Biljana Mančić otkriva sve: Od šoka Miss Universe krune do intimnih lekcija koje mijenjaju život
Biljana Mančić ime je koje mnogi odmah povezuju s elegancijom, hrabrošću i neosporivom snagom karaktera. Iza sjaja krune Miss Universe Hrvatske krije se mnogo više od same titule. Biljana svoj put opisuje kao niz trenutaka koji su joj zauvijek promijenili život.
Sjećanja na trenutak kada je proglašena pobjednicom još uvijek su živa: srce joj je poskočilo, svijet se na sekundu zaustavio, a kruna je postala simbol odgovornosti i novih početaka. Biljana je od samog početka znala da ljepota ne znači samo vanjski izgled, već i autentičnost, skromnost i sposobnost da ostane vjerna sebi.
Tijekom godina, naučila je balansirati privatni život i javnu pažnju, uvijek pazeći da njezina autentičnost ostane netaknuta. Susret s Donaldom Trumpom bio je jedan od trenutaka koji joj je pokazao koliko je važno vjerovati u vlastitu viziju i širiti granice svojih mogućnosti. Pripreme za svjetski izbor ljepote otvorile su joj oči za trud, disciplinu i požrtvovnost drugih, ali i za snagu prijateljstva i podrške među natjecateljicama.
Kao samohrana majka, Biljana je otkrila koliko je važna ljubav, strpljenje i odgovornost. Njezin rad u klinici MakeOver pokazuje da ljepota dolazi iznutra i da prava transformacija spaja tijelo, um i emocije. Biljana naglašava kako uspjeh dolazi kroz rad, disciplinu, upornost, hrabrost i emocionalnu inteligenciju. Svaki njezin dan ispunjen je ritualima koji joj donose mir, energiju i radost.
Za nju je sreća stanje uma, osjećaj prisutnosti i zahvalnosti za male trenutke u životu. Biljana kroz godine spoznaje da je ljepota energija, stav i način života, a ne samo ono što se vidi izvana. Njezina priča inspirira sve koji žele živjeti autentično i graditi svoj put s ljubavlju. Biljana Mančić pokazuje da život zahtijeva hrabrost, disciplinu i ljubav te da svaka nova lekcija donosi priliku za rast i jačanje unutarnje snage.
Kako se sjećaš trenutka kada si osvojila titulu Miss Universe Hrvatske i što ti je tada bilo najvažnije?
Sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer. Kada su proglasili moje ime, na sekundu sam ostala potpuno ukočena – nisam znala hoću li krenuti naprijed ili natrag. Bio je to ogroman, pozitivan šok, onaj trenutak kada ti se srce penje u grlo, a svijet na sekundu stane. I taman kad sam mislila da je to vrhunac večeri, na binu mi prilazi gospodin Lukić i predaje mi ključ od automobila – moj prvi auto, moj san! To je bio drugi šok, još veći od prvog. A onda treći – sestra se probija kroz publiku, sva u suzama, i kroz smijeh i plač viče da vratim krunu! Cijela scena bila je kao iz filma – smijeh, suze, iznenađenje, nevjerica. Upravo zato mi je taj trenutak zauvijek ostao urezan u srce. To je bio početak nečega mnogo većeg od same titule. Najvažnije mi tada nije bilo samo nositi krunu, već opravdati povjerenje koje sam dobila. Nisam htjela izgubiti autentičnost pod teretom očekivanja. To iskustvo mi je donijelo i nevjerojatnu zahvalnost – prvo obitelji, pa svima koji su vjerovali u mene. Znala sam da me čekaju izazovi, ali sam se radovala putu. U tom trenutku sam shvatila da kruna nije kraj, već tek početak jedne sasvim nove odgovornosti. Htjela sam pokazati da ljepota može imati dubinu i smisao. Bilo je važno zadržati skromnost i ostati vjerna sebi. Osjećala sam da imam priliku otvoriti nova vrata i graditi nove priče. Tada sam obećala sebi da ću ostati dosljedna, nastaviti prije svega školovanje i obrazovanje, bez obzira na izazove. Ta noć mi je dokazala da snovi postaju stvarnost kada u njih uložiš srce i trud. Kada danas razmišljam o toj noći, shvaćam da je bila simbolična – puna iznenađenja, emocija i novih početaka. To nije bio samo trenutak osvajanja krune, već početak puta na kojem sam naučila koliko je važno ostati smirena, vjerna sebi i svojoj viziji, čak i kad se svijet oko tebe vrti nevjerojatnom brzinom
Koja ti je najdraža uspomena u vezi s tim periodom života?
