
Jerry Heil i Baby Lasagna napokon snimili duet! ‘MEOW’ donosi neočekivani spoj popa, rocka i tri jezika
Dvoje najvećih miljenika publike s Eurosonga 2024. službeno je udružilo snage.
20 studenoga 2026

U vremenu u kojem glazba često ostaje na razini prolaznog dojma, bend Ischariotzcky odlučno bira suprotan smjer – onaj koji traži strpljenje, introspekciju i emocionalnu izloženost. Njihov novi singl ‘No Rest’ ne nastoji osvojiti na prvu, već se polako uvlači pod kožu, otkrivajući slojeve koji nadilaze uobičajeni okvir rock izraza i ulaze u prostor osobnog suočavanja s gubitkom, bolešću i tihim, ali upornim procesom ozdravljenja.
Nastavljajući narativ započet prethodnim singlom ‘The Only Thing I Do’, ovaj glazbeni zapis produbljuje tematski fokus, ali i zvučnu ambiciju benda, gradeći atmosferu koja istovremeno opterećuje i oslobađa. U središtu pjesme nalazi se napet odnos između fizičke ranjivosti i mentalne izdržljivosti, koji se ne izgovara eksplicitno, već se razotkriva kroz pažljivo strukturirane harmonijske prijelaze između mola i dura. Upravo ta izmjena stvara osjećaj nestabilnosti, kao da se slušatelj neprestano nalazi na granici između tame i mogućnosti svjetla.
Ischariotzcky pritom ne nude jednoznačan odgovor, nego ostavljaju prostor interpretaciji: je li riječ o stvarnoj transformaciji ili tek o unutarnjoj potrebi da se vjeruje u promjenu? Ta dvoznačnost daje pjesmi dodatnu težinu, jer reflektira stvarna iskustva u kojima oporavak rijetko dolazi kao konačna točka, već kao proces pun sumnji i povremenih povrataka unatrag.
Poseban dramaturški luk unutar pjesme oblikuje saksofon, instrument koji ovdje ne služi kao dekorativni dodatak, već kao nositelj emocionalne kulminacije. U prvom pojavljivanju, njegova je dionica gruba, fragmentirana i gotovo agresivna, stvarajući zvučni ekvivalent unutarnjeg kaosa i suočavanja s traumom. Nasuprot tome, završni povratak saksofona donosi smirenje – ton postaje zaobljeniji, fraze protočnije, a cijeli segment djeluje kao tiho prihvaćanje, kao trenutak u kojem se ne briše bol, ali se s njom uči živjeti.
Autorski i produkcijski potpis Joška Klarića jasno se očituje u koherentnosti cijelog projekta, koji ne ovisi o pojedinačnim efektima, već o organskoj povezanosti svih elemenata. Njegovi dugogodišnji suradnici – Jure Brekalo na bubnjevima, Ivan Srzić na basu, gitaristi Dado Rakić i Jakov Puharić te Marin Klarić na saksofonu – ne djeluju kao prateći glazbenici, već kao integralni dio istog izraza, u kojem svaki instrument ima jasno definiranu ulogu i emocionalnu funkciju. Završni mastering Filipa Vidovića dodatno zaokružuje zvuk, dajući mu potrebnu dubinu i jasnoću bez narušavanja sirove energije koja pjesmu nosi.
Vizualna komponenta, realizirana u suradnji s Anteom Šoštarić, Goranom Stojkićem i samim Klarićem, uz podršku šire kreativne ekipe, prati isti estetski i tematski kod – suzdržan, ali sugestivan, fokusiran na atmosferu, a ne na narativnu doslovnost. Grafičko oblikovanje Duje Medića dodatno učvršćuje identitet projekta, stvarajući prepoznatljiv vizualni okvir koji ne odvlači pažnju, nego nadopunjuje glazbeni sadržaj.
‘No Rest’ nije pjesma koja nudi bijeg, nego ona koja zahtijeva suočavanje – s vlastitim granicama, s gubitkom kontrole i s neizvjesnošću oporavka. Upravo u toj nespremnosti da ponudi utješne odgovore leži njezina snaga: ona ne obećava mir, ali sugerira mogućnost da se unutar nemira ipak pronađe smisao.

Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
22 studenoga 2026

U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
22 studenoga 2026

U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
22 studenoga 2026

U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.
21 studenoga 2026

Razvoj nosivih tehnologija u posljednjem desetljeću otvorio je sasvim novo poglavlje u području muškog zdravlja, osobito kada je riječ o preventivnoj medicini i ranom otkrivanju promjena na prostati, organu koji je zbog svoje anatomske pozicije i osjetljivosti često izložen kasnom dijagnosticiranju, pri čemu je važno odmah naglasiti da se sve što se u nastavku opisuje odnosi na tehnološke sustave potpore i praćenja koji ne mogu zamijeniti pregled kod doktora, nego isključivo služe kao pomoćni alati u svakodnevnom praćenju stanja organizma.
21 studenoga 2026