Jedno od najljepših mjesta u Maksimiru dobilo je novo lice. Evo kako izgleda kultni zagrebački Vidikovac

Povijest Vidikovca usko je povezana s razvojem Maksimira kao mjesta na kojem su stanovnici Zagreba provodili slobodno vrijeme izvan gradske vreve. Paviljon je izgrađen u razdoblju kada su uređeni perivoji, šetališta i vrtne građevine imali posebno mjesto u društvenom životu europskih gradova. Njegova arhitektura, položaj i pogled na okolno zelenilo odgovarali su tadašnjoj zamisli parka kao prostora namijenjenog odmoru, susretima i boravku u prirodi. Iako su se navike posjetitelja tijekom gotovo dva stoljeća mijenjale, Vidikovac je zadržao svoju izvornu namjenu i ostao jedno od mjesta na kojima se svakodnevni život grada susreće s mirnijim ritmom Maksimira. Upravo je ta povezanost povijesti, arhitekture i društvenih običaja poslužila kao polazište za njegovo novo uređenje.

Za koncept uređenja zaslužna je arhitektica i dizajnerica Maja Merlić Ilić, koja je prostor osmislila oslanjajući se na tradiciju europskih parkovnih paviljona i građanskih kavana 19. stoljeća. Umjesto oblikovanja velike, jedinstvene ugostiteljske površine, odlučila se za raspored koji posjetiteljima omogućuje različite načine boravka, ovisno o tome žele li sjediti u društvu, pronaći mirnije mjesto za razgovor ili uživati u pogledu na park. Takav pristup proizlazi iz samog položaja Vidikovca, čija arhitektura i okolno zelenilo nude nekoliko različitih prostornih doživljaja. Uređenje zato prati postojeće karakteristike paviljona, a namještaj, boje i dekorativni elementi odabrani su tako da se povežu s njegovim povijesnim izgledom.

Prostor je organiziran kao niz vrtnih salona koji se međusobno razlikuju po veličini, rasporedu sjedenja i odnosu prema okolnom krajoliku. Tamnozelene i bordo nijanse, terakota, prirodni materijali i obilje biljaka određuju izgled terasa, dok detalji u uređenju prizivaju atmosferu nekadašnjih gradskih kavana. Odabrana paleta boja povezuje prostor s prirodom koja ga okružuje, osobito tijekom jesenskih mjeseci kada Maksimirom prevladavaju zagasiti zeleni, crveni i zemljani tonovi. Pritom se nastojalo izbjeći dojam potpuno novog prostora koji bi bio odvojen od povijesnog paviljona. Namjera je bila zadržati prepoznatljiv karakter Vidikovca i prilagoditi ga današnjim navikama posjetitelja, uz dovoljno raznolik raspored da svaki dio terase ima vlastitu atmosferu.

Središnje mjesto u novom uređenju zauzima glavna terasa s više od 250 sjedećih mjesta, predviđena za svakodnevna okupljanja i boravak tijekom dana. Njezin kapacitet omogućuje prihvat većeg broja gostiju, a raspored namještaja oblikovan je tako da se prostor ne doživljava kao jedna velika ugostiteljska cjelina. Posjetiteljima koji žele mirnije okruženje namijenjena je lounge zona smještena među zelenilom, gdje položaj sjedećih mjesta i okolne biljke stvaraju nešto povučeniji ambijent. Poseban karakter zadržala je kolonada, jedan od arhitektonski najprepoznatljivijih dijelova Vidikovca, čiji natkriveni prostor pruža zaklon i pogled prema perivoju. Različite zone omogućuju korištenje terasa tijekom više dijelova dana, od jutarnje kave nakon šetnje do večernjih druženja.

Na gornjoj terasi odnos arhitekture i krajolika dolazi do izražaja kroz pogled koji se otvara iznad maksimirskih krošnji prema Zagrebu. Upravo je mogućnost promatranja okolice s povišenog položaja obilježila povijesnu ulogu Vidikovca i dala mu ime koje nosi do danas. Novi koncept uređenja zadržava tu posebnost, a gornja terasa predviđena je za svakodnevne posjete i organizaciju posebnih događanja. Njezina izdvojenost u odnosu na ostale dijelove ugostiteljskog prostora omogućuje drukčiji doživljaj paviljona, osobito u trenucima kada se svjetlo mijenja nad parkom i gradom.

U opremanju terasa posebna je pažnja posvećena izboru namještaja koji odgovara povijesnom karakteru prostora, ali i zahtjevima svakodnevnog korištenja na otvorenom. Odabrana je kolekcija Luxembourg francuskog proizvođača Fermob, čija je povijest povezana s jednim od poznatih pariških parkova. Metalne stolice iz kojih se razvila današnja kolekcija izrađene su 1923. godine za Jardin du Luxembourg u Parizu, gdje je parkovni namještaj bio sastavni dio svakodnevnog života i kulture boravka na javnim zelenim površinama. Njihov prepoznatljiv oblik desetljećima poslije reinterpretirao je francuski dizajner Frédéric Sofia, koji je zadržao osnovne oblikovne karakteristike izvornog modela i prilagodio ih suvremenoj proizvodnji i uporabi. Kolekcija se danas povezuje s tradicijom francuskih vrtova i terasa, a njezin odabir za Vidikovac uspostavlja izravnu estetsku poveznicu između zagrebačkog perivoja i europske kulture parkovnog namještaja.