Sjećam se brojnih putovanja, novih ljudi koje sam upoznala i različitih kultura koje sam imala priliku doživjeti iz prve ruke. Svako novo iskustvo me oblikovalo i davalo mi snagu da vjerujem kako granice postoje samo u našim glavama. Jedna od najposebnijih uspomena je svakako priprema za svjetski izbor ljepote. Pripreme za svjetski izbor ljepote bile su nevjerojatno intenzivne i nezaboravne. Dijelila sam sobu s djevojkom iz Ukrajine koja bi se svako jutro budila dva, ponekad čak i tri sata prije nego što bismo morale krenuti, samo da bi napravila savršenu frizuru i šminku. Bila je spremna od ranog jutra, uvijek besprijekorna, dok sam ja bila njezina potpuna suprotnost – probudila bih se dvadesetak minuta prije, brzinski se spremila i bila spremna za polazak. Fasciniralo me koliko su cure bile požrtvovne i koliko su se odricale da bi došle do tog trenutka – neke su prošle brojne operacije, pazile na svaki gram hrane koji unose, dok sam ja bila puno opuštenija i nisam toliko razmišljala o svemu tome. To me naučilo koliko je svaka od nas imala svoju priču i svoj put, što je natjecanje činilo posebnim. Iako smo bile konkurencija, atmosfera među nama bila je puna podrške. Smijale smo se, zajedno prolazile kroz nervozu i stres, dijelile male rituale prije izlaska na pozornicu. U tom procesu sam stvarno uživala jer smo, unatoč natjecanju, stvorile divna prijateljstva i trenutke koje pamtim zauvijek. A onda – scena za pamćenje. Sjećam se trenutka kada smo stajale ispred hotela, a oko nas gomila fanova iz cijelog svijeta. Znali su naša imena, zemlje koje predstavljamo, donosili su nam poklone i pisali poruke podrške. Bilo je nevjerojatno vidjeti koliko im ovo natjecanje znači. Onda trenutak izlaska na binu… Svjetla reflektora, glas voditelja koji izgovara imena zemalja, različiti jezici i navijanje publike – sve se stopilo u jedan trenutak čiste euforije. Kada sam čula ‘Croatia’ i stala na tu pozornicu, pred milijarde gledatelja diljem svijeta, srce mi je tako snažno lupalo da sam na trenutak zaboravila disati. Taj osjećaj je bio neopisiv – mješavina ponosa, zahvalnosti i nevjerice. Tada sam shvatila da je ljepota puno više od natjecanja. To je bila prilika da svoju zemlju, svoju priču i sebe predstavim svijetu – autentično i ponosno.
Je li upoznavanje Donalda Trumpa ostavilo poseban dojam na tebe?
Upoznati Donalda Trumpa u to vrijeme bio je poseban doživljaj, jer je već tada imao snažan utjecaj u svijetu biznisa i zabave a meni je bio uzor u poslu. Sjećam se trenutka kada je ušao u prostoriju – energija se doslovno promijenila. Ljudi su utihnuli, svi su se okrenuli prema njemu, a ja sam osjetila mješavinu uzbuđenja i znatiželje. Imao je onaj poseban stav i karizmu zbog kojih jednostavno ne možeš ostati ravnodušan. Kada mi je prišao i pružio ruku, na trenutak sam osjetila drhtaj – ne od straha, nego zbog svjesnosti da stojim pred osobom koja je simbol moći i uspjeha. Njegov stisak ruke bio je čvrst i odlučan, a pogled direktan, kao da te u sekundi želi pročitati. Ono što me najviše fasciniralo nije bio njegov status, nego način na koji je govorio – vrlo jasno, direktno i s potpunim uvjerenjem u ono što radi. Taj susret me potaknuo da i sama počnem razmišljati šire, izvan granica Hrvatske. Shvatila sam da iza svake velike priče stoji čovjek koji je jednom krenuo s idejom i odlučnošću. Tada nisam mogla ni zamisliti koliko će njegova uloga kasnije rasti na svjetskoj sceni, ali mi je drago što sam ga upoznala baš u toj fazi svog života. Taj trenutak mi je bio podsjetnik da, ako vjeruješ u sebe i svoju viziju, možeš stvoriti nešto veliko i prepoznatljivo. U konačnici, to iskustvo nije bilo samo o njemu, nego i o meni – jer sam tada prvi put shvatila koliko sam daleko stigla i koliko još toga mogu postići.
