Globalna superzvijezda i dobitnica 15 nagradaGrammy Alicia Keys proširila je svoje umjetničko djelovanje i na kazalište. Slavna glazbenica producirala je mjuziklHell’s Kitchen, temeljen na vlastitim iskustvima odrastanja u naslovnoj četvrti New Yorka. Osim što je mjuzikl temeljen na priči o njezinom ranom životu, Alicia Keys također je za njega skladala novu originalnu glazbu i napisala tekstove.
Alicia Keys producirala je mjuzikl inspiriran vlastitim odrastanjem
“Moja omiljena stvar vezana uz glazbu u ovom djelu je to što je zaista besprijekorna i stvarno pomaže u guranju priče. Pomaže vam da osjetite emociju i razlog zašto je priča tu gdje jest,” rekla je Alicia Keys u intervjuu za magazin Essence. “Daje novo značenje glazbi. Toliko je novih pjesama napisano za ovu predstavu. Stvarno sam se povezala s glazbom na način za koji mislim da se nikad prije nije dogodio. Možete to osjetiti, naučiti, vidjeti, doživjeti na potpuno novi način.”
Alicia Keys s majkom Terriom Joseph, sinom Genesisom i glumicom Angelom Bassett na premijeri mjuzikla.FOTO: Profimedia
Predstava istražuje identitet, pripadnost i izazove s kojima se suočavaju mladi ljudi dok se snalaze kroz složenost života i ljubavi. Priča se vrti oko 17-godišnje Ali, koja živi u skučenome stanu na rubu Times Squarea. Alina želja da ostvari svoj njujorški san sukobljava se sa zaštitničkim instinktima njezine majke, što dovodi do dirljivog istraživanja pitanja rase, prkosa i izazova odrastanja u užurbanom gradu.
Alin svijet neočekivano se preokrene kada se zaljubi u talentiranog mladog bubnjara. Drama koja slijedi prisiljava i majku i kćer da se suoče sa surovom istinom o životu u Hell’s Kitchenu. Zvuk susjeda koji svira klavir otvara vrata neočekivanom prijateljstvu, nudeći Ali priliku za radikalno drugačiju budućnost.
Alicia Keys pokazala je spremnost na eksperimente
Dramatičar Kristoffer Diaz, finalist Pulitzerove nagrade, na pozornicu je donio ovu priču o odrastanju. Scenografiju za Hell’s Kitchen izradila je Camille A. Brown, nominirana za nagradu Tony, a režija je u rukama diva glazbenoga kazalištaMichaela Greifa, poznatog po radu na hitovima kao što su Rent, Next to Normal i Dear Evan Hansen.
Majka Terria velika je inspiracija Alici.FOTO: Profimedia
Hell’s Kitchen je nastajao više od desetljeća, a Alicia Keys vrlo je ponosna na projekt. On je vraća u doba odrastanja kada je s majkom često posjećivala predstave na Broadwayu. “To je vrlo snažno i kreativno sjećanje za mene, Hell’s Kitchen je oda tom iskustvu, iskustvu moje majke, iskustvu New Yorka,” kaže Keys.
Produciranje mjuzikla nova je stvar za Aliciju Keys, ali ovaj pothvat pokazuje njezinu spremnost za eksperimentiranjem. “To je novi način stvaranja i novi medij za mene, ali nije nov u mojoj ljubavi prema njemu ili mom iskustvu kao obožavatelja. Moći sve to spojiti i stvoriti na moderan način, na način koji stvarno priča priču o New Yorku, posebno u 90-ima, stvarno je dobar osjećaj.”, rekla je.
Mjuzikl je s prikazivanjem započeo 24. listopada i trajat će do 14. siječnja sljedeće godine u Public Theatreu u New Yorku, koji pripada tzv. Off-Broadwayu. Nakon toga prelazi na Broadway u Shubert Theatre.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Postoji nešto gotovo meditativno u darivanju biljke – osobito one koja je u isto vrijeme i skulptura, i dizajnerski predmet, i živi podsjetnik na pažnju koju ste nekome posvetili. Upravo zato posljednjih godina sve više kreativnih duša otkriva ljepotu kokedama, delikatnih zelenih kugli omotanih mahovinom koje izgledaju kao da lebde između prirode i umjetnosti.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.