Može li umjetnost postati dio svakog doma? IKEA novom kolekcijom otvara zanimljivo pitanje
Umjetnost više nije rezervirana samo za galerijske zidove, muzejske postave i pažljivo uređene interijere u kojima svaki predmet ima unaprijed određeno mjesto, jer IKEA novom limitiranom kolekcijom KONSTRUNDA želi pokazati da umjetnički predmet može živjeti sasvim prirodno i u domu u kojem se svakodnevno pije jutarnja kava, razgovara s prijateljima, čita knjiga ili jednostavno provodi vrijeme.
KONSTRUNDA u robne kuće IKEA i online stiže u rujnu, a donosi 22 odabrana predmeta koje potpisuje sedmero umjetnika, dizajnera i kreativaca različitih generacija, iskustava i područja rada, stvarajući pritom kolekciju koja je namjerno odvažna, eklektična i vizualno razigrana, ali istodobno dovoljno raznolika da se može uklopiti u potpuno različite stilove uređenja doma.
Umjesto da umjetnost promatra kao nešto udaljeno i nedodirljivo, IKEA kroz ovu kolekciju pokušava otvoriti pitanje njezina mjesta u svakodnevnom životu, odnosno pokazati kako jedan neobičan stol, skulpturalna posuda, keramički predmet, upečatljiv tekstil ili komad namještaja mogu promijeniti atmosferu prostorije čak i kada nemaju klasičnu funkciju koju od takvih predmeta očekujemo.
„Umjetnost bi trebala biti dostupna svima, a ne luksuz rezerviran za galerije“, poručuje Karin Gustavsson, kreativna voditeljica kolekcije, naglašavajući kako umjetnost ima sposobnost probuditi emocije, otvoriti razgovore i prostoru dati osobnost koja nadilazi samu funkcionalnost namještaja. Upravo je ta ideja jedna od najzanimljivijih karakteristika kolekcije KONSTRUNDA, jer predmeti nisu zamišljeni samo kao stvari koje treba kupiti zato što su praktične, nego kao komadi koji mogu privući pažnju, izazvati emociju ili jednostavno učiniti da se u vlastitom domu osjećamo više kao mi sami.
Naziv KONSTRUNDA dolazi od švedskog izraza koji opisuje obilazak umjetničkih ateljea i galerija, pa već samo ime kolekcije sugerira svojevrsno putovanje kroz različite umjetničke jezike, estetske ideje i osobne perspektive autora koji su dobili slobodu stvarati bez unaprijed zadanog kreativnog smjera. Takav pristup rezultirao je kolekcijom u kojoj se susreću staklo, keramika, drvo, metal i tekstil, dok se kroz različite predmete provlače jarke boje, izražajne siluete, skulpturalni oblici, geometrija i namjerne nesavršenosti koje svakom komadu daju karakter.
Jedan od posebno upečatljivih komada potpisuje dizajner proizvoda i namještaja Andu Masebo, čiji se stakleni stol ističe masivnim zavarenim kromiranim okvirom i gotovo skulpturalnom pojavom, zbog čega u prostoru može funkcionirati kao mnogo više od klasičnog komada namještaja. Masebo je pritom osmislio i dva skulpturalna drvena bloka, od kojih je jedan izrađen od sirove borovine, dok je drugi obojen intenzivnom plavom bojom, a njihova posebnost upravo je u tome što granica između umjetničkog predmeta, pomoćnog stolića i stolca gotovo nestaje.
Švedska umjetnica Lisa Reiser u kolekciju unosi drukčiju vrstu senzibiliteta, oslanjajući se na iskustvo rada sa staklom, keramikom i metalom te stvarajući predmete koji naglašavaju važnost forme, teksture i načina na koji materijal reagira na svjetlost. Njezini ručno puhani stakleni predmeti posebno privlače pažnju svojim izražajnim oblicima, pa zelena skulptura svojim izgledom podsjeća na veliki gumeni bombon, dok crna lakirana posuda koristi refleksije, svjetlo i sjenu kako bi dodatno istaknula svoje zaobljene linije.