Kako se tvoj život promijenio nakon što si postala Miss?
Moj život se nakon osvajanja titule promijenio iz temelja, gotovo preko noći. Odjednom sam se našla u središtu pažnje, s medijima koji su željeli znati svaki detalj mog života, što je u početku bilo uzbudljivo, ali i vrlo zahtjevno. U tom trenutku sam morala brzo odrasti i naučiti kako se nositi s pritiskom, jer nisam imala vremena za postupno prilagođavanje. Tu su mi mnogo pomogli gospodin i gospođa Kraljević. Dali su mi mnoge savjete od kojih neke i dan danas primjenjujem, što je meni kao mladoj djevojci puno značilo. Moj privatni život se promijenio jer sam shvatila da više ne pripadam samo sebi – ljudi su imali svoja očekivanja, a ja sam željela opravdati povjerenje koje su mi dali. Istovremeno, titula mi je pružila neke prilike do kojih bi bilo malo teže doći bez nje – putovanja, događanja, upoznavanje inspirativnih ljudi i učenje iz prve ruke. Sve to mi je proširilo vidike i dalo mi hrabrost da krenem graditi svoj put. Promijenio se i način na koji sam gledala na sebe, jer sam kroz to iskustvo spoznala svoju snagu, ali i slabosti. Postala sam svjesna koliko je važno ostati prizemljen, čak i kada te okružuje glamur i luksuz. Naučila sam da prava ljepota dolazi iznutra i da je najvažnije raditi na sebi, iznutra i izvana. Taj period me oblikovao u osobu koja razumije koliko su disciplina, rad i autentičnost ključni za uspjeh. Iako je bilo trenutaka kada mi je bilo teško, danas mogu reći da mi je ta transformacija donijela najveće životne lekcije i dala mi temelje na kojima i dalje gradim svoju budućnost. Promjena je donijela i odgovornost da budem primjer – da mlade djevojke vide kako ljepota može i mora biti i snaga i sadržaj, jer rečenica “Ljepota dolazi iznutra” nije samo floskula već velika istina. Ta rečenica mi je postala toliko važna da sam ju iskoristila čak i u svom poslu… Beautiful Inside&Out. Već tada sam shvatila da moj identitet nije u kruni, već u načinu na koji živim svoj put.
Što ti je bila najveća lekcija koju si naučila tijekom godina u javnom životu?
Da se ne možeš svima svidjeti, bez obzira na to koliko se trudiš ili koliko si iskren. Na početku sam vjerovala da je moguće zadržati privatnost i istovremeno svima pokazati samo najljepše dijelove sebe, ali vrlo brzo sam shvatila da ljudi uvijek vide ono što žele vidjeti. Naučila sam da kritike često govore više o onome tko ih izgovara nego o meni, i to je bilo oslobađajuće otkriće. Shvatila sam da ne smijem živjeti da bih udovoljila drugima, nego da moram ostati vjerna sebi, čak i kada to znači da ću biti pogrešno shvaćena. Javnost često idealizira ili osuđuje na temelju površnih informacija, a iza svake priče stoji cijeli svemir emocija, borbi i odluka koje nitko ne vidi. Naučila sam da je važno imati svoj unutarnji kompas i znati tko si, jer će te jedino to voditi kroz oluje koje dolaze s izloženošću javnosti. Naučila sam i koliko je važno čuvati intimni krug ljudi, onih kojima vjeruješ i koji te vole bez obzira na to što se piše ili govori o tebi. Najveća lekcija bila je da snaga dolazi iznutra, a ne iz potvrde drugih ljudi. Danas znam da moj put nije tu da bi ga svi razumjeli, već da ga ja živim autentično i s integritetom. Naučila sam i da je uspjeh nešto što se gradi tiho, kroz rad i strpljenje, dok javni život često prikazuje samo vrh ledenog brijega. I na kraju, naučila sam da istinska sloboda dolazi tek kada prestaneš tražiti tuđe odobrenje i počneš slušati sebe i ispunjavati svoje želje i potrebe a ne one drugih ljudi.
