Od otoka do galerija: Priča o umjetnici koja tirkiz mora pretvara u staklene skulpture, svjetlosne objekte i funkcionalnu umjetnost za prostor
U suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni ime Matea Zeman iz Rijeke sinonim je za organsku ljepotu materije, spoj funkcionalnosti i umjetničke ekspresije te vizualni senzibilitet koji povezuje svakodnevni život s višim estetskim doživljajem. Rođena u Bjelovaru 1992. godine, umjetnica je svoje formativne godine obilježila ljetima na otoku, u obiteljskoj kući uz more, gdje je rano razvila osjećaj za nijanse svjetla, teksture i prirodne oblike. Taj otok nije bio samo mjesto odmora, nego i prostor introspekcije i promatranja – okruženje u kojem je počela razumijevati da je ljepota često skrivena u detalju: u odsjaju sunca na površini vode, u zaobljenom komadiću stakla koji je more oblikovalo, u tihom dijalogu prirode i čovjeka.
Njezino obrazovanje u Rijeci, gdje je od 2011. do 2021. godine završila studij kulturologije te Akademiju primijenjenih umjetnosti, kulminiralo je diplomskim radom posvećenim funkcionalnoj skulpturi. Taj koncept – ideja da skulptura može biti istodobno umjetnički objekt i uporabni predmet – i danas čini srž njezina stvaralaštva. U svijetu u kojem se granice između umjetnosti i svakodnevice često strogo definiraju, Matea ih namjerno preispituje. Njezini radovi nisu samo objekti za promatranje; oni su elementi prostora koji žive s ljudima, koje dodiruju, koriste i doživljavaju kao dio životnog okruženja. Skulptura, u njezinu razumijevanju, nije statična; ona komunicira, funkcionira i mijenja perspektivu promatrača.
FOTO: Andrea Anić
Od 2015. godine njezin opus obuhvaća skulpture, fotografije, slike, crteže i instalacije koje su izlagane u galerijama i javnim prostorima diljem Hrvatske – od Pule i Rijeke, preko Zagreba i Labina, do Zadra, Novalje i Crikvenice – te na međunarodnim izložbama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sloveniji, Bugarskoj i Srbiji. Ta geografska širina izlaganja svjedoči o univerzalnosti njezina izraza: iako ukorijenjen u lokalnom kontekstu, njezin rad rezonira s publikom različitih kultura, jer istražuje teme koje su zajedničke ljudskom iskustvu – odnos prema materiji, prostoru i svjetlu.
FOTO: Andrea Anić
Posebno mjesto u njezinoj praksi zauzima staklo, materijal koji doživljava kao simbol transformacije i transparentnosti. Staklo je za nju više od medija; ono je metafora za fragilnost i istodobnu snagu, za mogućnost da kroz prozirnost sagledamo ono što je ispod površine. U radovima često koristi tehnike fuzije i hladne obrade stakla, stvarajući organske skulpture koje podsjećaju na prirodne oblike – školjke, valove, kamenčiće. Kombinirajući staklo s drvom i keramikom, postiže kontrast između hladnoće i topline, tvrdoće i mekoće, čime njezini objekti dobivaju višeslojnu taktilnu i vizualnu dimenziju. Svjetlosni objekti koje izrađuje dodatno naglašavaju taj odnos: svjetlo prolazi kroz staklo, lomi se i stvara igre sjena koje mijenjaju percepciju prostora.
Nastavite čitati nakon oglasa
FOTO: Andrea Anić
Lifestyle dimenzija njezina rada očituje se i u funkcionalnosti umjetničkih objekata. Tanjuri, zdjele i drugi uporabni predmeti od stakla koje stvara nisu samo dekorativni; oni su dio svakodnevnog rituala, posuđe iz kojeg se jede i koje povezuje umjetnost s intimnim trenucima života. U restoranima i galerijama, poput prostora na otoku gdje ljeti surađuje s kolegama, njezini radovi nalaze mjesto u gastronomskom i društvenom kontekstu, čineći iskustvo objedovanja estetskim doživljajem. Takav pristup odražava suvremenu tendenciju da se umjetnost ne promatra isključivo u galerijskim okvirima, već kao dio šireg kulturnog i životnog pejzaža.
FOTO: Andrea Anić
Nastavite čitati nakon oglasa
Radionice stakla koje organizira sastavni su dio njezine misije dijeljenja znanja i poticanja kreativnosti. Trenutno vodi višetjednu radionicu u Gradskom muzeju Novalje, a planira i buduće programe u Zagrebu te u suradnji s kreativnim studijima i konceptualno osmišljenim prostorima. Radionice nisu samo tehnički tečajevi; one su iskustveni proces u kojem sudionici kroz rad s materijalom otkrivaju vlastite mogućnosti izraza. Staklo, koje u početku može djelovati kao zahtjevan medij, postaje alat za istraživanje i osobni rast. Svaki rad koji nastane na radionici nosi pečat individualnosti, jer umjetnost u njezinu shvaćanju nije samo rezultat, već i proces.
