U petak, 21. studenoga 2025. u 20 sati, u Teatru EXIT održat će se premijera predstave Kvetch, satirične komedije jednog od najznačajnijih suvremenih britanskih autora, dramskog pisca, redatelja i glumca Stevena Berkoffa.
U ovoj satiričnoj komediji, riječ KVETCH odnosi se na likove koji se žale na ljude koji ih okružuju i na neuroze koje ih muče. U Exitovoj inačici, a prema prijevodu Darije Udovičić, ove karaktere nam donose dobro poznata imena hrvatskog glumišta: Slavica Knežević, Erna Rudnički, Ivan Simon, Vedran Komerički i Hrvoje Barišić.
KVETCH je priča o strahu. Studija o utjecaju tjeskobe na stalan, uporan i dosadan osjećaj pritiska i napetosti koji vam ne da mira. U središtu su anksiozni ljudi koji su navikli brinuti o svemu i nisu osobito zadovoljni niti sobom niti svojim životima, ispričana na način koji istovremeno spaja humor i gorčinu, cinizam i iskrenost. Komedija i komplikacije započinju kada prodavač tekstila Franjo dovodi svog nedavno rastavljenog kolegu Adija na večeru u svoj dom, gdje ih dočekuju nezadovoljna supruga Donna i zaista neugodna punica. Kao da to nije dovoljno, u drugoj polovici u priču se upliće i Jure, Franjin poslovni partner koji likove izvlači iz dotad nam poznatog konteksta. Nizom komičnih situacija KVETCH nas vodi kroz strah i tjeskobu kao posljedicama načina današnjeg življenja, kao i život koji je posljedica naših strahova. Za mnoge od nas strah je težak problem. Zatrpani smo raznim problemima koji ne miruju i uvijek čekaju u redu da budu riješeni. Iskaču i zahtijevaju našu pozornost i pritišću nas, gnjave i dave dok im ne posvetimo odgovarajuću pažnju.
Nastavite čitati nakon oglasa
Dok razgovaramo s drugima, često paralelno sasvim drugačiji dijalog vodimo u sebi, nekada zato da nas vodi, nekada da nas štiti. Ono što u sebi izgovaramo je iskrenije i istinitije od onoga što javno govorimo. U ovom satiričnom komadu poznajemo se sa stvarnom naravi likova kroz ono što nerijetko ne čujemo – ili ne želimo čuti – njihove najdublje, najiskrenije i u konačnici najduhovitije misli. Kada bi barem uvijek mogli govoriti te misli: koliko istinitija i iskrenija bi bila komunikacija između nas.
Svi živimo u sjeni straha. Strah nas često tjera da se skrivamo čak i pred najbližima. Ovaj komad je posvećen onima koji se boje.
Nastavite čitati nakon oglasa
Matko Raguž, osim režije, potpisuje i scenu, Marita Ćopo kostimografiju, a oblikovanje svjetla Marino Frankola.
Ulaznice za premijernu izvedbu 21. 11. 2025. dostupne su na blagajni Teatra EXIT u Ilici 208 te na www.teatarexit.hr .
Nenad Puhovski jedna je od ključnih figura hrvatske suvremene dokumentaristike, autor i producent čiji je profesionalni rad obilježen dugotrajnim promišljanjem odnosa između filma, društva i etičke odgovornosti slike. Kao redatelj, producent, sveučilišni profesor i kulturni organizator, Puhovski je kroz nekoliko desetljeća djelovanja oblikovao ne samo vlastiti autorski izraz, nego i širi prostor domaćeg dokumentarnog filma, otvarajući ga prema intimnijim, hrabrijim i društveno angažiranijim formama.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
U trenutku kada se Hrvatska priprema za nastup na Venecijanskom bijenalu, jedno od najrelevantnijih imena suvremene domaće umjetničke scene – Dubravka Lošić – dobiva prostor koji nadilazi reprezentaciju države i ulazi u zonu duboko osobnog, ali istodobno univerzalnog umjetničkog iskaza. Njezin projekt „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty), predstavljen u venecijanskoj palači Zorzi, ne funkcionira kao izolirana izložba, nego kao kondenzirani presjek višedesetljetnog opusa u kojem se materijal, trauma, memorija i percepcija neprestano preoblikuju.
Čini se da je nestala posljednja velika tajna u suvremenom vizualnom umjetničkom svijetu. Gotovo trideset godina nakon što je Banksy, jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih uličnih umjetnika našeg doba, počeo ostavljati svoje provokativne, društveno angažirane radove na javnim pročeljima diljem svijeta, najnovija međunarodna novinska istraga ponovno je otvorila pitanje o njegovom stvarnom identitetu. I to ne kao nagađanje, već kao tvrdnju koja se temelji na dokumentima, pravnim zapisima i strateškoj analizi kretanja.
Predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora, Kirsty Coventry, ovih je dana u Cortini, u sklopu Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026, razgovarala s olimpijskom reporterkom WBD-a Laurom Robson.
Borut Šeparović ne pripada generaciji koja je kazalište gledala samo kao prostor zabave – on ga vidi kao sustav, laboratorij i mehanizam spoznaje. Njegovo djetinjstvo, smješteno između tribina Maksimira i građanskog salona, oblikovalo je pogled koji ne romantizira prošlost, već traži istinu u kontradikcijama svakodnevnog života. Nogomet je bio njegov prvi masovni ritual, a emocije koje su se mogle pojaviti uz tuđi rezultat – ekstaza, agresija, sram, nada – postale su prva lekcija o energiji gomile i njezinoj manipulativnoj moći. S druge strane, privilegije „crvene buržoazije“ i rascjep između deklarirane jednakosti i stvarne moći stvorili su u njemu trajni osjećaj odgovornosti i antielitizma.
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt Boruta Šeparovića, čija će premijera biti održana u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti u Puli, dok je repriza zakazana za subotu, 31. siječnja u 20 sati, a predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače, potvrđujući kako je riječ o projektu koji spaja inovativnost, interdisciplinarnost i suvremeni kazališni eksperiment.
Kad se govori o modernom Eurosongu, teško je zaobići ime Käärijä, čovjeka koji je u samo nekoliko minuta nastupa uspio postati jedan od najvećih fenomena koje je ovo natjecanje iznjedrilo posljednjih godina. Finski glazbenik pravog imena Jere Pöyhönen na Eurosongu 2023. osvojio je publiku eksplozivnom pjesmom “Cha Cha Cha”, kombinacijom industrial metala, rapa, elektronike i potpuno nepredvidive scenske energije koja je prkosila svim pravilima klasične pop izvedbe. Iako nije odnio službenu pobjedu, gledatelji diljem Europe vrlo brzo počeli su ga doživljavati kao moralnog pobjednika natjecanja, a njegov nastup prerastao je u svojevrsni kulturni fenomen koji je nadživio samu Euroviziju.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
