Kako (pokušati) produljiti svoj životni vijek i usvojiti zdravije navike? Sigurno ste već čuli za Plave zone u kojima ljudi žive jednostavno i dugo, sretni i zadovoljni onime što imaju (što nije uvijek mnogo), a zanimljivo je i da premda se nalaze na drugim krajevima svijeta, dijele slične navike.
Evo što sve možemo naučiti i usvojiti od vitalnih stanovnika plavih zona.
Prije svega, što su plave zone?
Dan Buettner, nagrađivani novinar koji je otkrio Plave zone, a koji je godinama radio s timom demografa, istraživača, antropologa i epidemiologa to objašnjava ovako. On i njegovi suradnici pronašli su pet regija u kojima je broj muškaraca koji su doživjeli 100 godina nadmašio ostatak svijeta, a Buettner je ta područja nazvao Plave zone (prema olovci u boji kojom ih je tim označio na karti).
Iako su se jezični i kulturni detalji svakog mjesta razlikovali, Buettner je identificirao dosljedan element: “Ključan čimbenik u svim Plavim zonama je da se stogodišnjaci koji tamo žive nisu probudili jedno jutro i odlučili da žele živjeti do 100”.
“Jednostavno su živjeli u okruženjima koja su ih tjerala na svakodnevno kretanje i poticala na društvenu povezanost i prehranu biljnom hranom, čineći zdrav izbor ne samo lakim, već i neizbježnim.”
Gdje se nalaze Plave zone?
Ikaria, Grčka, mali, udaljeni otok u Egejskom moru
Sardinija, Italija, sredozemni otok
Okinawa, Japan, otoci na južnom kraju Japana
Nicooya, Kostarika, poluotok južno od granice s Nikaragvom
Loma Linda, Kalifornija
Power 9: Zdrave navike stanovnika Plavih zona
Dok su Buettner i njegov tim pomnije proučavali svaku Plavu zonu, pronašli su devet zajedničkih nazivnika, koje su nazvali Power 9, a za koje vjeruju da su pridonijeli dugovječnosti stanovnika. Evo koji su to!
Biljna prehrana: Obroci u Plavim zonama primarno su biljni i obiluju grahom. Nećete naći nikakve “velike” porcije; veličine porcija su otprilike veličine špila karata.
Strategije za ublažavanje stresa: bilo da to znači molitvu, drijemanje, opuštanje s prijateljima ili odvajanje vremena za sjećanje na svoje pretke, stanovnici svake Plave zone imaju svoje rituale koji pomažu u rješavanju napetosti.
Pravilo 80 posto: Ljudi u plavim zonama obično jedu samo dok nisu 80 posto siti.
Osjećaj svrhe: “Osjećaj svrhe produljuje životni vijek za sedam godina”, kaže Buettner.
Obiteljske veze:“Stogodišnjaci svoju obitelj stavljaju na prvo mjesto: drže ostarjele roditelje i bake i djedove u blizini, obvezuju se na životnog partnera i ulažu u svoju djecu”, naglašava Buettner.
Društvena podrška: Ljudi koji žive dulje okružuju se i ljudima koji vode zdrav način života. “Odabrali su, ili su rođeni u društvenim krugovima koji podržavaju zdravo ponašanje”, dodaje Buettner.
Umjereno ispijanje alkoholnih pića: Buettnerovo istraživanje pokazalo je da oni koji umjereno piju nadžive one koji ne piju, osobito ako se u tim pićima uživa s prijateljima. Međutim, ne slažu se svi medicinski stručnjaci da je tako.
Prirodno kretanje: Umjesto svrhovitog vježbanja, okruženje Plave zone potiče stanovnike na kretanje bez razmišljanja o tome. “Najdugovječniji ljudi na svijetu ne pumpaju željezo niti trče maratone”, govori Dan Buettner.
Vjera: “Pohađanje vjerskih službi četiri puta mjesečno, bez obzira na denominaciju, dodaje do 14 godina očekivanog životnog vijeka”, kaže Buettner.
Sve ovo i vi možete primijeniti u vlastitom životu.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.
Kad mislimo da smo vidjeli sve u svijetu luksuzne mode, Demna za Gucci upravo nas je brutalno razuvjerio. Nova haljina iz kolekcije za proljeće/ljeto, dio looka La Mecenate iz serije La Famiglia, ne samo da reinterpretira Gucci kodove kroz osebujne estetske stavove, već dolazi s cijenom koja se jednostavno ne može ignorirati: 100.000 eura. Da, pročitali ste dobro. Stotinu tisuća eura. Za jednu haljinu.
Malo tko bi očekivao da će profesionalni put jedne od najprepoznatljivijih hrvatskih vizažistica i beauty influencerica započeti u laboratoriju. Anita Šavuk, danas poznata po svojim edukacijama i autentičnom pristupu make-upu, prvotno je svoju karijeru gradila kao inženjerka laboratorijske dijagnostike, struka koja zahtijeva preciznost, urednost i visok stupanj odgovornosti. Ipak, unutar nje je oduvijek postojala snažna kreativna energija koja je tražila prostor za izražavanje i stvaralački izraz. Fascinacija transformacijom koju make-up može donijeti – ne samo u fizičkom izgledu, već i u samopouzdanju i unutarnjem osjećaju žene – postupno je postala njezin pravi profesionalni poziv. Spoj racionalnog pristupa i kreativne slobode pokazao se presudnim, a u šminki je Anita pronašla alat kojim može istinski osnaživati žene oko sebe.