FOTO: Andrea AnićFOTO: Andrea Anić
Inspiraciju pronalazi u tirkiznoj boji – nijansi koja je povezuje s morem i sjećanjima na otok. Kada presječe staklo, u njegovom presjeku otkriva tirkizni odsjaj koji podsjeća na boju vode u podne, kada sunce najjače obasjava površinu. Ta boja postaje simbol kontinuiteta između prirode i umjetnosti, između vanjskog svijeta i unutarnjeg doživljaja. Na plažama skuplja zaobljene komadiće stakla koje je more oblikovalo, promatrajući ih kao male skulpture prirode. Svaki takav komadić nosi priču o transformaciji – o putovanju materije kroz vrijeme i elemente, o ljepoti koja nastaje iz procesa trošenja i preoblikovanja.
FOTO: Aleš Suk
Nastavite čitati nakon oglasa
Osim umjetničkog rada, aktivna je u profesionalnim udrugama i zajednicama likovnih umjetnika, prepoznajući važnost dijaloga i suradnje u suvremenoj sceni. Članstva u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika Istre i Udruzi likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti omogućuju joj razmjenu iskustava s kolegama i sudjelovanje u projektima koji proširuju granice umjetničke prakse. Buduće želje koje ima nadovezuju se na dodatno usavršavanje vještina i učenje novih, a to su tečaj speleologije i umjetnički program izučavanja puhanja stakla u Africi. Važno je neprestano težiti pronalasku novih iskustava i znanja – upravo u tome leži temelj svakog kreativnog procesa.
Lifestyle priča o Matei Zeman nije samo priča o umjetnici; to je priča o načinu života koji spaja estetiku, funkcionalnost i osobni rast. Njezini radovi, bilo da se nalaze u galeriji, restoranu ili privatnom prostoru, pozivaju promatrača da uspori, da osjeti materiju i svjetlo, da preispita odnos prema predmetima koji nas okružuju. U svijetu ubrzanog ritma i površnih dojmova, njezina umjetnost nudi prostor za kontemplaciju i otkrivanje ljepote u detalju – ljepote koja je istodobno krhka i trajna, poput stakla koje reflektira svjetlo i otkriva nove perspektive.
U vremenu u kojem se luksuz desetljećima povezivao s raskošnim interijerima, skupocjenim predmetima, upečatljivim detaljima i prostorima koji gotovo namjerno privlače pogled, sve je vidljivija promjena u načinu na koji doživljavamo istinsku eleganciju. Najsofisticiraniji prostori današnjice više ne pokušavaju dokazati koliko vrijede, nego stvaraju atmosferu u kojoj njihova vrijednost postaje gotovo intuitivna. U njima nema potrebe za pokazivanjem, nema vizualne buke koja bi trebala potvrditi nečiji društveni status i nema predmeta koji su ondje samo zato da bi ostavili dojam. Umjesto toga pojavljuju se smirenost, odmjerenost, kvalitetni materijali, prirodno svjetlo, pažljivo oblikovane praznine i osjećaj da je svaki element u prostoru prisutan zato što ima svoju funkciju, teksturu ili emocionalnu vrijednost.
Dom se danas često promatra kroz prizmu estetike, kvadrature i komada namještaja koji se pojavljuju u katalozima, na društvenim mrežama i u fotografijama savršeno uređenih interijera, pa se lako stvara dojam da je za lijep prostor potrebno mnogo novca, dizajnerski namještaj i besprijekorno usklađena paleta boja. Međutim, najprivlačniji interijeri gotovo nikada nisu oni u kojima je sve novo, skupo i pomno odabrano prema jednom katalogu, nego oni prostori u kojima se osjeća prisutnost ljudi koji u njima žive, njihove navike, uspomene, karakter i odnos prema predmetima koje su tijekom godina unosili u svoj život. Takav dom ne djeluje kao izložbeni salon, nego kao prirodan nastavak osobe koja ga nastanjuje, zbog čega njegova ljepota ne proizlazi iz savršenstva, nego iz autentičnosti.
Umjetnost više nije rezervirana samo za galerijske zidove, muzejske postave i pažljivo uređene interijere u kojima svaki predmet ima unaprijed određeno mjesto, jer IKEA novom limitiranom kolekcijom KONSTRUNDA želi pokazati da umjetnički predmet može živjeti sasvim prirodno i u domu u kojem se svakodnevno pije jutarnja kava, razgovara s prijateljima, čita knjiga ili jednostavno provodi vrijeme.
