trajno obilježila američku kinematografiju.
Connor Storrie i Hudson Williams, glavni protagonisti kanadske serije „Heated Rivalry”, trenutno su među najtraženijim imenima u svijetu zabave, a njihov fenomenalan uspjeh izvan ekrana upravo kulminira uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. godine. Ova serija, koja je iznenadila publiku i kritiku, još jednom pokazuje kako gay romansa može osvojiti srca milijuna gledatelja širom svijeta i istovremeno zadržati profesionalnu ozbiljnost u prikazu sportskih i osobnih odnosa.
Prvi film iz serijala o Harryju Potteru ovoga se kolovoza vraća na velika platna diljem svijeta, i to u posebno osmišljenom, svečanom izdanju kojim se obilježava njegova 25. obljetnica.
No, ono po čemu će mnogi pamtiti Valentino Garavanija, a što je danas pomalo zaboravljeno, jest njegov cameo u kultnom filmu „Vrag nosi Pradu“ iz 2006. godine. Ovaj film, koji je spojio modni svijet i hollywoodsku dramatiku, postao je pravi modni fenomen, a Valentino je jedini stvarni dizajner koji je pristao pojaviti se u filmu kao on sam.
Film „Svadba“ još nije ni stigao u redovnu kinodistribuciju, a već je postao povijesni fenomen domaće kinematografije, oborivši sve dosadašnje rekorde. Nevjerojatnih 41.263 ulaznica prodano je u pretprodaji, što predstavlja najveći broj pretprodanih ulaznica u povijesti hrvatskih kina, nadmašivši čak i rezultate svjetski poznatih blockbustera poput Star Warsa, koji je u Hrvatskoj u pretprodaji ostvario 25 tisuća ulaznica.
Zimsko izdanje Mreže festivala Jadranske regije održat će se u razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače, pružajući publici u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji jedinstvenu priliku da besplatno pogleda odabrani program suvremenih, višestruko nagrađivanih regionalnih filmskih ostvarenja, i to putem kinoprojekcija te online distribucije.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.