47 sekundi. Toliko, prema recentnim istraživanjima, online sadržaji imaju na raspolaganju kako bi privukli našu pozornost i motivirali nas da ne odskrolamo dalje. Paradoksalno, dok smo mi trenirali algoritam, on je istrenirao nas da ono što nam na prvu nije privlačno jednostavno preskočimo. U toj smo (pre) zasićenosti informacijama zakoračili u ekonomiju pažnje u kojoj ona postaje najvrjednija valuta. Za djelić naše pažnje, naših 47 sekundi, istovremeno se bore stotine oglasa i promotivnih sadržaja, zbog čega osmisliti uspješnu digitalnu marketinšku kampanju postaje sve veći izazov.
Istovremeno smo postali svjesni performativnosti, koju odbacujemo u prilog iskrene sirovosti. Umjesto besprijekorno uglađenih vizuala, zastajemo tek na nečem ljudskom i nefiltriranom, no koliko je takav pristup realan u svijetu biznisa i korporacija koje u pravilu zahtijevaju savršeno kontroliranu komunikaciju? Mogu li se brendovi uistinu odmaknuti od pravila neutralnosti i poliranosti? Na domaćem tržištu imali smo priliku vidjeti nekoliko kampanja koje prate upravo smjernicu substance over style, suprotno uobičajenoj logici digitalnih kanala. Ulazile su u osjetljive, stigmatizirane teme ili su otvarale prostor za razgovor bez zadrške, poput Cedevitine kampanje “Reci tako kako je”.
Zašto više ne vjerujemo ‘savršenim’ brendovima? Ivana Bilić zna što publika danas traži
Poveznica među njima? Ivana Bilić, viša specijalistica za digitalni marketing i PR u Atlantic Grupi i doktorandica koja je tijekom godina razvila specifičan pristup storytellingu koji vješto pleše na granici poznatog i inovativnog.
Dešifrirali smo novi jezik marketinga koji se frenetično mijenja pred publikom koja preferira iskrenost.
Zašto nas, po Vašem mišljenju, u trenutku kada smo zasićeni reklamnim porukama, privlače one najmanje “polirane” i najiskrenije?
U moru informacija publiku danas najbrže “pogode” jednostavne, direktne poruke. Kad komunikacija nije previše ispolirana, djeluje iskrenije i bliže stvarnom iskustvu, a upravo ta autentičnost gradi povjerenje i zadržava pažnju.
Mogu li danas brendovi funkcionirati kao opinion makeri i utjecati na promjene u društvu?
Apsolutno. Brendovi danas imaju platforme i doseg koji im omogućuju da budu aktivni sudionici društvenih razgovora. Društveno odgovorne kampanje najbolji su primjer kako komunikacijom mogu potaknuti promjene i otvoriti važne teme.
Vidimo trend “sirovijih” kampanja, manje filtriranih poruka i emocionalno otvorenijeg tona. Što stoji iza tog pomaka?
Publika danas traži iskrenost i prepoznaje kad je komunikacija “previše oglašivačka”. Upravo zato dolazi do pomaka prema otvorenijim, emocionalnijim formatima koji dopuštaju stvarne priče i osobne perspektive. U našem slučaju, cilj je bio približiti jednostavne, svakodnevne teme autentičnim Cedevitinim pristupom.
Koliko je u suradnjama s poznatim osobama izazovno postići da ostanu autentične s obzirom na to da i same imaju izgrađen brend?
To je uvijek balans. Ključno je odabrati osobe čije vrijednosti već prirodno rezoniraju s brendom. Tada ne “namećemo” poruke, nego stvaramo prostor da ih oni interpretiraju na svoj način – i upravo tu nastaje autentičnost.
Gdje je, po Vama, granica između profesionalno “ispoliranog” brenda i komunikacije koja nije autentična? Kako u tom balansu komunicirati prema različitim dobnim skupinama?
Granica nastaje u trenutku kad forma postane važnija od sadržaja. Profesionalnost je bitna, ali ako poruka izgubi ljudskost, publika to vrlo brzo osjeti. Rješenje je u prilagodbi tona različitim generacijama, ali uz zadržavanje iste, iskrene srži brenda.
Često se govori o greenwashingu ili artwashingu. Kako zapravo komunicirati i promovirati brend, a da to ne ostane samo na performativnoj razini?
Ključ je u stvarnim djelima prije komunikacije. Ako brend stoji iza konkretnih inicijativa i dugoročnih odluka, komunikacija dolazi kao logičan nastavak, a ne kao PR alat. Publika danas vrlo jasno razlikuje iskrene namjere od površnih poruka.
Kako razvijate kampanju koja uistinu ima odjek – od čega krećete i kako nastaje finalna poruka?
Sve počinje razumijevanjem publike – njihovih potreba, navika i konteksta u kojem konzumiraju sadržaj. Nakon toga definiramo jasnu, jednostavnu poruku koju želimo prenijeti. Kreativa dolazi kao način da tu poruku učinimo relevantnom i pamtljivom, ali bez gubitka jasnoće.
Kako se mijenjao Vaš osobni pogled na posao tijekom godina i stečenog iskustva? Što biste izdvojili kao najvažniju lekciju koju ste naučili kroz rad?
S vremenom sam shvatila da je manje često više – i u komunikaciji, i u procesima. Najvažnija lekcija je da autentičnost i jasnoća uvijek dugoročno daju bolje rezultate od pokušaja da budemo sve za svakoga. Također, vrijednost dobrog tima i međusobnog povjerenja ne može se ničim nadomjestiti.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Edina Pršić Babić posljednjih nekoliko mjeseci upoznaje sasvim drukčiju svakodnevicu. Radijska i televizijska voditeljica, magistrica komunikologije i doktorandica na studiju Mediji i komunikacija, koja iza sebe ima više od trinaest godina rada u medijima, u svibnju je sa suprugom Stjepanom Babićem dobila prvo dijete, djevojčicu Milu.
Cristiano Ronaldo već desetljećima veliku pažnju posvećuje prehrani, treningu i oporavku. Portugalski nogometaš i u 41. godini održava fizičku spremu koja mu omogućuje igranje na najvišoj razini. Iako se često pretpostavlja da iza takve dugovječnosti stoje komplicirani jelovnici, skupi dodaci prehrani i posebne metode, njegova svakodnevna prehrana zapravo je prilično jednostavna.
Ovoga puta pozirala je u elegantnoj svjetloplavoj haljini domaće dizajnerice Ivane Jurić, a odabrani model savršeno se uklapa u trend koji posljednjih sezona sve češće viđamo i na svjetskoj modnoj sceni.
