Svaku večer sam odlazio na spavanje gledajući razne recepte na Instagramu i sve ih spremajući u vjeri (a vjerujem i dalje) da ću ih nakon ovog tretmana sve isprobati. Doslovno sam sam sebi najavio gozbu života i smrti nakon što izdržim 14 dana na tretmanu Neinvazivne liposukcije.
Sati nikako nisu prolazili, točnije, da vam budem iskren, osjećao sam se kao u školi kad sjedite u klupi i želite da tih 45 minuta prođe što prije i da nastavnica ne otvori dnevnik i ne prozove vaše ime za odgovaranje. Da, to je bio baš takav osjećaj svake minute ovog prvog tjedna. U mojoj glavi on još traje.
To koliko sam ja bio vjeran tretmanu i pravilima prvog tjedna, to je nešto neviđeno. Ozbiljno vam kažem. Čudio sam se sam sebi.
Zadnji put kad sam nešto ovako srčano radio bilo je prije nekoliko godina kada sam sam sebi rekao da od 15. 6. do 1. 8. neću ulaziti u pekare ili jesti bilo što sa škrobom. Zaobilazio sam kroasane u širokom luku, čak i moju omiljenu tjesteninu.
Sophia Loren ima jednu izjavu s kojom se poistovjećujem iz dana u dan, a ona glasi:
Radije ću svakoga dana jesi tjesteninu i piti vino nego biti size zero
Da, to sam vam ja. To je moja mantra. Ono što mi osmijeh izvlači na lice. Pomisao da ću jesti nešto s tjesteninom. Svi koji me znaju, znaju da je to istina. Ali sada tjestenine nema. Doslovno je sanjam. Neku večer sam sanjao da sam tretman Neinvazivne liposukcije prevario s tanjurom tjestenine. Do toga je u mojoj glavi došlo. Najozbiljnije vam kažem.
Ako se sjećate, u prvom izvještaju o svojoj snazi (nazovimo to tako) otvoreno sam prokomentirao kakav je to put. Koliko je za mene zahtjevan, ne trebam ponavljati. Čovjeku je najvažnije da osvijesti samom sebi što želi postići i to je zapravo glavna nit vodilja ovog tretmana Neinvazivne liposukcije. Što želim postići? Skinuti kilograme? Osjećati se bolje? Promijeniti prehrambene navike? Upravo na sve to odgovore će vam dati ovaj tretman Neinvazivne liposukcije uz nutricionisticu koja vas vodi kroz njega. Kroz tjedan sam imao napadaje ludila i maltretirao pozivima sam centar. Najozbiljnije vam to kažem jer je to zbilja je bilo tako. Priznajem, ne sramim se, čovjek sam od krvi i mesa i, kao što sam priznao u prošlom tekstu, meni treba pomoć. Ja sam labilan i jedva izvlačim ovu snagu. Ali ono što je jako bitno napomenuti je to da u moru debilnih mailova koje sam poslao i poziva koje sam uputio u svakakvo normalno i nenormalno vrijeme, oni su uvijek dizali slušalicu i dali sve od sebe da se ja ne rasprsnem po boku od gladi. To je podrška koju će vam malo tko pružiti. ako se odlučite za ovaj tretman Neinvazivne liposukcije važno je znati da su to ljudi koji su tu za vas 0-24 i koji vas zbilja vode kroz proces. Ljudi kojima je u interesu da vi ovo “preživite i izdržite” koliko god ludi bili tog trenutka. To nije samo na papiru, oni to zaista provode u praksi, što je za tretman Neinvazivne liposukcije jako bitno i novac nije bačen. Kad smo kod te korisničke podrške, tu su bolji od raznih telekoma ili banki kad trebate pomoć od agenta.
Zanimljivo je pratiti proces u kojemu se cijeli tim iz dana u dan trudi da vi napredujete. Znači ponovno nije slovo na papiru već se zbilja trude i guraju vas. Podržavaju vas više nego vlastita obitelj jer žele opravdati povjerenje koje su dobili od vas.
Kako su dani prolazili, tek nakon 5 dana pogledao sam se u zrcalo i sam sebi rekao da se nešto zbilja događa. Prvi nisam u to vjerovao, logično, ja ne bih bio ja da jesam, a potom malo po malo, traperice su sve šire, odjeća sve šira, sve je na meni počelo izgledati vrećasto, sve ono što mi je do prije 5 dana bilo taman (da ne kažem usko).
Gledao sam se čudu. OK, drugi su mi počeli govoriti da se vide promjene i svi su bili u čudu. Zapravo i tu sam govorio MA TO JE VODA. Ali onda dođete na taj prvi pregled, i… Dogodi se to da su vam svi parametri krenuli na bolje. Ali apsolutno svi. Nekako i dalje vam nije jasno, nećete priznati da ste sretni zbog toga, zašto nekome dati gušta kad se čovjek može inatiti. Logično. A ja sam majstor u tome.
Svima živima i neživima sam poslao svoje rezultate i svi su bili ugodno iznenađeni. Toliko da su čak i više komentirali nego ja. Ponosno ponavljam da sam prvi tjedan odradio doslovno bez greške. Ta razina discipline je kod mene bila neviđena. Doslovno neviđena. Radujem se sad vidjeti kako će ići dalje i kolika je snaga moje volje.
Ono što me posebno zanima (neću još uvijek reći raduje jer bih lagao) je ta moć promjene u meni kad je u pitanju prehrana. To je ono što vam tretman Neinvazivne liposukcije s ponosom obećava i to je kad malo bolje razmislite jako dobro i jako bitno. Ne kaže se uzaludno “ono si što jedeš”, a svemir je svjedok da sam ja jedan veliki hamburger (nije da se ne vidi na meni [smijeh]). Ako mi snaga volje bude jednaka kao i prvog tjedna, za mene nema problema. Vjerojatno ću izbaciti gledanje hrane po Instagramima jer sam sebi otežavam, a jesam li naučio kuhati? Nisam, jesam li pokušao? Jesam, ali ne trebamo se više varati (smijeh).
Tretman Neinvazivne liposukcije i ja idemo dalje držeći se za ruke, jedan uz drugog. Koračamo hrabro i ja počinjem vjerovati u bolje sutra. Bolje za mene i zapravo ono najvažnije, novog mene. Novog mene kojeg ne bi bilo bez tretmana Neinvazivne liposukcije. Najiskrenije vam kažem.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
