U svijetu mode u posljednjih nekoliko godina dogodilo se nešto uistinu neočekivano. Kopije slavnih torbica postale su ne samo prihvatljive već i cool. Dok su modni znalci prije frktali nosevima i okretali očima na ideju modela torbe sličnom nekoj slavnoj torbici, danas s veseljem pretražujemo ponude dućana kao što su Mango, H&M, Zara, Reserved i slični kako bismo pronašli ono što se nekoć zvalo lažna dizajnerska torba.
Danas je dostupno mnogo torbica u stilu Fendijeve baguette siluete, Pradine Re-Edition 2000, Jacquemus torbice Le Bambino, ili nekog od slavnih modela kuće Bottega Veneta. Dozvoljeno je čak i bogato se inspirirati najslavnijom od najslavnijih – Hermesovom Birkin torbicom.
Ipak, vječni “no-no”u svijetu mode ostaje isti, a glasi – lažnjak dizajnerske torbice nedopustiv je ako se želite predstaviti kao osoba koja ima stila. Dakle, više je chic nositi torbicu iz Zare koja izgleda kao Chanelova Boy bag ili Diorova Saddle bag, nego nositi “Dior” torbicu koja to nije.
Nekoć su stvari bile jednostavnije. Sumnjive torbice uglavnom su se prodavale na štandovima, u suvenirnicama i kod šanera, a bilo je poprilično jednostavno uočiti lažnjak čak i kad umjesto Fendi nije pisalo Fundi.
Lažna torbica bila je vidljivo lošije kvalitete, a zdrav razum govorio nam je da torba koja u originalnoj luksuznoj trgovini stoji 15 000 kuna ne može imati cijenu od 300 kuna.
Danas, u vrijeme eksplozije internetskih trgovina koje stalno nude nove prilike i na prvu izgledaju zaista primamljivo, teže je razaznati što je prava, a što lažna dizajnerska torbica.
Ako namjeravate uložiti u jedan od takvih komada, svakako birajte s oprezom jer bi vas jeftinija “dizajnerska torba” mogla skupo koštati.
Srećom, internet nam može poslužiti i za detaljno istraživanje pa NIKAD ne kupujte dizajnersku torbu iz nepoznatih izvora bez proučavanja svakog detalja.
Provjerene luksuzne shopping destinacije kao što su Net-a-Porter i MyTheresa također su garancija da će na vašu adresu stići originalna torbica. Ipak, ako niste u prilici otići u originalnu trgovinu, a mami vas torba iz online dućana koji “preprodaje stvari” ili iz simpatične trgovine u koju ste nabasali na putovanju, svakako obratite pažnju na sljedeće.
LOGO I OZNAKA MADE IN: prvo što ćete saznati je kako treba izgledati logo i made in oznaka na pravoj torbi. To ćete lako provjeriti u originalnom internetskom dućanu dizajnera. Ako je riječ o izradi od drugačijeg materijala, boje ili čak potpuno drugačijoj zemlji na markici “made in” – ne nasjedajte na priču da je riječ o posebnoj, limitiranoj torbici, jer je svakako riječ o “posebnom izdanju” – onom lažnom. Pozicija loga na torbi također je bitan pokazatelj je li riječ o originalu.
PATENTNI ZATVARAČI I ŠAVOVI: kakva je izrada? Dobro proučite patentne zatvarače i šavove te ih usporedite s originalnim.
RUČKA: vjerovali ili ne – ručka vam može u samo nekoliko sekundi pokazati jeste li naišli na pravu stvar ili lažnjak.
DODATNA OPREMA: uz kakvu opremu dolazi originalna torbica? Treba li stići u platnenoj vrećici s oznakom brenda? Dodatnim remenom? Proučite sve detalje.
MOŽETE LI PRONAĆI KOD S DATUMOM ILI ŠIFROM? Odgovara li kolekciji u kojoj se ta torbica nalazi?
MATERIJALI: od kojeg je materijala izrađena prava torbica?
POSTAVA: torbica ima drugačiju postavu od onih koje koristi slavni brend čiju torbicu navodno kupujete? Sve je jasno.
