„Tri sestre, ja“ – Predstava koja je rasplakala Rijeku i vratila smisao kazalištu
Sinoćnja premijera predstave „Tri sestre, ja“ u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca bila je više od kazališnog događaja – bila je emotivno putovanje u kojem su se Čehovljevi likovi susreli s našim životima, našim slabostima i našim tišinama. Publika je pljeskala dugo, gotovo s olakšanjem, kao da su zajedno s glumcima skinuli slojeve svakodnevice i napokon udahnuli istinu.
Redatelj Boris Liješević reinterpretirao je klasik Antona Pavloviča Čehova na način koji pomiče granice teatra. Umjesto distancije između glumaca i gledatelja, stvorena je intimna blizina – trenutak u kojem život i umjetnost postaju jedno. Svaka replika, svaki uzdah, svaka tišina bila je istodobno Čehovljeva i njihova.
Posebne pohvale otišle su glazbi Damira Urbana, čiji je prepoznatljivi ton dao predstavi suvremeni, gotovo filmski osjećaj. „Toplo“, „intimno“, „dirljivo“ – riječi su koje su odzvanjale foajeom nakon završnog naklona. A možda je najpreciznije rekla jedna posjetiteljica: „Ova predstava otvara Čehova novim generacijama – onima koje traže smisao između redaka.“
Glumačka postava, predvođena Oliverom Baljak, Anom Marijom Brđanović, Aleksandrom Stojaković Olenjuk i Jelenom Lopatić, stvorila je čaroliju – predstavu koja se ne zaboravlja, nego polako nastavlja živjeti u nama.
„Tri sestre, ja“ ponovno je na programu 27., 28., 29. i 30. listopada, a ako želite osjetiti što kazalište doista jest – ovo je trenutak da sjednete u publiku, utihnete i pustite da vas ponese.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.