Kako si se nosila s očekivanjima drugih ljudi dok si bila mlađa?
Dok sam bila mlađa, jako mi je bilo važno što drugi misle o meni. Često sam stavljala tuđa očekivanja ispred svojih želja i potreba, misleći da je to put do prihvaćanja i ljubavi. U početku je to izgledalo kao nešto pozitivno, jer sam bila pristojna, zahvalna i uvijek spremna svima udovoljiti. Ali s vremenom sam osjetila koliko me to iscrpljuje i udaljava od same sebe. Sjećam se situacija kada bih, primjerice, pristajala na stvari koje nisam željela, samo da netko drugi ne bude razočaran. Danas se nasmijem kad se toga sjetim, jer vidim koliko sam tada željela svima ugoditi, a zapravo sam zaboravljala sebe. Iskreno, i danas mi se zna dogoditi da napravim isto, ali sada to prepoznam i brzo vratim fokus na ono što je meni zaista važno. To je proces koji traje, i vjerujem da je sasvim u redu rasti i učiti korak po korak. Ljudi često imaju vrlo jasnu sliku o tome kakva bi ti trebala biti, a kada se ta slika ne poklopi s tvojom istinom, dolazi do razočaranja ili kritike. Na početku svoje karijere trudila sam se uklopiti u tuđa pravila i standarde, ali sam ubrzo shvatila da tako gubim sebe. Naučila sam da ne mogu kontrolirati tuđe percepcije, ali mogu kontrolirati kako ću reagirati na njih. To je za mene bio veliki korak prema unutarnjoj slobodi. Kada sam shvatila da tuđa očekivanja često proizlaze iz njihovih strahova i ograničenja, počela sam postavljati granice. Granice nisu zidovi, već način da zaštitim svoju energiju i ono što mi je zaista važno. Danas živim svjesna da je moj život moj izbor. Prava sreća dolazi tek kada prestaneš stalno udovoljavati drugima i počneš živjeti autentično, onako kako ti osjećaš da treba.
Koji su tvoji najveći izazovi kao samohrane majke?
Biti majka je jedno od najtežih, ali i najljepših iskustava u mom životu. Moja kći je moj najveći učitelj, moj izvor snage i osoba zbog koje sam postala najbolja verzija sebe. Najveći izazov bio je pronaći balans između svih svojih uloga – majke, kćeri, sestre, prijateljice, poslovne žene – a da pritom nijedna od tih uloga ne pati. Sjećam se trenutaka kada bih kasno navečer, dok je ona već spavala, sjedila za stolom s hrpom papira i planova, umorna, ali sretna, jer sam znala da to radim za nas. Postoji stalni osjećaj odgovornosti jer znaš da si ti ta koja drži sve konce u rukama, da si ti sigurnost i primjer. Najteže mi je bilo nositi se s trenucima kada nisam bila sigurna donosim li prave odluke – jer kao majka uvijek želiš najbolje za svoje dijete, ali istovremeno se bojiš pogriješiti. Naučila sam da snaga ne znači uvijek biti nepokolebljiva. Snaga je i priznati kada ti je teško, kada ti treba zagrljaj i podrška. Veliki izazov bio je i pronaći vrijeme za sebe. Naučila sam da je briga o sebi jednako važna kao i briga o djetetu – jer ako ja nisam dobro, ni ona neće biti. Svaki izazov s njom postao je moja najveća pobjeda. Najveća nagrada je spoznaja da odgajam djevojčicu koja odrasta uz primjer snažne, samostalne žene koja se bori za ono što voli. Tada znam da sve moje borbe, umor i neprospavane noći imaju smisao. I na kraju, možda zvuči jednostavno, ali najveća sreća je znati da moje dijete odrasta uz ljubav i osjećaj da uvijek ima nekoga tko je tu za nju – bezuvjetno.
Kako si uspjela balansirati između privatnog života i javne pažnje?