TIPOGRAFIJA: Čak i ako je logo dobro iskopiran na jednom, ključnom mjestu, proučite odgovara li tipografija na svim oznakama originalu.
Upotrijebite modnu psihologiju
I na samom kraju, obratite pažnju na način na koji vam se torbica “servira”, bez obzira na to kupujete li je uživo ili putem internetske trgovine s “odličnim cijenama”. Ako vam prodavač pomalo nasilno pokušava uvaliti torbicu uz puno uvjeravanja i predbacivanja krivnje te dodatnih popusta koji će vas možda namamiti, ne dajte se upecati. Luksuzni brendovi ne moraju uvjeravati kupce da prodaju originale i vrlo su elegantni i diskretni u interakciji s potencijalnim kupcima.
U svijetu preplavljenom trendovima koji dolaze i odlaze gotovo preko noći, često je izazov pronaći osobni stil koji nije tek preslika nečijeg Instagram profila ili trenutnog hypea.
U vremenu kada je svaka Instagram objava potencijalni trend, a svaka priča u shopping aplikaciji obećava instant modni makeover, lako je izgubiti vlastiti identitet i zamijeniti ga uniformiranim kombinacijama koje možda lijepo izgledaju na ekranu, ali ne odražavaju nas.
Postoji jedno nepisano pravilo u modnom svijetu koje je generacijama muškarce držalo pod strogim režimom boja i nijansi, pravilo koje je uporno tvrdilo da plava i crna nikada ne smiju hodati rame uz rame u muškom stilu jer bi kombinacija tih dvaju tonova mogla narušiti sklad i stvoriti vizualni nesklad, no vrijeme neumoljivo prolazi, a moda neumorno pomiče granice i mijenja pravila, pokazujući da ono što je nekad bilo greška, danas može postati izraz suptilne elegancije i modne sofisticiranosti.
Iako je ljeto iza nas i sunčeve zrake više ne griju s takvom neumoljivom energijom, uspomene na dane provedene na plaži još uvijek odjekuju u svježini kasnog poslijepodneva i mirisu soli u zraku, a zajedno s njima ostaju i tragovi modnih pogrešaka koje su, svjesno ili ne, mnogi muškarci činili dok su se kretali uz obalu ili se pokušavali pokazati u svojoj najbolje odmjerenoj verziji ljetnog stila.
Odjeća nije samo funkcionalna potreba; ona je tiha poruka koju šaljemo svijetu, način na koji govorimo o svojoj osobnosti, samopouzdanju i stilu, a da pritom ne izgovorimo niti jednu riječ.
Postoji tanka, gotovo nevidljiva linija između zrelog, elegantnog stila i onog koji neprimjetno sklizne u zastarjelost. Muškarci koji su u određenom trenutku života pronašli “svoj način odijevanja” često ostanu zarobljeni u njemu, nesvjesni da se moda – i kontekst u kojemu se odijevamo – neprestano mijenjaju.
Dugo je vremena sako bio simbol formalnosti – komad koji se iz ormara vadi samo kada prigoda zahtijeva „bolji dojam“. Vjenčanja, poslovni sastanci, večere s dres-kodom.
Prepoznatljiv po svojem glamuru i perfekcionizmu, stilist i modni vizionar Marko Grubnić ponovno demonstrira kako izgled može biti osobni potpis, manifest i umjetnička izjava.
U svijetu mode, gdje se vizije mijenjaju brže nego se ispisuju trendovski manifesti, odlazak darija vitalea iz versacea u manje od godinu dana djeluje poput munje koja nakratko rasiječe nebo pa nestane, ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. Njegov kratki mandat pretvorio se u fantastično zgusnutu priču o ambiciji, industrijskim tektonskim poremećajima, estetskim sudarima i suptilnim političkim turbulencijama koje rijetko dospiju na površinu. A ipak, svaki detalj otkriva novu perspektivu o tome kako se velika modna kuća nosi s vlastitom prošlošću i budućnošću, pogotovo u trenutku kad promjena vlasništva neminovno pomiče sve unutarnje kotačiće.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.