U kulturi toksične pozitivnosti, može biti posebno loše kad se probudite i ne osjećate se potpuno sretno. Ovo se vjerojatno pogoršava kada otvorite svoje Instagram ili Facebook feedove samo da biste vidjeli nasmijane prijatelje na odmoru ili vjenčanju.
Lako je osjećati se kao da biste jednostavno trebali biti sretni, ali stručnjaci kažu da je mnogo više od toga. Vjerojatno postoje neka ponašanja i uvjerenja koja vam onemogućuju da se osjećate najbolje.
Stručnjaci za mentalno zdravlje, terapeuti, najbolje znaju koji to obrasci mišljenja, ograničavajuća ponašanja i uvjerenja najviše utječu na vašu sreću i ispunjenje. Ovo su neki od njih.
Sram, krivnja i briga
“Mislim da su sram, krivnja i briga najčešći ometači sreće, baš u onome što vidim u radu s ljudima”, rekla je terapeutkinjaTamika Lewis.
Kada doživljavate jedan od ovih osjećaja, talac ste prošlih životnih iskustava ili se brinete za budućnost, objasnila je. “Dakle, niste u sadašnjem trenutku, a to stvarno remeti to zadovoljstvo i radost.”
Ne poduzimate ništa u svom životu
Terapeuti također kažu da mnogi njihovi klijenti često ne bave aktivnostima, odlukama ili strastima koje ih čine sretnima.
To bi moglo izgledati kao ostanak u vezi koja vas ne ispunjava ili izbjegavanje promjene posla jer vam je ugodno na dosadašnjemu, iako imate priliku napredovati.
Uspoređivanje s drugima
Komparativno razmišljanje je ono na što pomislite kada skrolate kroz društvene mreže i vidite te osobe za koje se čini da imaju sve. Njihovi životi na slikama i u objavama jednostavno su nevjerojatni. Važno je znati da to nije stvaran život i da ne možemo znati kako se drugi ljudi stvarno osjećaju.
Izjave ‘trebalo bi’
Još jedna stvar koja ide uz komparativno razmišljanje su očekivanja, poput onoga kakav bi vaš život trebao biti ili kako bi trebao izgledati.
To se naziva izjavama “trebalo bi“. Mogu biti manje važne poput “trebao sam oprati rublje danas” ili, češće, nebulozne, poput “trebao bih napredovati u karijeri do ove dobi” ili “trebao bih biti ispunjeniji“.
Ignoriranje dubljih problema
Može biti teško biti pošten i ranjiv u društvu koje potiče mentalitet da je čaša uvijek polupuna. Ali kada potiskujete duboko ukorijenjene probleme, zapravo štetite svojoj sreći – a to se posebno odnosi na traumu.
Izolacija
Prema terapeutima, izolacija je glavni izvor nesreće, pa čak i depresije. Povezani smo na društvenim mrežama, ali važno je i nešto drugo – biti povezan s ljudima u stvarnome životu.
U suvremenim partnerskim odnosima, u kojima se emocionalna bliskost sve češće promatra kao temelj stabilnosti, a ne tek romantični dodatak svakodnevici, tema mentalnog zdravlja postaje nezaobilazna komponenta iskrene komunikacije. Iako se društvo posljednjih godina značajno pomaknulo prema većoj osviještenosti o psihološkoj dobrobiti, mnogi i dalje osjećaju nelagodu, pa i sram, kada trebaju izgovoriti ono što se događa unutar njih samih, osobito pred osobom s kojom dijele intimni život. Upravo u partnerskom odnosu ta se nelagoda često pojačava jer se očekuje stabilnost, razumijevanje i emocionalna dostupnost pa svako odstupanje od takve slike može izazvati strah od nerazumijevanja ili odbacivanja.
U suvremenom društvu, u kojem se svakodnevica sve brže odvija, a komunikacija često svodi na kratke poruke, fragmentirane razgovore i površne susrete, lako je zaboraviti koliko jedna jedina rečenica može imati dubok, gotovo presudan utjecaj na čovjekov životni put. Muško mentorstvo, iako se često promatra kroz prizmu formalnih odnosa u profesionalnim okruženjima, sportskim timovima ili akademskim zajednicama, u svojoj biti nadilazi strukture i titule. Ono se najčešće događa tiho, nenametljivo, u prolazu, u hodnicima, na klupama, u automobilima nakon dugog dana ili u kratkim razgovorima koji naizgled ne obećavaju ništa posebno. Upravo u takvim trenucima, jedna rečenica izgovorena u pravom trenutku može postati prekretnica, emocionalna sidrišna točka ili početak potpuno novog životnog smjera.