Vjerujem da je balans između privatnog života i javne pažnje zapravo jednostavan – ti odlučuješ što ćeš podijeliti s drugima, a što će ostati samo tvoje. Kod nas to nije kao u nekim zemljama gdje se svaki tvoj korak prati, pa je sve zapravo puno opuštenije. Na početku karijere možda je bilo malo više znatiželje javnosti, ali s vremenom sam shvatila da je ključ u tome da sama postavim granice. Ako nešto želim podijeliti, podijelit ću, a ako ne želim – jednostavno neću. Iskustvo me naučilo da pametan izbor i odmjerena komunikacija čine veliku razliku. Važno je znati kada progovoriti, a kada pustiti da tišina kaže sve što treba. Naučila sam da ne dugujem objašnjenja za svoje privatne odluke i da je moj mir uvijek na prvom mjestu. To je meni pravi luksuz – imati slobodu da biram što će izaći u javnost, a što će ostati u mom intimnom krugu. Javnu pažnju doživljavam kao dio svog posla. Kroz medije i društvene mreže predstavljam svoj rad, svoju viziju i MakeOver, ali iza toga postoji cijeli svijet koji je rezerviran za moju obitelj i najbliže prijatelje. Za mene balans ne znači savršenstvo, nego svjesne odluke koje donosim svaki dan. Ponekad sam potpuno fokusirana na posao i projekte, a ponekad se povučem i posvetim sebi, kćeri i ljudima koje volim. Najvažnije mi je da oni znaju da su uvijek na prvom mjestu, bez obzira na sve što se događa oko mene. To mi daje snagu i mir. Na kraju, za mene je balans najveća sloboda i snaga – jer kad znaš gdje završava javnost, a počinje tvoj osobni svijet, tada možeš živjeti autentično, ispunjeno i sretno.
Koje osobine smatraš ključnima za uspjeh u životu i karijeri?
Vjerujem da su ključne osobine za uspjeh u životu i karijeri rad, disciplina i upornost. Bez predanog rada nema pravih rezultata, a disciplina je ono što te vodi naprijed čak i onda kada motivacija nestane. U svom životu sam se uvjerila da uspjeh dolazi onima koji ustraju, čak i kada se čini da je sve protiv njih. Autentičnost je također presudna. Kada živiš u skladu sa sobom i svojim vrijednostima, ljudi to prepoznaju i vjeruju ti. Važno mi je uvijek biti iskrena, prirodna i svoja, jer vjerujem da je to jedini pravi put do dugoročnog uspjeha. Hrabrost je još jedna osobina koju posebno cijenim – hrabrost da riskiraš, da izađeš iz zone komfora i da se suočiš s nepoznatim. Svaki veliki korak počinje upravo od te unutarnje snage da se usudiš. Emocionalna inteligencija mi je kroz godine postala jednako važna kao i znanje i vještine. Ona ti pomaže da razumiješ druge ljude, gradiš zdrave odnose i donosiš bolje odluke, posebno u izazovnim situacijama. Također, vjerujem da znatiželja i želja za učenjem nikada ne smiju nestati. Svaki dan donosi priliku da naučimo nešto novo i rastemo – kao ljudi, lideri i prijatelji. Strpljenje je osobina koju sve više učim i razvijam kroz vlastito iskustvo. Shvatila sam da se najljepše stvari događaju onda kada damo vremenu prostora da odradi svoje, a sebi dopuštenje da rastemo korak po korak. Integritet je osobina koju smatram temeljem svega. Tvoja riječ, tvoji postupci i tvoje vrijednosti govore tko si, i upravo je to ono što ostaje iza tebe. Na kraju, uspjeh za mene nije samo postizanje ciljeva, već način na koji živiš svoj život. Kada u sve što radiš uneseš ljubav, toplinu i poštovanje prema sebi i drugima, uspjeh postaje prirodna posljedica tvog rada i strasti.
Koja je najvažnija lekcija koju si naučila u posljednjih 20 godina?