Kod dizajnerice Lise Hilland polazišna ideja bila je još izravnije povezana s dostupnošću umjetnosti, odnosno s pitanjem kako umjetnički predmet može postati dio svakodnevice većeg broja ljudi bez gubitka vlastitog karaktera. Borovina, jedan od materijala koji se tijekom desetljeća gotovo neraskidivo povezao s IKEA-inim dizajnerskim jezikom, u njezinu radu dobiva sasvim novu ulogu kroz bogato oblikovani stolac koji tradicionalni materijal pretvara u snažan vizualni naglasak.
Njezina narančasta keramička skulptura dodatno pokazuje koliko dizajn može biti zanimljiv kada se oslobodi potrebe da sve mora biti strogo praktično, jer njezin odvažan zakrivljeni oblik koristi negativni prostor kao ravnopravni dio same kompozicije.
Emanuele Stamuli, koji se profesionalno bavi dizajnom interijera u svijetu luksuzne mode i maloprodaje, u KONSTRUNDU je donio minimalističku estetiku prepoznatljivu po crno-bijeloj paleti, geometrijskim uzorcima i vizualnoj preciznosti, ali uz dovoljno nepravilnosti da predmeti ne djeluju sterilno. Njegov upečatljiv tepih i par međusobno usklađenih vaza pokazuju kako geometrija može postati dominantan element prostora, dok sitne nepravilnosti svakom predmetu daju dojam individualnosti i ručnog karaktera.
Stamuli pritom posebno ističe slobodu koju kolekcija pruža kupcu, jer predmeti ne moraju nužno imati unaprijed određenu funkciju niti ih treba birati zato što savršeno odgovaraju određenom stilu uređenja, nego ih je moguće odabrati jednostavno zato što u nama bude određeni osjećaj ili zato što nam se sviđa njihov izgled. Upravo se u toj ideji možda najbolje vidi šira poruka kolekcije KONSTRUNDA, koja ne pokušava ljudima govoriti kako bi njihov dom trebao izgledati, nego ih potiče da prostor grade oko stvari koje im nešto znače.
Dizajnerica IKEA-e Akanksha Deo taj je odmak od stroge funkcionalnosti doživjela kao posebno oslobađajuće iskustvo, jer joj je omogućio da razmišlja o predmetima kao o nositeljima karaktera, emocije i svojevrsnog društva unutar doma. Njezina početna ideja bila je zamisliti svijet nesavršenih likova koji bi prostoru mogli donijeti osobnost, povezanost i osjećaj prisnosti, što je posebno zanimljivo u vremenu u kojem se pitanje usamljenosti sve češće pojavljuje i izvan konteksta društvenih odnosa, pa čak i u načinu na koji oblikujemo vlastite domove.
Humor je pritom jedan od ključnih elemenata njezina dizajnerskog izraza, što se posebno vidi na visoko poliranoj zdjeli od nehrđajućeg čelika koja izgleda kao da je njezina površina lagano pritisnuta prema unutra, stvarajući neočekivanu i razigranu formu. Još snažniji karakter imaju naslagani geometrijski blokovi inspirirani tradicionalnim drvenim igračkama iz njezina djetinjstva u Indiji, koji su u kolekciji oblikovani poput svojevrsnog čuvara.
U središtu figure nalazi se zrcalna kocka u kojoj se promatrač može vidjeti, čime se ideja čuvara pretvara u malu vizualnu igru, jer osoba koja zapravo pazi na prostor i njegove stvari postaje upravo ona koja se nalazi ispred skulpture. Nasuprot hladnijem sjaju metala, jarkoplavi tekstil čupave teksture u kolekciju unosi potpuno drukčiju energiju, a obješen na zid može postati snažan koloristički akcent koji prostoru daje dinamiku čak i kada je ostatak interijera vrlo jednostavan.
