Osjećate li ponekad da se previše žalite? Jesu li vaše večeri ispunjene pregledavanjem loših vijesti na internetu? Možda je vrijeme da se povežete sa svojim unutarnjim stoicizmom!
Stoicizam, koji su utemeljili drevni grčki filozofi, je filozofska škola koja potiče ljude da teže izvrsnosti.
Zvuči jednostavno, zar ne?
Ali morat ćete prestati sa žaljenjem.
Evo deset stvari na koje se stoici ne žale:
1) Mamurluk
Stoici izbjegavaju pretjerivanje i potiču strogu samodisciplinu. Stoici teže održavanju osjećaja ravnoteže, stoga ih nikada nećete vidjeti da su pijani u 4 ujutro.
U antičkoj Grčkoj, stoici su umjereno konzumirali vino, ali nikada se nisu opijali. Danas neki ljudi primjenjuju stoičke principe kako bi im pomogli u oporavku od ovisnosti o alkoholu i drugim supstancijama.
2) Manje materijalnog
Nikada nijedan stoik nije rekao: “Doista imam premalo stvari.”
Još jedno pravilo stoicizma je staviti odnose i iskustva ispred materijalnog. Stoici cijene ono što imaju i izbjegavaju žaljenje zbog onoga što im nedostaje. Stoici shvaćaju da su vrijedna iskustva puno važnija od materijalnog. Možda je vrijeme da smanjite popis želja na Amazonu?
3) Vrijeme
Stoike ne zanima što kaže vremenska prognoza…
Budimo iskreni – prigovaranje o vremenu je prilično beskorisno jer to neće ništa promijeniti. Umjesto da dopuste vremenskim uvjetima da im pokvare dan, stoici znaju da je priroda izvan njihove kontrole i pronalaze načine da cijene ljepotu godišnjih doba.
4) Tračanje
Stoici vole razgovore bez tračanja. U stvari, “zlatno pravilo” stoicizma glasi:
“Tretiraj druge onako kako želiš da oni tebe tretiraju.”
Ne možete kontrolirati što drugi ljudi govore ili misle o vama, pa nikada nećete čuti da stoik priča o skandalima ili glasinama, niti ih vidjeti kako čitaju žuti tisak.
Znate li da glasine i tračevi zapravo mogu naštetiti vašem zdravlju? Možda je vrijeme da slijedite primjer stoika!
5) Pogreške iz prošlosti
Ako se zadržavamo na prošlim greškama ili se žalimo zbog njih, zapravo smo zarobljeni u ciklusu samokrivnje i žaljenja.
Shvatit ćete da su greške korisne. Daju nam poticaj za učenje, rast i napredak.
Stoici imaju hvalevrijednu sposobnost preuzimanja odgovornosti za svoje postupke, priznavanja svojih pogrešaka i korištenja negativnih iskustava za napredovanje i samopoboljšanje.
Oni se ne brinu o sitnicama.
6) Redovi (kolone)
Stoici se ne žale na redove jer njihov filozofski pristup uključuje prihvaćanje stvari koje ne mogu promijeniti.
Redovi su vanjska okolnost koju ne mogu kontrolirati, pa umjesto da gube vrijeme i energiju na žaljenje, stoici se usredotočuju na svoje unutarnje reakcije i emocije.
Umjesto da osjećaju ljutnju ili frustraciju, koriste takve situacije za vježbanje strpljenja, introspekcije i razvijanje unutarnje smirenosti.
Stoicizam potiče prihvaćanje stvarnosti onakvom kakva jest, prepoznavanje vlastite odgovornosti i konstruktivan pristup postizanju osobnog rasta i napretka.
7) Promet
Prilično je očito da žaljenjem na promet nećete brže stići do odredišta. No, osjećaj je dobar, zar ne?
Ali ne i za stoike. Ovi ljudi znaju da je promet vanjska okolnost – izvan njihove kontrole.
Zato umjesto trubljenja i psovki, stavljaju audioknjigu, prakticiraju svjesnost ili koriste ovo vrijeme za slušanje podcasta i obrazovanje.
8) Nejednakosti u životu
U svakoj zemlji postoje bogati i siromašni, čak i ako je to nevidljivo golim okom.
Uvijek postoji netko bogatiji, uspješniji, zdraviji.
Stoici su naučili prihvatiti nejednakosti života. Svjesni su toga da su neke stvari izvan njihove kontrole, poput društvenih, ekonomskih ili zdravstvenih nejednakosti i da ih ne mogu mijenjati.
Umjesto da gube vrijeme i energiju na brigu o stvarima koje ne mogu promijeniti, fokusiraju se na svoj unutarnji mir i ono što je unutar njihove moći – vlastite postupke, reakcije i razmišljanja.
Stoicizam potiče prihvaćanje stvarnosti onakvom kakva jest i usmjerenost prema vlastitom osobnom razvoju i sreći, umjesto da se oslanjaju na usporedbu s drugima ili vanjske okolnosti.
Jednostavno rečeno – puštaju stvari da prođu i time oslobađaju mentalni prostor kako bi se usredotočili na važne stvari u životu.
10) Nesigurnost
Ako želite povećati anksioznost i razinu stresa, posvetite vrijeme razmišljanju o nesigurnosti života!
Isprobajte to – djeluje!
Stoici to ne rade. Prihvaćaju da je nesigurnost dio ljudskog iskustva s kojim se suočavamo gotovo svakodnevno.
Probajte i vi razmišljati kao stoici.
Zaključak – stoici su u pravu
U svijetu punom lažnih vijesti, instant zadovoljstava i negativnosti, možda je vrijeme da isprobamo stoicizam.
Usvajanjem stoičkog načina razmišljanja možete se osloboditi negativnih utjecaja i ponašanja, dobiti pozitivan pogled na stvari i potaknuti unutarnji mir.
Prestanite se žaliti i prihvatite mudrost drevnih stoika – ima svjetla na kraju tunela.
Kao što kažu moćne riječi rimskog cara (i stoika) Marka Aurelija: “Imate moć nad svojim umom – ne nad vanjskim događajima. Shvatite to, i pronaći ćete snagu.”
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida
