Digitalna stručnjakinja Ivana Bilić: “Relevantnost ne dolazi iz algoritma, nego iz razumijevanja ljudi i njihovih potreba”
Kad bismo trebali odabrati jednu riječ koja bi najbolje opisala karijeru Ivane Bilić, bila bi to “komunikacija”. Upravo je ona nît vodilja profesionalnog puta ove stručnjakinje za digitalni marketing, koja stoji iza mnogih zapaženih kampanja u Atlantic Grupi te usporedno predaje na fakultetu Algebra Bernays i pohađa doktorat na Sveučilištu Sjever.
Za našu seriju intervjua pod nazivom Business Woman, u kojima s uspješnim ženama razgovaramo o poslu i karijeri, Ivana nam otkriva više o tome kako izgledaju njezini radni dani, zašto je važno pričati o balansiranju karijere i majčinstva u ranim godinama djetetova života, te koji su najveći izazovi u marketingu danas.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan, pa i tjedan?
Moj dan najčešće započinje rano, uz prvu jutarnju kavu u miru dok još svi spavaju. Taj trenutak tišine važan mi je jer me mentalno priprema za dan preda mnom. Nakon toga slijedi jutarnja rutina, dovođenje Roka u vrtić i dolazak na posao. Kako bih uspjela uskladiti sve obveze, organizacija mi je uistinu pola posla – sve bilježim u kalendar, i poslovne i privatne obveze jer jedino tako imam osjećaj kontrole nad danom. Tjedni su mi vrlo dinamični i često intenzivni. Upravo zato vikend doživljavam kao vrijeme za reset – trudim se tada u većini slučajeva potpuno se isključiti iz posla te se posvetiti obitelji i sebi.
Čime Vas je osvojio digitalni marketing? Koja je najljepša, a koja najteža strana posla?
Digitalni marketing osvojio me savršenim spojem kreativnosti i analitike. Volim činjenicu da možete ispričati snažnu priču, ali istovremeno točno izmjeriti njezin učinak i reakciju publike. Ono što mi je posebno važno jest da ni jedan dan nije isti – upravo ta dinamika, stalna promjena i kreativni izazovi su ono što me pokreće iz dana u dan. Često sam na razgovorima za posao govorila kako se najviše bojim da mi na poslu ne bude dosadno i toga se pridržavam svaki dan. S druge strane, najteža strana posla jest brzina kojom se industrija mijenja i stalni pritisak da budete u toku s trendovima, algoritmima i ponašanjem korisnika. No upravo u tome i leži ljepota ovog posla.
Postoji li projekt ili kampanja na koju ste posebno ponosni?
Posebno sam ponosna na projekt Cedevita vitaminska voda – SHOW “RECI TAKO KAKO JE”, koji često zovem svojom “malom bebom”. Okupili smo regionalne influencere, uz Tatjanu Jurić kao moderatoricu, i otvorili svakodnevne, životne teme prikazane na autentičan, Cedevita način. Postignutih više od pet milijuna pregleda u prvoj sezoni dalo nam je snažan vjetar u leđa za drugu sezonu, koja je publici bila još zanimljivija. To su trenuci kad znate da ste napravili nešto što ima stvaran odjek.
Što smatrate najizazovnijim u marketingu danas?
Najveći izazov jest zadržati autentičnost u vremenu potpune prezasićenosti sadržajem. Danas proizvodnja sadržaja više nije problem – izazov je stvoriti sadržaj koji ima smisla, koji ljudi žele konzumirati, a ne samo usput “preskrolati”. Pažnja publike nikad nije bila kratkotrajnija i upravo je zato fokus marketinga danas na jednom ključnom pitanju – kako zainteresirati i zadržati pažnju dovoljno dugo da poruka doista dopre do ljudi.
Kako se istaknuti i izgraditi prepoznatljiv brend koji traje?
Dosljednošću, jasnim vrijednostima i strpljenjem. Brendovi koji traju ne jure svaki trend, nego vrlo jasno znaju tko su, kome se obraćaju i zašto postoje. Važno je razumjeti da nije svaki trend za svaki brend – i obrnuto. Iako se često stvara osjećaj da “svi moraju biti svugdje”, ponekad je još važnije znati kada reći ne. Relevantnost ne dolazi iz algoritma, nego iz dubinskog razumijevanja ljudi i njihovih potreba.