Najmlađi autori kolekcije, Ingrid Leander i Igor Holtermann, umjetnost i interijer povezuju kroz grafike i uzorke inspirirane gradskim životom, odnosno detaljima koje svakodnevno prolazimo, a rijetko ih zaista primjećujemo. Signalne trake i pješački prijelazi, elementi urbane svakodnevice koji obično služe isključivo kao funkcionalni znakovi u javnom prostoru, u njihovu dizajnu postaju vizualni motivi na jastucima i velikim podnim jastucima, čime se poznati elementi grada sele iz ulice u privatni prostor.
Njihovu viziju nadopunjuje i zrcalo pune visine ukrašeno ilustracijama palmi, koje funkcionalnom predmetu daje gotovo scenografski karakter i svakodnevnom pogledu u vlastiti odraz dodaje dozu vedrine i opuštenosti. KONSTRUNDA se tako ne pokušava definirati jednom estetikom, što je možda i njezina najveća prednost, jer se u istoj kolekciji mogu susresti snažni geometrijski uzorci, organski oblici, jarke boje, sirovo drvo, sjajni metal, prozirno staklo i teksture koje gotovo traže da ih se dotakne.
Takva raznolikost odgovara i načinu na koji danas uređujemo domove, jer sve je manje potrebe da cijeli interijer izgleda kao savršeno zaokružena scenografija, dok sve više prostora dobivaju predmeti koji pokazuju osobnost ljudi koji u tom prostoru žive. Jedan upečatljiv komad može promijeniti karakter dnevnog boravka, keramička skulptura može postati mali osobni ritualni predmet, neobična vaza može privući pogled i kada u njoj nema cvijeća, dok tekstil ili jastuk mogu u potpuno neutralan prostor unijeti boju koju inače ne bismo imali hrabrosti koristiti na većim površinama.
U tom smislu KONSTRUNDA funkcionira i kao svojevrsni poziv na eksperimentiranje, jer pokazuje da dom ne mora biti dovršen projekt, nego prostor koji se mijenja zajedno s nama, našim ukusom, putovanjima, uspomenama i predmetima koje s vremenom počinjemo doživljavati kao dio vlastite priče. „U tvrtki IKEA ne smatramo da je na nama definirati ili objašnjavati umjetnost. Naša je uloga stvoriti prostor za nju“, kaže Karin Gustavsson, opisujući pritom ideju koja se nalazi u samom središtu projekta.
IKEA kroz svoje iskustvo u dizajniranju i razvoju proizvoda poznaje materijale, proporcije, boje, trajnost i načine na koje se ideje mogu pretvoriti u predmete dostupne širokom broju ljudi, dok su umjetnici kroz KONSTRUNDU dobili platformu da taj proizvodni jezik koriste za stvaranje nečega što nije nužno zamišljeno samo kao funkcionalni predmet. Rezultat je kolekcija koja pokušava pomaknuti granicu između umjetnosti i dizajna, ali i između predmeta koji se koriste i predmeta koji se jednostavno vole.
KONSTRUNDA će od rujna biti dostupna u robnim kućama IKEA i online, a njezina limitirana priroda dodatno naglašava ideju da pojedini komadi mogu postati osobni detalji interijera koje nećemo nužno gledati kao dio jedne velike kolekcije, nego kao predmete koji će s vremenom dobiti vlastito značenje. Jer najzanimljiviji domovi često nisu oni u kojima je sve savršeno usklađeno, nego oni u kojima svaki predmet ima razlog zbog kojeg je ondje, bilo da je riječ o uspomeni, emociji, neobičnom obliku, boji koju volimo ili jednostavno o onom rijetkom osjećaju koji se pojavi kada ugledamo nešto i odmah znamo da pripada baš nama.
