Gdje god ovo čitate – na kauču ili u krevetu – velika je vjerojatnost da to radite na nekoj vrsti ekrana. Prema istraživanju iz 2022., nakon pandemije Covida većina ljudi povećala je vrijeme koje provode pred ekranom, piše Guardian.
Iako to može ili ne mora biti loše iz raznih razloga, mnoge ljude zabrinjava plavo svjetlo i utječe li njegov sjaj na naša tijela na način na koji sunčeva svjetlost ne djeluje. Može li svjetlo koje isijavaju uređaji biti loše?
Kakav utjecaj plavo svjetlo ima na vaše oči
Za početak, osnove: plavo svjetlo nalazi se na kratkovalnom, visokoenergetskom dijelu vidljivog spektra, blizu UV zraka koje mogu dovesti do dokazano štetnih učinaka na kožu i mrežnicu oka.
Samo po sebi to ne znači ništa – sunce nas oduvijek obasjava plavim svjetlom – ali zabrinutost proizlazi iz činjenice da mnogi ljudi satima bulje u uređaje koji emitiraju plavo svjetlo, ponekad i par centimetara udaljeni od naših očiju, često dugo nakon što je sunce zašlo.
Zašto bi to moglo biti loše? Potencijalni problemi raspoređeni su u tri ključna područja, od kojih su dva međusobno povezana: vid, spavanje i šira zdravstvena pitanja.
Vid je potencijalno najviše zabrinjavajući – što ako svi polako uništavamo svoje oči od pojave pametnih telefona? – ali gotovo da nema dokaza da je to razlog za zabrinutost. Jedna od studija koja se najčešće navodi u prilog ideji da plavo svjetlo uzrokuje oštećenje oka, na primjer, sastojala se od istraživača koji su kombinirali “retinal”, kemikaliju koja se nalazi u oku, zajedno s drugim stanicama, na način koji se ne pojavljuje u žive ljudske oči.
Drugdje su studije na štakorima pokazale da plavo svjetlo može oštetiti stanice mrežnice, ali – još jednom – te su studije provedene in vitro, što znači da nam ne govore mnogo (štakori su noćne životinje, pa možda neće reagirati kao ljudi na plavo svjetlo). Studije na ljudima pod realnim uvjetima gotovo da i ne postoje jer je uporaba LED-a relativno nova, ali oftalmolozi trenutno ne vide mnogo razloga za zabrinutost.
Utječe li plavo svjetlo na spavanje?
Što je sa spavanjem? Ovdje postoje malo bolji dokazi za razmatranje. Prilično je prihvaćeno da plavo svjetlo pojačava budnost i može poboljšati kognitivnu funkciju pod određenim okolnostima – tijekom dana kada je dobro biti na oprezu. Postoje i neki dokazi da potiskuje melatonin, ali tu se mogu uvući nesporazumi. “Melatonin nije ‘hormon spavanja’, on je zapravo vrlo blagi modulator sna“, kaže Russell Foster, profesor cirkadijalne neuroznanosti na Sveučilištu Oxford, za Guardian.
“I nema dokaza da korištenje filtara plavog svjetla na vašem računalu, na primjer, ima bilo kakav učinak na cirkadijalni sustav. U jednoj od najboljih studija te vrste, volonteri su četiri sata gledali u e-čitač na najvećoj svjetlini, neposredno prije odlaska na spavanje. To su činili pet uzastopnih noći, na kraju kojih je melatonin bio potisnut, ali san je kasnio samo 10 minuta.” Ovo može biti statistički značajno, ali je biološki besmisleno, kaže Foster. “Nije da e-čitač nije imao nikakav učinak na biologiju – samo nije imao gotovo nikakav učinak na san.”
Ovo je ključno jer se ponekad smatra da se drugi zdravstveni problemi javljaju zbog poteškoća sa spavanjem povezanih sa svjetlom: pregled studija iz 2019., na primjer, sugerira da poremećaj ciklusa spavanja i budnosti povezan sa svjetlom može uzrokovati neraspoloženje ili metabolički poremećaj, dok je jedna mala studija otkrila veze između izlaganja svjetlu noću i određenih vrsta raka.
No čini se vjerojatnim da izloženost svjetlu općenito ima mnogo značajniji učinak na san od plavog svjetla posebno. Nedavni rad sugerira da se učinci plavog svjetla poništavaju ako ste tijekom dana bili izloženi čak i relativno slabom svjetlu.
Drugim riječima, malo je vjerojatno da si stvarate ozbiljne zdravstvene probleme povremenim prelistavanjem e-čitača ili gledanjem mobitela prije spavanja. Možda ćete osjetiti naprezanje očiju od predugog buljenja u ekran – ili ste pod stresom zbog toga što kasno navečer provjeravate e-mailove – ali malo je vjerojatno da ćete naštetiti snu.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.