Koja je najveća zabluda o digitalnom marketingu?
Najveća zabluda je da je digitalni marketing “lak” ili “brz”. Iza svake uspješne kampanje stoje strategija, testiranja, analiza podataka i timski rad. Digitalno ne znači površno – često znači još složenije i zahtjevnije. Često se susrećem i s pitanjem može li digital zamijeniti televiziju ili obrnuto, a odgovor je zapravo vrlo jednostavan – pravi efekt dolazi iz pametne integracije kanala, ne iz isključivanja.
Jeste li ikad osjećali da morate raditi više zato što ste žena?
Na početku svoje karijere – da. Danas više ne, ali realnost je takva da ženama često nije lako balansirati karijeru i privatni život. Bez obzira na ravnopravnost, u ranim godinama djetetova života mama je ipak mama i to nosi dodatan emocionalni i organizacijski teret. Važno je o tome otvoreno govoriti i stvarati podržavajuće okruženje.
Što Vam je bilo najteže savladati u poslovnom životu?
Naučiti reći “ne” i prihvatiti da ne mora sve biti savršeno. Perfekcionizam je često zamka, a ne prednost. Kad sam to osvijestila i shvatila da je posao dio života, ali ne cijeli život, sve je postalo lakše i zdravije.
Što Vam pomaže u stresnim situacijama?
Struktura, jasno postavljeni prioriteti i – pauza. S vremenom shvatite da za većinu izazova ima rješenja i da nije sve hitno. Također, psihoterapiju doživljavam kao iznimno vrijedan alat koji mi je otvorio oči, kako privatno tako i poslovno.
Kako glasi Vaša definicija uspjeha?
Raditi posao koji ima smisla, stalno učiti i pritom balansirati karijeru i privatni život. Za mene uspjeh nije samo pozicija ili titula, nego osjećaj da rastem kao osoba. Učite svaki dan i nikad nemojte prestati učiti – znanje je nešto što vam uvijek ostaje, gdje god bili.
Na čemu je trenutačno Vaš fokus?
Na svakodnevnom poslu, doktorskom studiju i predavačkom iskustvu. Cilj mi je završiti doktorat unutar dvije godine, tako da mi je fokus trenutačno upravo na tom spoju prakse i akademskog razvoja.
Što biste savjetovali mladoj ženi na početku karijere?
Ne čekaj savršen trenutak i nemoj podcjenjivati svoje znanje. Postavljaj pitanja, gradi mrežu ljudi oko sebe i budi znatiželjna. Ne moraš znati sve odmah – ali moraš biti spremna učiti, razvijati se i vjerovati u sebe. Vjeruj u sebe jer uistinu možeš sve – ako čvrsto u to vjeruješ.
U suvremenom društvu, u kojem se ritam života ubrzava do granica izdržljivosti, a individualna odgovornost često nadilazi granice privatnog i poslovnog, muški prijateljski krugovi postaju jedan od najvažnijih, iako često nedovoljno prepoznatih, stupova mentalnog i fizičkog zdravlja. Ono što se na površini može činiti kao neformalno druženje, povremeni susreti ili spontana razmjena iskustava, u svojoj dubljoj strukturi predstavlja složen sustav emocionalne regulacije, identitetske stabilizacije i međusobne podrške. U tom kontekstu, muški prijateljski krugovi ne funkcioniraju samo kao društvena navika, nego kao svojevrsni ritualni prostor u kojem se oblikuju navike otpornosti, solidarnosti i dugoročnog očuvanja psihofizičke ravnoteže.
U suvremenom obiteljskom životu, u kojem su tempo svakodnevice, digitalna stimulacija i ubrzane obveze postali gotovo stalna pozadina odrastanja, pitanje zdravlja djece više se ne može promatrati isključivo kroz prizmu povremenih pregleda ili reaktivnog liječenja, nego kroz sustavan, kontinuiran i duboko ukorijenjen odgojni proces koji započinje u obitelji. Briga o zdravlju djece pritom ne obuhvaća samo fizičku komponentu, nego i emocionalnu stabilnost, razvoj higijenskih navika, prehrambenu pismenost, razumijevanje vlastitog tijela te sposobnost prepoznavanja i izražavanja potreba. Upravo zato poticanje djece na brigu o vlastitom zdravlju ne može biti svedeno na niz uputa ili zabrana, nego zahtijeva promišljene strategije koje se temelje na primjeru, zajedničkom iskustvu i dosljednosti odraslih.