KONSTRUNDA upravo takvom načinu razmišljanja daje prostor, pretvarajući svakodnevne predmete u male umjetničke izjave i podsjećajući nas da za umjetnost ne moramo uvijek imati posebnu prostoriju, savršeno osvjetljenje ili galerijski zid, jer ponekad je dovoljno otvoriti vrata vlastitog doma i napraviti mjesta za nešto što nas veseli.
Pobjedničko rješenje novog stadiona Maksimir milanskog studija VG13 Architects privuklo je pozornost nekonvencionalnim oblikovanjem četiri odvojene tribine i velikim krovnim plohama. Arhitekt Otto Barić smatra da će upravo elementi koji projektu daju prepoznatljiv izgled biti njegov najveći problem u daljnjoj razradi. Barić ne osporava arhitektonsku vrijednost ideje. Projekt opisuje kao vizualno atraktivan i poseban, ali upozorava da između natječajne vizualizacije i građevine za 35.000 gledatelja postoji niz konstrukcijskih, sigurnosnih i funkcionalnih pitanja koja tek treba riješiti.
Više od 200 izlagača iz više od 20 zemalja, snažna ponuda montažnih i modularnih kuća, besplatni savjeti arhitekata, aktualne teme o stanovanju i bogata nagradna igra, od 1. do 4. listopada Ambienta donosi četiri dana inspiracije i konkretnih rješenja za svaki prostor. Ulaz na sajam je slobodan.
Iako kvadratura tvrdi jedno, dnevni se boravak čini premalim. Elementa u kuhinji ne nedostaje, ali im nedostaje bolji raspored. Hodnik oduzima previše dragocjenog prostora, dok za blagovaonski stol nikako ne nalazimo pravu poziciju. Tu dolazimo do trenutka gdje dizajn interijera prestaje biti samo lijepa slika i postaje rješavanje problema.
Arhitektura, interijeri, dizajn i inovativna rješenja koja mijenjaju način na koji živimo ove godine dobivaju svoje mjesto na BravaCasa Design Awards. Prvo izdanje nagrade okuplja projekte koji se ističu kvalitetom, kreativnošću, funkcionalnošću i promišljenim pristupom prostoru, a sada je vrijeme da svoje favorite odaberete i vi.
Otvaranjem hotela The Bristol Bol u središtu Bola na Braču predstavljen je novi projekt Dean Franić Design Studija, koji potpisuje cjelokupno oblikovanje hotelskog interijera. Hotel je smješten u obnovljenoj povijesnoj zgradi i raspolaže s 94 sobe i apartmana organiziranih oko vrtova, a projekt interijera razvijen je tako da arhitekturu postojećeg objekta, unutarnje prostore i vanjske površine poveže u jedinstvenu prostornu cjelinu.
Hrvatska dizajnerica interijera i osnivačica splitskog studija Posh Project, Tina Sablić, održala je 1. rujna 2026. gostujuće predavanje na Istituto Marangoni, jednoj od vodećih međunarodnih institucija za obrazovanje u području mode, dizajna i kreativnih industrija. Sudjelovanjem u prestižnoj seriji „Talk Series Tuesday“ Sablić je hrvatsku dizajnersku scenu predstavila međunarodnoj publici institucije koja već desetljećima oblikuje nove generacije stručnjaka i profesionalaca na svjetskoj kreativnoj sceni.
U vremenu u kojem se luksuz desetljećima povezivao s raskošnim interijerima, skupocjenim predmetima, upečatljivim detaljima i prostorima koji gotovo namjerno privlače pogled, sve je vidljivija promjena u načinu na koji doživljavamo istinsku eleganciju. Najsofisticiraniji prostori današnjice više ne pokušavaju dokazati koliko vrijede, nego stvaraju atmosferu u kojoj njihova vrijednost postaje gotovo intuitivna. U njima nema potrebe za pokazivanjem, nema vizualne buke koja bi trebala potvrditi nečiji društveni status i nema predmeta koji su ondje samo zato da bi ostavili dojam. Umjesto toga pojavljuju se smirenost, odmjerenost, kvalitetni materijali, prirodno svjetlo, pažljivo oblikovane praznine i osjećaj da je svaki element u prostoru prisutan zato što ima svoju funkciju, teksturu ili emocionalnu vrijednost.
