Ovaj festival će vas natjerati da drugačije gledate svijet: ZagrebDox donosi 112 filmova koje nećete moći zaboraviti

Od 19. do 26. travnja, dvorane Kaptol Boutique Cinema ponovno će postati mjesto susreta različitih pogleda, iskustava i stvarnosti, okupljenih u impresivnom programu od čak 112 filmova raspoređenih u šesnaest programskih cjelina. Riječ je o festivalskom mozaiku koji ne pokušava ponuditi jednostavne odgovore, nego prije svega otvara prostor za pitanja – o svijetu, društvu, identitetu i odgovornosti koju kao gledatelji, ali i sudionici tog svijeta, neizbježno nosimo.

U samom središtu tog slojevitog programa nalaze se dvije ključne natjecateljske sekcije – Međunarodna konkurencija s dvadeset naslova i Regionalna konkurencija s osamnaest filmova – koje zajedno oblikuju kompleksan, višeglasni portret suvremenosti. Njihova snaga ne leži samo u tematskoj raznolikosti, nego i u autorskim pristupima koji se kreću od neposrednog, gotovo reporterskog uranjanja u stvarnost, do intimnih, refleksivnih i eksperimentalnih filmskih formi.

Umjetnički direktor festivala Nenad Puhovski u svom je obraćanju precizno artikulirao izazove vremena u kojem dokumentarni film danas nastaje i opstaje. U svijetu preplavljenom sadržajem, u kojem se dnevno objavljuju milijuni sati videa, dokumentarac – često skroman po budžetu, ali ambiciozan po ideji – mora pronaći način da dopre do publike koja je istodobno prezasićena i željna autentičnosti. Upravo u toj napetosti između hiperprodukcije i potrebe za istinom, ZagrebDox pronalazi svoju ulogu: ne kao konačni sudac vrijednosti, nego kao pažljiv selektor i posrednik između autora i publike.

Međunarodna konkurencija ove godine posebno snažno rezonira s globalnim krizama koje oblikuju našu stvarnost. Rat u Ukrajini, koji i dalje traje bez jasnog kraja, pojavljuje se kao jedna od ključnih tematskih okosnica. Filmovi poput onih koji kameru smještaju izravno u ratnu zonu ne nude distancirani pogled, već iskustvo koje je gotovo opipljivo – prizore borbe, straha, ali i izdržljivosti. S druge strane, pojedini autori biraju tišinu nakon razaranja, fokusirajući se na pejzaže koji polako zacjeljuju, ali ne zaboravljaju.

Između tih dviju krajnosti – brutalne neposrednosti i meditativne distance – razvija se čitav niz filmskih priča koje istražuju posljedice rata na osobne živote. Autobiografski filmovi, poput onih koji rekonstruiraju djetinjstva obilježena sukobima i izbjeglištvom, otvaraju prostor za razumijevanje trauma koje se prenose generacijama, ali i mogućnosti njihova prekida. Priče o migracijama, odrastanju u egzilu i stalnom osjećaju nepripadanja dodatno produbljuju tu sliku svijeta u pokretu, svijeta bez stabilnih granica i sigurnih uporišta.

Posebno mjesto unutar programa zauzimaju filmovi koji se bave položajem žena u različitim društvenim i kulturnim kontekstima. Bilo da je riječ o političkom angažmanu u ruralnim sredinama, osobnim potragama za identitetom ili suočavanju s nasiljem i gubitkom, ovi filmovi ne ostaju na razini individualnih sudbina, već otvaraju šire pitanje struktura moći koje oblikuju svakodnevicu. U tim pričama osobno i političko neprestano se isprepliću, stvarajući složene narative otpora, prilagodbe i promjene.

Regionalna konkurencija, s druge strane, donosi intimniji, ali jednako snažan pogled na svijet, fokusiran na prostore koji su često izvan fokusa globalnih medija. Riječ je o filmovima koji polaze od svakodnevice malih zajednica, gdje se velike društvene promjene reflektiraju kroz sitne, gotovo neprimjetne pomake u životima pojedinaca. Ruralni krajolici, planinska sela i izolirane sredine postaju pozornice na kojima se odvijaju priče o nestajanju, prilagodbi i tihoj borbi za opstanak.

U tim filmovima priroda nije samo kulisa, već aktivni sudionik – prostor koji oblikuje ljudske sudbine jednako koliko i oni oblikuju njega. Od pastirskih migracija koje prate drevne ritmove, do napuštenih farmi i sela koja polako nestaju pod pritiskom ekonomskih promjena, Regionalna konkurencija gradi osjećaj vremena koje istodobno teče i stoji. Istodobno, teme obiteljskih odnosa, generacijskih sukoba i osobnih kriza unose dodatnu slojevitost, pokazujući kako se globalni procesi najjasnije očituju upravo u intimnim prostorima.

Izvršni direktor Hrvoje Pukšec naglasio je kako festival ove godine ne donosi samo bogat program, nego i osjećaj stabilnosti i kontinuiteta koji je nakon pandemijskih godina bio narušen. Povratak projekcija u punom opsegu, prisutnost međunarodnih gostiju i snažna povezanost s relevantnim filmskim institucijama dodatno potvrđuju poziciju ZagrebDoxa kao jednog od ključnih mjesta susreta dokumentarnog filma u ovom dijelu Europe.

U konačnici, ZagrebDox nije tek festival filmova – on je prostor susreta stvarnosti i njezinih interpretacija, mjesto gdje se osobne priče pretvaraju u kolektivno iskustvo, a gledanje postaje čin sudjelovanja. U svijetu koji se često čini fragmentiranim i nepovezanim, upravo takvi trenuci zajedničkog gledanja i razumijevanja podsjećaju na ono što je Nenad Puhovski sažeo u jednostavnu, ali snažnu misao: unatoč svemu, još uvijek smo – zajedno.