U odabiru i opremanju prostora namještajem sudjelovala je zagrebačka tvrtka Trika, koja od 2008. godine surađuje s arhitektima i dizajnerima na projektima uređenja privatnih, poslovnih i hotelskih prostora. Smještena u Parku Kneževa, Trika u svojoj ponudi okuplja međunarodne proizvođače namještaja i opreme, a njezina je uloga u projektu Vidikovca bila povezana s pronalaskom rješenja koja odgovaraju zamišljenom ambijentu i uvjetima korištenja terasa. Namještaj kolekcije Luxembourg svojim metalnim konstrukcijama, karakterističnim linijama i bojama uklapa se u oblikovanje vrtnih salona, pritom zadržavajući praktičnost potrebnu za ugostiteljski prostor s velikim brojem posjetitelja.

Osim namještaja, pažljivo je osmišljena rasvjeta koja omogućuje korištenje terasa i nakon zalaska sunca. Svjetlosna rješenja postavljena su tako da diskretno istaknu arhitektonske elemente paviljona i okolne biljke, bez pretjeranog osvjetljavanja prostora. Bežične stolne lampe dodatno osvjetljavaju pojedina mjesta za sjedenje i omogućuju stvaranje ugodnijeg ambijenta tijekom večernjih sati. Takav raspored svjetla odgovara konceptu odvojenih vrtnih salona jer svaka zona zadržava određenu intimnost, dok paviljon i dalje ostaje vizualno povezan s okolnim parkom.

U oblikovanju jesenskog izgleda Vidikovca sudjelovao je i Tulip Studio, iza kojeg stoji Lana Bašić, autorica cvjetnih instalacija koje nadopunjuju uređenje prostora. Njezin rad temelji se na istraživanju odnosa boja, oblika i tekstura, a cvjetne kompozicije oblikuje kao dio ambijenta u kojem se nalaze. Za Vidikovac su cvjetne instalacije osmišljene u skladu s jesenskim izgledom Maksimira, čime se dekoracija povezuje s prirodnim promjenama koje se tijekom godine događaju u perivoju. Cvijeće je tako uključeno u cjelokupno oblikovanje terasa, uz namještaj, rasvjetu i zelenilo koje već okružuje paviljon.

Novo uređenje Vidikovca oslanja se na činjenicu da je riječ o prostoru koji Zagrepčani poznaju mnogo prije njegova sadašnjeg preuređenja. Njegova vrijednost proizlazi iz dugog kontinuiteta javnog korištenja, arhitekture koja je ostala prepoznatljiva kroz različita razdoblja i položaja u jednom od najposjećenijih zagrebačkih parkova. Za razliku od ugostiteljskih prostora koji svoj izgled mogu graditi gotovo bez prostornih ograničenja, Vidikovac je zahtijevao pristup prilagođen postojećoj građevini i njezinu okruženju. Novi elementi zato su odabrani u odnosu na ono što ondje već postoji, od kolonade i terasa do pogleda na krošnje i šetnice. Rezultat je prostor koji zadržava povijesni identitet, a posjetiteljima nudi suvremenije uvjete za boravak i druženje.

Predstavljanje obnovljenog ugostiteljskog prostora održat će se u subotu i nedjelju, 14. i 15. studenoga, kada je od 10 do 15 sati pripremljen program namijenjen različitim generacijama posjetitelja. Najmlađi će moći sudjelovati u kreativnim radionicama i pratiti zabavne predstave, dok je za odrasle predviđen glazbeni program. Organizatori su u događanje uključili i kućne ljubimce, za koje će biti omogućeno profesionalno fotografiranje. Program je zamišljen kao vikend druženja u Maksimiru, tijekom kojeg će posjetitelji moći razgledati preuređene terase i upoznati različite dijelove Vidikovca.

Otvorenje sredinom studenoga dolazi u vrijeme kada Maksimir poprima prepoznatljiv jesenski izgled, a šetnje njegovim stazama pružaju drukčiji doživljaj nego tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci. U takvom okruženju Vidikovac ponovno preuzima svoju poznatu ulogu mjesta na kojem se posjetitelji mogu zaustaviti, odmoriti i provesti vrijeme s obitelji ili prijateljima. Gotovo 183 godine nakon izgradnje, povijesni paviljon nastavlja živjeti kao dio svakodnevice Zagreba, sada s uređenim terasama, novim namještajem i prostorima prilagođenima različitim oblicima druženja. Njegova arhitektura i pogled na Maksimir ostaju isti razlog zbog kojeg su mu se generacije posjetitelja vraćale, a vikend otvorenja prilika je da Zagrepčani upoznaju kako će jedno od njihovih omiljenih mjesta izgledati u novom izdanju.