Ovaj festival će vas natjerati da drugačije gledate svijet: ZagrebDox donosi 112 filmova koje nećete moći zaboraviti
U vremenu u kojem se stvarnost svakodnevno rasipa u milijunima digitalnih fragmenata, u kojem se granica između dokumentiranog i konstruiranog gotovo neprimjetno briše, a pažnja publike neumoljivo raspršuje između beskrajnih nizova sadržaja, povratak dokumentarnom filmu djeluje gotovo kao čin tihog otpora – spor, promišljen i duboko ljudski. Upravo u takvom kontekstu, najava 22. izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox ne funkcionira tek kao informacija o još jednom kulturnom događanju, već kao poziv na zaustavljanje, promatranje i razumijevanje svijeta koji nas okružuje, ali i onih njegovih dijelova koji nam inače ostaju nedostupni.
Od 19. do 26. travnja, dvorane Kaptol Boutique Cinema ponovno će postati mjesto susreta različitih pogleda, iskustava i stvarnosti, okupljenih u impresivnom programu od čak 112 filmova raspoređenih u šesnaest programskih cjelina. Riječ je o festivalskom mozaiku koji ne pokušava ponuditi jednostavne odgovore, nego prije svega otvara prostor za pitanja – o svijetu, društvu, identitetu i odgovornosti koju kao gledatelji, ali i sudionici tog svijeta, neizbježno nosimo.
U samom središtu tog slojevitog programa nalaze se dvije ključne natjecateljske sekcije – Međunarodna konkurencija s dvadeset naslova i Regionalna konkurencija s osamnaest filmova – koje zajedno oblikuju kompleksan, višeglasni portret suvremenosti. Njihova snaga ne leži samo u tematskoj raznolikosti, nego i u autorskim pristupima koji se kreću od neposrednog, gotovo reporterskog uranjanja u stvarnost, do intimnih, refleksivnih i eksperimentalnih filmskih formi.
Umjetnički direktor festivala Nenad Puhovski u svom je obraćanju precizno artikulirao izazove vremena u kojem dokumentarni film danas nastaje i opstaje. U svijetu preplavljenom sadržajem, u kojem se dnevno objavljuju milijuni sati videa, dokumentarac – često skroman po budžetu, ali ambiciozan po ideji – mora pronaći način da dopre do publike koja je istodobno prezasićena i željna autentičnosti. Upravo u toj napetosti između hiperprodukcije i potrebe za istinom, ZagrebDox pronalazi svoju ulogu: ne kao konačni sudac vrijednosti, nego kao pažljiv selektor i posrednik između autora i publike.
Međunarodna konkurencija ove godine posebno snažno rezonira s globalnim krizama koje oblikuju našu stvarnost. Rat u Ukrajini, koji i dalje traje bez jasnog kraja, pojavljuje se kao jedna od ključnih tematskih okosnica. Filmovi poput onih koji kameru smještaju izravno u ratnu zonu ne nude distancirani pogled, već iskustvo koje je gotovo opipljivo – prizore borbe, straha, ali i izdržljivosti. S druge strane, pojedini autori biraju tišinu nakon razaranja, fokusirajući se na pejzaže koji polako zacjeljuju, ali ne zaboravljaju.
Između tih dviju krajnosti – brutalne neposrednosti i meditativne distance – razvija se čitav niz filmskih priča koje istražuju posljedice rata na osobne živote. Autobiografski filmovi, poput onih koji rekonstruiraju djetinjstva obilježena sukobima i izbjeglištvom, otvaraju prostor za razumijevanje trauma koje se prenose generacijama, ali i mogućnosti njihova prekida. Priče o migracijama, odrastanju u egzilu i stalnom osjećaju nepripadanja dodatno produbljuju tu sliku svijeta u pokretu, svijeta bez stabilnih granica i sigurnih uporišta.
Posebno mjesto unutar programa zauzimaju filmovi koji se bave položajem žena u različitim društvenim i kulturnim kontekstima. Bilo da je riječ o političkom angažmanu u ruralnim sredinama, osobnim potragama za identitetom ili suočavanju s nasiljem i gubitkom, ovi filmovi ne ostaju na razini individualnih sudbina, već otvaraju šire pitanje struktura moći koje oblikuju svakodnevicu. U tim pričama osobno i političko neprestano se isprepliću, stvarajući složene narative otpora, prilagodbe i promjene.
Regionalna konkurencija, s druge strane, donosi intimniji, ali jednako snažan pogled na svijet, fokusiran na prostore koji su često izvan fokusa globalnih medija. Riječ je o filmovima koji polaze od svakodnevice malih zajednica, gdje se velike društvene promjene reflektiraju kroz sitne, gotovo neprimjetne pomake u životima pojedinaca. Ruralni krajolici, planinska sela i izolirane sredine postaju pozornice na kojima se odvijaju priče o nestajanju, prilagodbi i tihoj borbi za opstanak.
U tim filmovima priroda nije samo kulisa, već aktivni sudionik – prostor koji oblikuje ljudske sudbine jednako koliko i oni oblikuju njega. Od pastirskih migracija koje prate drevne ritmove, do napuštenih farmi i sela koja polako nestaju pod pritiskom ekonomskih promjena, Regionalna konkurencija gradi osjećaj vremena koje istodobno teče i stoji. Istodobno, teme obiteljskih odnosa, generacijskih sukoba i osobnih kriza unose dodatnu slojevitost, pokazujući kako se globalni procesi najjasnije očituju upravo u intimnim prostorima.
