Rijeka slavi 140 godina čarolije: Kazališna zgrada koja je oblikovala identitet grada uz spektakl Verdijevog „Nabucca“
U srcu Rijeke, na mjestu gdje se stoljeća presijecaju u jednom dahu, stoji zgrada koja nije samo arhitektonsko remek-djelo, već simbol kulturnog i emocionalnog identiteta grada. Riječki HNK Ivana pl. Zajca upravo je proslavio nevjerojatnih 140 godina postojanja – petodnevnim slavljem koje je kulminiralo koncertnom izvedbom Verdijevog „Nabucca“, opernog klasika koji je oduševio sve generacije gledatelja.
Od onog davnog 3. listopada 1885. kada su Helmer i Fellner predali riječkom građanstvu Teatro comunale, pa sve do današnjeg dana, ovo kazalište svjedoči povijesti, promjenama i snazi jednog grada. Devet različitih država ušlo je u kolektivnu memoriju Rijeke, ali zgrada je ostala – kao nepomičan svjedok promjena, emocija i umjetnosti.
„Kazalište pamti aplauze, treme i snove umjetnika, ali i lica svojih gledatelja – generacija koje su tražile zabavu, utjehu ili prostor zajedništva,“ istaknula je intendantica Dubravka Vrgoč, podsjećajući nas da je upravo kazalište mjesto sigurnosti i kulturnog kontinuiteta.
Riječka gradonačelnica Iva Rinčić u svojem je govoru dodala emotivan sloj proslavi, rekavši kako ovo nije samo građevina nego živo mjesto u kojem su se Riječani smijali, plakali, zaljubljivali i učili sanjati. Publika, kazala je, uvijek je bila srce kazališta – spremna dati i posljednji novčić za predstavu.
Župan primorsko-goranski Ivica Lukanović podsjetio je na važnost ljudi koji su stvarali ovu priču – umjetnika, redatelja, glumaca i glazbenika – te na kultnu knjigu Radmile Matejčić „Kako čitati grad“, u kojoj riječka kazališna zgrada ima posebno poglavlje.
Vrhunski završetak proslave pripao je operi „Nabucco“, koju je pod ravnanjem maestra Valentina Egela izveo Riječki simfonijski orkestar i Riječki operni zbor, uz plejadu domaćih opernih solista. Bariton Robert Kolar u naslovnoj je ulozi doživio svoj riječki debi, dok je sopranistica Kristina Kolar ponovno pokazala zašto je prva dama Verdijevih heroina u Hrvatskoj. Publika je uživala u izvedbama Luke Ortara, Stefany Findrik, Bože Burića Pešića i drugih vrhunskih solista.
Ovo nije bila samo proslava obljetnice – bila je to proslava zajedništva, identiteta i umjetnosti koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost Rijeke. U gradu gdje kazalište nije samo zgrada nego simbol duha, „Velikih 140“ ostat će upisano kao trenutak kad je Rijeka još jednom dokazala – kultura je njezino srce.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.