Sve što nam se događa, bilo lijepo ili izazovno, dolazi s razlogom i ima svoju svrhu. Vjerujem da život stalno radi za nas, čak i kada to u tom trenutku ne možemo vidjeti. Nekada sam se pitala ‘zašto baš meni’, a danas znam da nema slučajnosti. Shvatila sam da u životu postoje dvije stvari – lekcije i pokloni. I jedno i drugo je dobro, jer nas oblikuje i vodi prema onome što nam je namijenjeno. Svako iskustvo nosi dar – ponekad je to radost, a ponekad mudrost i snaga koju dobijemo kroz proces učenja. Kada na život gledamo na taj način, sve postaje lakše i ispunjenije. Naučila sam koliko je važno opraštati – drugima, ali i sebi. Oprost nam daje slobodu i omogućuje da krenemo naprijed otvorenog srca. Također, shvatila sam da ne trebamo sve kontrolirati. Ponekad je dovoljno prepustiti se i vjerovati da nas život vodi u pravom smjeru. Zdravlje, i fizičko i emocionalno, prepoznajem kao najveće bogatstvo i temelj svega. Ljudi kojima se okružujemo jednako su važni – njihova energija može nas podići ili zaustaviti na putu rasta. Na kraju, ljubav je za mene najveća pokretačka sila. To je ljubav prema ljudima koje volim, mojoj kćeri, mojoj obitelji, prijateljima i ljudima s kojima radim. Kada je ljubav prisutna u našim postupcima, riječima i djelima, sve dobiva dublji smisao i postaje vrijedno truda. Danas s veseljem očekujem svaku novu lekciju i poklon koji mi život donese, znajući da me svaki korak vodi prema još svjetlijoj i boljoj verziji mene.
Koji trenutak iz svog života bi rado ponovila?
Ako bih mogla ponoviti jedan trenutak iz svog života, to bi bio onaj kada sam prvi put držala svoju kćer u naručju. Taj trenutak je bio toliko snažan da su mi se emocije potpuno pomiješale – od zbunjenosti i šoka do ogromne sreće i zahvalnosti. Sjećam se da sam u jednom trenu bila potpuno izgubljena, nisam znala što me je snašlo ni kako da uopće obradim sve što se dogodilo. A onda je došao osjećaj ponosa – ne samo na sebe, nego na svaku ženu koja prolazi kroz taj čudesan proces donošenja novog života na svijet. Nevjerojatno je što žensko tijelo može izdržati i kako se otvara kako bi se stvorio prostor za novi život. U tom trenutku sam osjetila duboko poštovanje prema sebi i svim ženama, jer sam shvatila koliko je majčinstvo zapravo čudesno i snažno. Bila sam istovremeno zbunjena, emotivna i ispunjena ljubavlju. Nikada neću zaboraviti njezin prvi pogled, taj mali topli trenutak kada sam osjetila da je sve drugo u svijetu stalo. Od tog dana moj život je dobio potpuno novi smisao. Shvatila sam da više ne živim samo za sebe – sada imam ulogu koja nadilazi sve ostalo. Želim svojoj kćeri biti primjer i oslonac, osoba koja će je uvijek podsjećati da je voljena i da može ostvariti sve što poželi. Voljela bih ponoviti taj trenutak jer me on oblikovao u osobu koja sam danas. To je bio početak našeg zajedničkog puta, puta ispunjenog ljubavlju, učenjem i beskrajnim zahvalnostima. Za mene je to bio trenutak kada sam istinski spoznala snagu žene, čudo života i bezuvjetnu ljubav – osjećaj koji te zauvijek promijeni i ostane duboko urezan u srcu.
Kako definiraš sreću u ovom trenutku života?
Najveća sreća se uistinu pronalazi u „malim“ stvarima. Sreću danas definiram kao unutarnji mir i slobodu da živim svoj život u skladu sa sobom, svojim vrijednostima i svojim tempom. Nekada sam mislila da sreća dolazi izvana – iz postignuća, priznanja ili materijalnih stvari – ali s godinama sam shvatila da je prava sreća stanje uma i srca. Danas mi je sreća kada se probudim ujutro i osjećam zahvalnost za sve što imam, umjesto da se fokusiram na ono što mi nedostaje. Sreća je za mene mogućnost da provodim vrijeme s ljudima koje volim, bez žurbe i pritiska, u trenucima koji su jednostavni, ali puni smisla. Ona se krije u malim ritualima – u razgovoru s kćeri, u šetnji uz more, u tišini koja mi daje prostor da čujem sebe. Shvatila sam da sreća nije stalno stanje euforije, već nježna konstanta koja postoji čak i kada prolazim kroz teške dane. Za mene je ona osjećaj da sam tamo gdje trebam biti, da sve što radim ima svrhu i da vjerujem procesu života. Sreća je i kada vidim osmijeh na licima ljudi kojima pomažem kroz svoj rad, jer tada osjećam da moj trud stvara razliku. Danas je definirati sreću puno jednostavnije nego prije, jer sam naučila otpustiti nepotrebne standarde i usporedbe s drugima. Sreća je znati tko si, voljeti sebe i imati hrabrosti živjeti autentično. Na kraju, sreća je za mene mogućnost da budem slobodna – slobodna voljeti, stvarati i birati kako želim živjeti svaki svoj dan. I možda najvažnije – sreća je kada sam potpuno prisutna, ovdje i sada, jer samo taj trenutak istinski i imamo.