Dom se danas često promatra kroz prizmu estetike, kvadrature i komada namještaja koji se pojavljuju u katalozima, na društvenim mrežama i u fotografijama savršeno uređenih interijera, pa se lako stvara dojam da je za lijep prostor potrebno mnogo novca, dizajnerski namještaj i besprijekorno usklađena paleta boja. Međutim, najprivlačniji interijeri gotovo nikada nisu oni u kojima je sve novo, skupo i pomno odabrano prema jednom katalogu, nego oni prostori u kojima se osjeća prisutnost ljudi koji u njima žive, njihove navike, uspomene, karakter i odnos prema predmetima koje su tijekom godina unosili u svoj život. Takav dom ne djeluje kao izložbeni salon, nego kao prirodan nastavak osobe koja ga nastanjuje, zbog čega njegova ljepota ne proizlazi iz savršenstva, nego iz autentičnosti.
William Levy već gotovo dva desetljeća ima neobičan status između glumca i celebrity figure čiji se fizički izgled prati gotovo jednako pažljivo kao i njegove serije. Danas, s navršenih 46 godina, više ne izgleda kao mladi zavodnik iz telenovele Cuidado con el ángel, ali teško bi se moglo reći da je izgubio status seks-simbola.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Milano je 22. rujna dobio posljednju Diesel reviju s potpisom Glenna Martensa, belgijskog dizajnera koji je tijekom šest godina na mjestu kreativnog direktora gotovo potpuno promijenio način na koji se brend predstavlja na modnoj pisti. Kolekcija za proljeće i ljeto 2027. zato nije izgledala kao miran oproštaj niti kao klasična retrospektiva njegova rada, već kao koncentrirana verzija svega što je tijekom tog razdoblja uveo u Diesel. Denim je ponovno bio polazište, ali uz njega su se pojavili koža, pletivo, jersey, sportski elementi, tailoring, optičke iluzije, ekstremno niski strukovi i komadi koji namjerno izgledaju kao da su odjeveni na brzinu nakon duge noći. Martens je cijelu kolekciju opisao upravo kroz sliku jutra nakon zabave, kada se osoba budi na nepoznatom mjestu i pokušava sastaviti odjeću prije izlaska.
Školska knjiga objavila je znanstvenu monografiju Povijest Sjedinjenih Američkih Država – od europskih kolonija do svjetske velesile dr. sc. Mladena Tomorada, redovitog profesora i pročelnika Odjela za povijest na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o prvoj cjelovitoj sintezi američke povijesti napisanoj na hrvatskom jeziku koja razvoj prostora današnjih Sjedinjenih Američkih Država prati od nastanka europskih kolonija do početka 20. stoljeća, odnosno razdoblja u kojem SAD prerasta u svjetsku silu. Monografija obuhvaća 632 stranice i više od tisuću fotografija, povijesnih karata, crteža, skica, karikatura, arhivskih dokumenata i drugih ilustrativnih priloga te povezuje političku, društvenu, gospodarsku i kulturnu povijest s izvornom povijesnom građom.
Boris Štok objavio je novi singl „Ne zaboravi“, pjesmu kojom nakon nekoliko mirnijih izdanja ponovno ulazi u plesniji i energičniji prostor svog autorskog rada. Singl je ujedno druga najava albuma koji priprema za iduću godinu, a dolazi u trenutku kada se Štok nakon mjeseci provedenih u radu na novom materijalu sprema vratiti intenzivnijem koncertnom ritmu.