U svijetu mode u posljednjih nekoliko godina dogodilo se nešto uistinu neočekivano. Kopije slavnih torbica postale su ne samo prihvatljive već i cool. Dok su modni znalci prije frktali nosevima i okretali očima na ideju modela torbe sličnom nekoj slavnoj torbici, danas s veseljem pretražujemo ponude dućana kao što su Mango, H&M, Zara, Reserved i slični kako bismo pronašli ono što se nekoć zvalo lažna dizajnerska torba.
Danas je dostupno mnogo torbica u stilu Fendijeve baguette siluete, Pradine Re-Edition 2000, Jacquemus torbice Le Bambino, ili nekog od slavnih modela kuće Bottega Veneta. Dozvoljeno je čak i bogato se inspirirati najslavnijom od najslavnijih – Hermesovom Birkin torbicom.
Ipak, vječni “no-no”u svijetu mode ostaje isti, a glasi – lažnjak dizajnerske torbice nedopustiv je ako se želite predstaviti kao osoba koja ima stila. Dakle, više je chic nositi torbicu iz Zare koja izgleda kao Chanelova Boy bag ili Diorova Saddle bag, nego nositi “Dior” torbicu koja to nije.
Nekoć su stvari bile jednostavnije. Sumnjive torbice uglavnom su se prodavale na štandovima, u suvenirnicama i kod šanera, a bilo je poprilično jednostavno uočiti lažnjak čak i kad umjesto Fendi nije pisalo Fundi.
Lažna torbica bila je vidljivo lošije kvalitete, a zdrav razum govorio nam je da torba koja u originalnoj luksuznoj trgovini stoji 15 000 kuna ne može imati cijenu od 300 kuna.
Danas, u vrijeme eksplozije internetskih trgovina koje stalno nude nove prilike i na prvu izgledaju zaista primamljivo, teže je razaznati što je prava, a što lažna dizajnerska torbica.
Ako namjeravate uložiti u jedan od takvih komada, svakako birajte s oprezom jer bi vas jeftinija “dizajnerska torba” mogla skupo koštati.
Srećom, internet nam može poslužiti i za detaljno istraživanje pa NIKAD ne kupujte dizajnersku torbu iz nepoznatih izvora bez proučavanja svakog detalja.
Provjerene luksuzne shopping destinacije kao što su Net-a-Porter i MyTheresa također su garancija da će na vašu adresu stići originalna torbica. Ipak, ako niste u prilici otići u originalnu trgovinu, a mami vas torba iz online dućana koji “preprodaje stvari” ili iz simpatične trgovine u koju ste nabasali na putovanju, svakako obratite pažnju na sljedeće.
LOGO I OZNAKA MADE IN: prvo što ćete saznati je kako treba izgledati logo i made in oznaka na pravoj torbi. To ćete lako provjeriti u originalnom internetskom dućanu dizajnera. Ako je riječ o izradi od drugačijeg materijala, boje ili čak potpuno drugačijoj zemlji na markici “made in” – ne nasjedajte na priču da je riječ o posebnoj, limitiranoj torbici, jer je svakako riječ o “posebnom izdanju” – onom lažnom. Pozicija loga na torbi također je bitan pokazatelj je li riječ o originalu.
PATENTNI ZATVARAČI I ŠAVOVI: kakva je izrada? Dobro proučite patentne zatvarače i šavove te ih usporedite s originalnim.
RUČKA: vjerovali ili ne – ručka vam može u samo nekoliko sekundi pokazati jeste li naišli na pravu stvar ili lažnjak.
DODATNA OPREMA: uz kakvu opremu dolazi originalna torbica? Treba li stići u platnenoj vrećici s oznakom brenda? Dodatnim remenom? Proučite sve detalje.
MOŽETE LI PRONAĆI KOD S DATUMOM ILI ŠIFROM? Odgovara li kolekciji u kojoj se ta torbica nalazi?
MATERIJALI: od kojeg je materijala izrađena prava torbica?
POSTAVA: torbica ima drugačiju postavu od onih koje koristi slavni brend čiju torbicu navodno kupujete? Sve je jasno.
TIPOGRAFIJA: Čak i ako je logo dobro iskopiran na jednom, ključnom mjestu, proučite odgovara li tipografija na svim oznakama originalu.
Upotrijebite modnu psihologiju
I na samom kraju, obratite pažnju na način na koji vam se torbica “servira”, bez obzira na to kupujete li je uživo ili putem internetske trgovine s “odličnim cijenama”. Ako vam prodavač pomalo nasilno pokušava uvaliti torbicu uz puno uvjeravanja i predbacivanja krivnje te dodatnih popusta koji će vas možda namamiti, ne dajte se upecati. Luksuzni brendovi ne moraju uvjeravati kupce da prodaju originale i vrlo su elegantni i diskretni u interakciji s potencijalnim kupcima.
U svijetu preplavljenom trendovima koji dolaze i odlaze gotovo preko noći, često je izazov pronaći osobni stil koji nije tek preslika nečijeg Instagram profila ili trenutnog hypea.
U vremenu kada je svaka Instagram objava potencijalni trend, a svaka priča u shopping aplikaciji obećava instant modni makeover, lako je izgubiti vlastiti identitet i zamijeniti ga uniformiranim kombinacijama koje možda lijepo izgledaju na ekranu, ali ne odražavaju nas.
Postoji jedno nepisano pravilo u modnom svijetu koje je generacijama muškarce držalo pod strogim režimom boja i nijansi, pravilo koje je uporno tvrdilo da plava i crna nikada ne smiju biti prisutne rame uz rame u muškom stilu jer bi kombinacija tih dvaju tonova mogla stvoriti vizualni nesklad. No, vrijeme prolazi, a moda neumorno pomiče granice i mijenja pravila, pokazujući da ono što je nekad bilo greška, danas može postati izraz suptilne elegancije i modne sofisticiranosti.
Iako je ljeto iza nas i sunčeve zrake više ne griju s takvom neumoljivom energijom, uspomene na dane provedene na plaži još uvijek odjekuju u svježini kasnog poslijepodneva i mirisu soli u zraku, a zajedno s njima ostaju i tragovi modnih pogrešaka koje su, svjesno ili ne, mnogi muškarci činili dok su šetali uz obalu ili se pokušavali pokazati u svojoj najbolje odmjerenoj verziji ljetnog stila.
Odjeća nije samo funkcionalna potreba; ona je tiha poruka koju šaljemo svijetu, način na koji govorimo o svojoj osobnosti, samopouzdanju i stilu, a da pritom ne izgovorimo niti jednu riječ.
Postoji tanka, gotovo nevidljiva linija između zrelog, elegantnog stila i onog koji neprimjetno sklizne u zastarjelost. Muškarci koji su u određenom trenutku života pronašli “svoj način odijevanja” često ostanu zarobljeni u njemu, nesvjesni da se moda – i kontekst u kojemu se odijevamo – neprestano mijenjaju.
Sako je dugo bio simbol formalnosti – komad koji se iz ormara vadi samo kada prigoda zahtijeva „bolji dojam“: vjenčanja, poslovni sastanci, večere s dres-kodom.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.