Od 8. do 20. rujna Zagreb će ponovno postati veliko susretište dizajna, vizualne kulture, arhitekture, mode, tehnologije, glazbe i novih kreativnih praksi, a trinaesto izdanje Zagreb Design Weeka ove godine dolazi s temom koja je istodobno jednostavna i iznenađujuće duboka – „Trenje“. Festival će se održavati u dvotjednom formatu, što je drugo takvo izdanje nakon prošlogodišnjeg proširenja programa, a njegov će se sadržaj tijekom prvog dijela festivala širiti na približno trideset partnerskih lokacija diljem Zagreba, da bi se od 15. do 20. rujna cijela festivalska energija koncentrirala na Akademiju likovnih umjetnosti u Ilici 85, gdje će se nakon četiri godine ponovno otvoriti prostor za jedan od najvažnijih događaja hrvatske dizajnerske scene.
Ovogodišnje, trinaesto izdanje Zagreb Design Weeka donosi značajnu novost koja mijenja dosadašnji koncept održavanja najvećeg hrvatskog festivala dizajna, budući da će se festivalska atmosfera po prvi put razvijati diljem grada i prije početka središnjeg programa, čime partner lokacije preuzimaju ulogu svojevrsnog uvoda u manifestaciju te posjetiteljima omogućuju da suvremeni dizajn upoznaju u njegovu prirodnom okruženju, ondje gdje nastaje kroz svakodnevni rad umjetnika, arhitekata, dizajnera i brojnih kreativnih profesionalaca.
Postoje televizijske serije koje tijekom godina prerastu okvire vlastitog medija te postanu dio popularne kulture, ostavljajući trag koji nadilazi vrijeme njihova prikazivanja, a upravo među takvim naslovima posebno mjesto zauzimaju Dosjei X (The X-Files), znanstveno-fantastična kriminalistička drama koja je tijekom devedesetih godina promijenila način na koji publika doživljava televizijske misterije, paranormalne fenomene i priče o teorijama zavjere.
U vremenu u kojem se personalizacija često svodi na nekoliko ugraviranih slova ili datum koji obilježava važan trenutak, rijetki su autori koji uspijevaju pokazati da pravi luksuz ne proizlazi iz samog predmeta, nego iz priče koju on nosi.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bez obzira na to vraćamo li se u poznate školske klupe, krećemo u novu školsku godinu ili započinjemo studentsko poglavlje koje sa sobom donosi drukčiji ritam, nove obaveze i nove izazove. Upravo je zato povratak u školu mnogo više od samog povratka svakodnevnim obavezama, jer označava trenutak kada ponovno slažemo svoj ritam, susrećemo poznata lica, vraćamo se treninzima, dogovaramo druženja i polako prihvaćamo sve ono što donosi nova sezona.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bilo da se nakon ljetne pauze vraćamo u poznate školske klupe, krećemo na fakultet ili jednostavno ulazimo u novu sezonu s potrebom da osvježimo svakodnevni stil. Povratak u školu odavno više nije samo pitanje rasporeda, novih udžbenika i prvog dana nastave, nego i trenutak u kojem se ponovno slaže vlastita svakodnevica, upoznaju novi ljudi, stvaraju nove uspomene i traže načini da osobni stil dobije novo lice. Upravo zato Back to School sezona postaje prilika da se početak nove školske godine obilježi komadima koji nisu samo praktični, nego i dovoljno upečatljivi da postanu dio osobnog stila.
Postoje modne revije koje predstavljaju novu kolekciju i postoje one koje pokušavaju izgraditi cjelovit autorski svijet, a predstavljanje kolekcije SILENCE dizajnerice Amine Hasanbegović na Mamuli pripada upravo ovoj drugoj skupini jer je njezina vrijednost manje u klasičnom predstavljanju odjevnih komada, a više u načinu na koji su moda, arhitektura, priroda, tehnologija i povijest jednog prostora povezani u jedinstvenu kreativnu cjelinu. Revija održana 24. kolovoza 2026. na otoku Mamula u Crnoj Gori postavljena je u ambijent koji sam po sebi nosi snažan vizualni i povijesni identitet, zbog čega kolekcija nije djelovala kao sadržaj naknadno smješten u atraktivan prostor, nego kao projekt koji je iz konkretnog prostora izrastao i s njim uspostavio neposredan odnos.
Korčula je jedan od onih dalmatinskih gradova čiju ljepotu nije moguće potpuno razumjeti pri prvom susretu, jer se iza njezine prepoznatljive mediteranske scenografije, kamenih kuća, uskih ulica i pogleda prema plavetnilu Pelješkog kanala nalazi slojevita povijest koja se ne otkriva odjednom, nego postupno, dok se hodajući kroz staru gradsku jezgru počinju povezivati arhitektura, pomorska tradicija, srednjovjekovno pravo, sakralna baština, umjetnost i svakodnevni život ljudi koji su ovaj prostor oblikovali kroz stoljeća.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
