
Antonija Blaće obnovila stari parket: Retro uzorak sada izgleda još bolje
Voditeljica je otkrila da ju je tijekom razmišljanja o renovaciji sve više privlačila ideja da sačuva postojeći parket.
12 listopada 2026

Ako ste ikada pogledali kultni filmski klasik iz 2006. godine, "The Devil Wears Prada", tada vam je već poznata njegova prepoznatljiva dinamika: prodorni, gotovo zastrašujući pogledi, nehajno odbačeni kaputi visoke mode te nezaboravan, razarajući monolog o preciznom podrijetlu jedne naizgled obične cerulean plave veste. U glavnim ulogama briljiraju hollywoodske zvijezde poput Meryl Streep, Anne Hathaway i Stanley Tucci, a film nam donosi fikcionalizirani, ali iznimno detaljno promišljen i pažljivo analiziran uvid u sam vrh modne industrije.
Ipak, iza blještave, visokorizične filmske drame krije se priča iz modne pozadine koja zvuči gotovo nevjerojatno. Naime, produkcijski je tim uspio toliko precizno pogoditi estetiku unutarnjeg prostora slavnog modnog magazina da je granica između fikcije i stvarnosti postala gotovo neprimjetna. Koliko precizno? Scenografija ureda Mirande Priestly bila je toliko zapanjujuće slična stvarnom radnom prostoru Anna Wintour da je ona, neposredno nakon premijere filma, odlučila u potpunosti preurediti vlastiti ured.

Na prvi pogled moglo bi se pretpostaviti da je riječ o velikoj filmskoj produkciji s raskošnim budžetom i čitavim timom stručnjaka zaduženih za pronalazak idealnih lokacija. Međutim, stvarnost je bila znatno drugačija. Redatelj David Frankel bio je svjestan da ured Mirande Priestly mora djelovati potpuno autentično, no istodobno je raspolagao ograničenim resursima kada je trebalo uhvatiti specifičnu “Vogue” atmosferu. Dodatno, službena suradnja s magazinom bila je u potpunosti isključena.
Prema riječima Frankela, scenograf Jess Gonchor potajno je ušao u stvarne urede časopisa Vogue. Nije koristio skrivene kamere niti je fotografirao prostor. Radilo se o diskretnoj, gotovo filmskoj misiji: Gonchor je upijao raspored prostorija, osvjetljenje i autoritativnu atmosferu, a zatim se oslonio isključivo na vlastito pamćenje kako bi sve to rekonstruirao na filmskom setu.
Rezultat je bio toliko zastrašujuće precizan da Anna Wintour navodno nije mogla podnijeti pomisao da njezin privatni radni prostor postane dostupan širokoj javnosti. Čim je film stigao u kina, njezin je ured doživio temeljitu transformaciju.

No, rekreacija interijera bila je tek dio izazova. Vjerno prikazati ponašanje ljudi koji djeluju u tom zatvorenom i iznimno zahtjevnom svijetu pokazalo se kao daleko složeniji zadatak.
Scenaristica Aline Brosh McKenna suočila se s gotovo nepremostivom preprekom pokušavajući pronaći sugovornike iz modne industrije koji bi joj pomogli u oblikovanju scenarija. Jednostavno rečeno – nitko nije želio govoriti. Razlog je bio jasan: strah. Mnogi su se bojali zamjeriti Anna Wintour i časopisu Vogue, svjesni da bi takav potez mogao značiti trajno isključenje iz industrije. Rizik za karijeru bio je prevelik da bi ga itko bio spreman preuzeti.
Ipak, zid šutnje s vremenom je napuknuo. McKenna je uspjela pronaći jednog anonimnog insajdera koji je pristao u tajnosti pročitati scenarij i dati svoje mišljenje. Njegova je procjena bila iznenađujuće izravna: likovi su bili – previše ljubazni.
Taj je anonimni izvor ukazao na surovu realnost samog vrha modne industrije: u tom okruženju ljubaznost nije nužna, a još manje poželjna. Ljudi jednostavno nemaju vremena za nju. Potaknuta tim uvidom, McKenna se vratila radu na scenariju te dodatno zaoštrila dijaloge i odnose među likovima, čineći ih užurbanijima, hladnijima i znatno nemilosrdnijima.
Bio je to riskantan potez, no pokazao se iznimno uspješnim. I godinama nakon premijere, The Devil Wears Prada ne pamti se samo kao izvrsna komedija, već i kao gotovo zastrašujuće precizan vremenski kapsul modne industrije u jednom od njezinih najintenzivnijih razdoblja – sve do najsitnijih detalja, uključujući i točan položaj uredničkog stola.

Fotografija je za Hrvoja Zalukara mnogo više od profesije kojom se bavi već više od dva desetljeća. Ona je njegov način promatranja ljudi, prirode i svijeta koji ga okružuje. Tijekom karijere fotografirao je glumce, plesače, modne modele i brojne javne osobe, surađivao s kazalištima i časopisima te razvijao vlastite umjetničke projekte. Danas ga sve više zanimaju prizori koje većina ljudi u svakodnevnoj žurbi gotovo i ne primjećuje. Upravo je iz takvog promatranja prirode nastala njegova nova izložba „Fraktal svjesnosti”, koja je bila povod za opsežan razgovor o fotografiji, umjetnosti, životnim promjenama i osobnim iskustvima koja su oblikovala njegov pogled na svijet.
13 listopada 2026

Za dnevni look odabrala je traper jaknu kraćeg kroja i širokih rukava, koju je kombinirala sa sivom majicom i sivim trapericama visokog struka.
13 listopada 2026

Iako Tarik i Lejla povremeno dijele trenutke iz privatnog života, njihove sinove nemamo često priliku vidjeti na društvenim mrežama.
13 listopada 2026

Majka i kći sjedile su među ostalim putnicima, uz pratnju nekoliko zaštitara.
13 listopada 2026

Mateo i Izabel zajedno su još od srednjoškolskih dana. Upoznali su se u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, gdje su se u lipnju 2017. godine i vjenčali.
13 listopada 2026