U suvremenoj kulturi, u kojoj se vizualni identitet pojedinca sve češće promatra kroz prizmu brzih dojmova, algoritamski filtriranih trendova i društvenih očekivanja, pitanje muškog stila prestaje biti površna tema odijevanja te postaje ozbiljno pitanje identiteta, samopoimanja i unutarnje slobode. Muškarac koji se odvaži odstupiti od uhodanih normi, bilo da se radi o odabiru boja, krojeva, tekstura ili cjelokupne estetske filozofije, često ulazi u prostor u kojem se osobna izražajnost susreće s društvenom procjenom, a ponekad i s otvorenim nerazumijevanjem. Upravo u tom sudaru između individualnosti i kolektivnog očekivanja nastaje dinamika koja može biti bolna, ali i iznimno oslobađajuća: put od ruganja do moći.
U suvremenom načinu života, u kojem se granice između poslovnog i privatnog sve češće brišu, a tempo svakodnevice postaje sve zahtjevniji, briga o zdravlju više nije isključivo individualna odgovornost, nego sve češće postaje zajednički prostor unutar partnerskih odnosa. Upravo se u tom kontekstu sve više govori o wellness ritualima koji nisu rezervirani samo za pojedinca, nego se razvijaju kao oblik zajedničke prakse koja jača i fizičko i emocionalno zdravlje. Kada se govori o muškim wellness rutinama, često se pod time podrazumijevaju specifične navike poput redovite tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane, kvalitetnog sna, ali i mentalne higijene koja uključuje upravljanje stresom, opuštanje i emocionalnu stabilnost. Međutim, ono što se u novije vrijeme sve jasnije prepoznaje jest činjenica da uključivanje partnerice u takve rituale može imati višestruko pozitivan učinak, ne samo na dosljednost tih navika nego i na kvalitetu odnosa.
Promjena karijere u odrasloj dobi rijetko je jednostavna odluka, a kada je potaknuta zdravstvenim razlozima, ona gotovo nikada nije izbor iz komfora, nego nužnost koja dolazi u trenutku kada tijelo počne postavljati granice koje se više ne mogu ignorirati. U takvim situacijama profesionalni identitet, koji se godinama gradio kroz obrazovanje, iskustvo, ambicije i društvena očekivanja, počinje se sudarati s fizičkom stvarnošću u kojoj isti ritam života više nije održiv. Priče muškaraca koji su zbog zdravlja promijenili karijeru upravo zato otvaraju složen prostor između gubitka i transformacije, između prisilnog prekida i novog početka koji se, unatoč početnoj nesigurnosti, često pokaže kao dublje usklađen sa životom koji žele živjeti.
U svijetu društvenih mreža lako je naletjeti na tvrdnje koje zvuče ludo, poput one da muškarci koji ih zovu „Daddy“ doživljavaju 300 % porast testosterona. Zvuci cool, zar ne? I dok ova ideja u početku zvuči zabavno i pomalo provokativno, znanstvena stvarnost je puno složenija i fascinantnija nego što viralni memovi žele prikazati. Testosteron, glavni muški hormon, doista oblikuje tijelo, energiju i libido, ali ne reagira instant na riječi koje netko izgovara, pa ni na nadimke koji kruže po društvenim mrežama. Ono što je zaista zanimljivo jest da naše hormonalne reakcije nisu samo čista biologija – one su upletene u način na koji živimo, kako doživljavamo sebe, kako se identificiramo i kako gradimo odnose s drugima, pa čak i u male, svakodnevne igre s riječima, nadimcima i interakcijama u društvu.
Dok se konačno oslobađamo etiketa koje se odnose na izgled, stil i pripadnost, marketing ulazi u eru u kojoj više ne postoji jedan tipičan stil života – kao ni takav kupac.
Graditi karijeru u današnjoj dinamičnoj industriji kao što je marketing ponekad može nalikovati trčanju maratona na traci čiju brzinu netko neprestano povećava. Trendovi se mijenjaju gotovo preko noći, baš kao i tehnologija, a publika je zasićena informacijama i otporna na svaku vrstu umjetnog nametanja, stoga marketing više nije samo stvar kampanja i dosega nego i umijeće stvaranja autentičnih priča.