U miru kasnih sati, dok se svijet čini uspavan i tišina se spušta poput teškog, ali umirujućeg pokrivača, često se otvaraju trenuci u kojima riječi teku slobodno i bez zadrške, a misli koje danju ostaju zarobljene u užurbanosti i svakodnevnim obvezama konačno nalaze svoj put do uha onih s kojima se osjećamo najsigurnije – članova obitelji. Među tim dragocjenim trenucima, posebnu težinu i snagu dobivaju noćni razgovori s bratom, koji nerijetko prerastaju u iskustvo duboke emocionalne povezanosti, razumijevanja i osobnog rasta, a njihova važnost za psihičko zdravlje, posebno muškaraca, sve je više prepoznata u suvremenim istraživanjima iz područja psihologije i sociologije.
U javnoj percepciji sporta često dominira slika koja je gotovo filmski jednostavna: pobjeda, poraz, medalja oko vrata, suze radosnice ili trenutak razočaranja na kraju natjecanja. Međutim, ono što kamera rijetko bilježi, a još rjeđe prenosi u punini, jest slojevita i dugotrajna unutarnja borba sportaša koja se odvija daleko od stadiona, reflektora i publike. Ta se borba ne mjeri vremenom, bodovima ni rekordima, nego tišinom noći prije natjecanja, pritiskom očekivanja koji se ne može skinuti kao sportska oprema, te stalnim preispitivanjem vlastite vrijednosti koja često ovisi o jednoj jedinoj izvedbi.
U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri brzinom, snagom i vidljivim rezultatima, ono što ostaje skriveno – tišina prije pokreta – nerijetko čini ključnu razliku. Upravo u tim tihim, gotovo nevidljivim trenucima prije jutarnjeg treninga, mnogi uspješni muškarci, od sportaša do poduzetnika i glumaca, oblikuju svoju mentalnu otpornost, disciplinu i fokus. Mindfulness, ili svjesna prisutnost, više nije rezervirana za meditacijske centre i duhovne prakse – postala je sofisticiran alat za optimizaciju performansi, unutarnju stabilnost i dugoročno zdravlje.
Živjeti dulje odavno je ljudska želja, no danas sve više razmišljamo o tome kako godine koje su pred nama provesti zdravi, aktivni i puni energije. Upravo se na toj ideji temelji koncept dugovječnosti, poznatiji kao longevity, koji posljednjih godina privlači sve veću pozornost medicine i znanosti. U svijetu u kojem se svakodnevno pojavljuju novi dodaci prehrani i obećanja o očuvanju mladosti, sve je teže razlikovati stvarne tehnološke pomake od prolaznih trendova. Tu su priliku prepoznali Anastazija i Marko Đerek, bračni par s više od četiri desetljeća zajedničkog iskustva u farmaceutskoj industriji, koji je odlučio vlastito znanje pretočiti u hrvatski brend Vivacel360.
U razdoblju kada priroda usporava, dani postaju kraći, a tišina ranih večeri sve izraženija, studeni često djeluje poput emocionalnog ogledala – mjesec introspekcije, suočavanja i unutarnjeg dijaloga. Upravo u tom prijelaznom vremenu, kada se ljeto čini dalekim, a zima još nije sasvim stigla, mnogi muškarci – često nenaviknuti na otvoreno izražavanje vlastitih osjećaja – pronalaze neočekivani izlaz u kreativnosti. Umjetnost, bilo da je riječ o glazbi, slikarstvu ili pisanju, postaje prostor sigurnosti, tišine i oslobađanja, svojevrsna terapija bez unaprijed zadanih pravila.
U vremenu u kojem svaka sekunda nosi potencijal nove obavijesti, poruke, e-maila ili podsjetnika, suvremeni muškarac sve češće živi u stanju neprekidne pripravnosti. Digitalni svijet, iako dizajniran da olakša svakodnevicu, postupno je prerastao u prostor konstantnog prekida, fragmentirane pažnje i tihog, ali upornog pritiska. Mentalno zdravlje muškaraca, koje je tradicionalno već opterećeno društvenim očekivanjima emocionalne suzdržanosti i snage, u takvom okruženju postaje još ranjivije.