Izvršni direktor Hrvoje Pukšec naglasio je kako festival ove godine ne donosi samo bogat program, nego i osjećaj stabilnosti i kontinuiteta koji je nakon pandemijskih godina bio narušen. Povratak projekcija u punom opsegu, prisutnost međunarodnih gostiju i snažna povezanost s relevantnim filmskim institucijama dodatno potvrđuju poziciju ZagrebDoxa kao jednog od ključnih mjesta susreta dokumentarnog filma u ovom dijelu Europe.
U konačnici, ZagrebDox nije tek festival filmova – on je prostor susreta stvarnosti i njezinih interpretacija, mjesto gdje se osobne priče pretvaraju u kolektivno iskustvo, a gledanje postaje čin sudjelovanja. U svijetu koji se često čini fragmentiranim i nepovezanim, upravo takvi trenuci zajedničkog gledanja i razumijevanja podsjećaju na ono što je Nenad Puhovski sažeo u jednostavnu, ali snažnu misao: unatoč svemu, još uvijek smo – zajedno.
Laura John napravila je prvi samostalni diskografski korak i objavila debitantski singl „Zašto ne?“, autorsku pjesmu kojom se publici prvi put predstavlja pod vlastitim imenom. Iako je riječ o njezinu solo debiju, Laura na scenu ne dolazi bez prethodnog iskustva jer iza sebe već ima godine nastupa, rada s drugim glazbenicima i života u kojem su se ples i glazba neprestano isprepletali.
Zagrebački filmofili imat će priliku pogledati niz novih ostvarenja nekih od najzanimljivijih redateljskih imena današnjice na predstojećem Zagreb Film Festivalu, koji će se održati od 9. do 15. studenoga. Snažna filmska reprezentacija okupljena je i u uvijek popularnim programima Velikih 5 i Ponovno s nama.
Toma Ursić predstavlja svoj prvi singl „Daj mi život“ i njime započinje samostalno glazbeno poglavlje nakon godina provedenih na dalmatinskim pozornicama. Mladi glazbenik dosad je iskustvo stjecao kroz nastupe i neposredan kontakt s publikom, a sada prvi put izlazi pred slušatelje s vlastitom pjesmom koja nosi njegovo ime i predstavlja smjer u kojem želi nastaviti graditi svoj autorski i izvođački put.
Zagrebački velesajam 31. listopada postaje veliki Halloween grad u kojem će Lollipop prvi put povezati tri zasebne pozornice i tri različita glazbena koncepta u jednom festivalskom izdanju. Lollipop Halloween Festival počinje u 21 sat, a program je zamišljen kao cjelovečernji događaj tijekom kojeg će se publika moći kretati između različitih prostora i birati glazbu prema vlastitom ukusu.
Senidah će 10. listopada prvi put održati veliki samostalni koncert u Areni Zagreb, a nekoliko dana prije nastupa ulaznica više nema. Koncert pod nazivom „Welcome to My World“ održat će se pred rasprodanom dvoranom, dok se iza kulisa priprema najveća koncertna produkcija koju je pjevačica dosad postavila na pozornicu. Za zagrebački nastup osmišljena je njezina najveća pozornica do sada, uz posebnu video produkciju, rasvjetu i scenske efekte koji se pripremaju upravo za prostor Arene.
Devetogodišnja Mara Brkić, koju je televizijska publika tijekom posljednje tri godine upoznala kroz ulogu Cvite u seriji „Kumovi“, napravila je svoj prvi korak u glazbenom svijetu objavom debitantskog singla „Mara“. Pjesma je predstavljena 1. listopada 2026. godine, a riječ je o projektu kojim se mlada glumica publici predstavlja kao izvođačica, daleko televizijske uloge po kojoj je postala prepoznatljiva.
Postoji prilično precizan popis stvari koje bi čovjek navodno trebao riješiti prije tridesete. Završiti školovanje, pronaći dobar posao, izgraditi karijeru, financijski se osamostaliti, pronaći partnera, riješiti stambeno pitanje i pritom ostaviti dojam osobe koja zna kamo ide. Problem nastaje kada se stvarni život ne uklopi u taj raspored. Upravo se tim osjećajem bavi „Kaos“, novi singl Gustava Stitcha, objavljen 28. rujna.
Pjesma „Priznaj mi”, koja je prije više od tri desetljeća bila jedan od prvih prepoznatljivih trenutaka u profesionalnom putu Gorana Karana, dobila je novu izvedbu u kojoj mu se pridružio Marko Kutlić, pjevač rođen upravo one godine kada je Karan s tom pjesmom osvojio nagradu za rock-hit godine. Nova verzija od jutros se prikazuje na CMC televiziji, a objavljena je i na YouTubeu, čime je pjesma iz 1995. ponovno predstavljena publici, ovoga puta kroz zajedničku interpretaciju dvojice izvođača između kojih postoji 31 godina razlike.
Glumac, koji je odrastao uz slavnog oca Kirka Douglasa i izgradio vlastitu karijeru s dva osvojena Oscara, u gotovo 500 stranica knjige prisjetio se ljubavnih veza, problema s kokainom i alkoholom, odnosa sa sinom Cameronom te braka s Catherine Zeta-Jones.
Tarik se u objavi osvrnuo na ljubav koju, kako je napisao, nije lako opisati riječima, a Lejli je zahvalio što svojim osmijehom, ljepotom, dostojanstvom i dušom uljepšava svijet.