Što te motivira da ostaneš aktivna i posvećena sebi?
Moja najveća motivacija da ostanem aktivna i posvećena sebi je želja da budem najbolja verzija sebe – za svoju kćer, za sebe i za ljude kojima mogu biti inspiracija. Vjerujem da, kada brinemo o sebi, to ne radimo iz sebičnosti, već iz ljubavi, jer samo kada smo ispunjeni i snažni možemo davati drugima ono najbolje. Moja kći je moj najveći pokretač. Želim da kroz moj primjer vidi ženu koja je hrabra, autentična i koja gradi svoj život na način koji je ispunjava i raduje. Kroz moj put učim je da vjeruje u sebe i da zna da može ostvariti sve što poželi. Motivira me i moj posao. Kroz kliniku imam priliku pomagati ljudima da se osjećaju bolje u svojoj koži i otkriju svoju unutarnju snagu. Posebno me motivira moj tim – divni ljudi koji zajedno sa mnom vjeruju u viziju koju gradimo. Njihova podrška mi znači beskrajno jer znam da u ovoj priči nisam sama. U trenucima kada je teško, upravo njihova vjera i energija me podsjete zašto radimo ovo što radimo. Zajedno rastemo, učimo i stvaramo mjesto koje je puno ljubavi, razumijevanja i želje da svatko tko nam dođe ode snažniji i sretniji. Isto tako, ogromnu snagu mi daju moji roditelji i sestra. Oni su moja sigurna luka i najveća podrška, ljudi koji su uz mene u svakom koraku mog puta – u trenucima radosti, ali i onda kada se suočavam s izazovima. Njihova ljubav i vjera u mene uvijek me podsjećaju tko sam i daju mi snagu da idem dalje. Motivira me i moja ljubav prema učenju i osobnom razvoju. Vjerujem da je rast put koji nikada ne prestaje, pa stalno nadograđujem sebe – kao osobu, majku i lidera. Izazovi koje život donosi također su izvor motivacije. Oni me potiču da razmišljam drugačije, otkrivam nova rješenja i gradim život na način koji me stalno vodi naprijed. Na kraju, motivira me vizija života koju želim stvoriti – života u kojem se osjećam slobodno, ispunjeno i ponosno na sve što sam izgradila.
Koji ti je najdraži način da se opustiš i napuniš energijom?
Imam nekoliko načina na koje se opuštam i punim energijom, ovisno o tome što mi je tog dana najpotrebnije. Najviše volim provoditi vrijeme uz more, u prirodi, jer me blizina vode i miris prirode smiruje i vraća u ravnotežu. Zvuk valova i miris mora i prirode za mene su poput meditacije – moj prirodni izvor mira i inspiracije. Šetnja uz more ili jednostavno sjedenje na obali vraćaju me u centar i pune mi baterije. Glazba je moj neizostavan izvor radosti i opuštanja. Nekada je to koncert u autu dok vozim, nekada pjesma pod tušem, a nekada ples po kući – sama ili s mojom kćeri. To su trenuci kada se potpuno prepustim, smijem se, plešem i uživam u životu, bez ikakvih ograničenja. Glazba me puni pozitivnom energijom i uvijek me podsjeti na to da život treba živjeti s lakoćom i radošću. Druženje s prijateljicama i obitelji također mi je jako važno. A i putovanja s njima su dio uživanja u mom životu na maksimum. Volim te trenutke razgovora, smijeha i zajedničkog uživanja uz dobru hranu i lijepo društvo. To mi puni srce i daje osjećaj ispunjenosti. Posebno volim večernje rituale s mojom kćeri – bilo da je to movie night, spa night, crtanje ili jednostavno dugi razgovori prije spavanja. Ti posebni trenuci povezivanja i ljubavi stvaraju uspomene koje su nam neprocjenjive. Neizostavan dio mog opuštanja su i tretmani u mojoj klinici a i u našem kozmetičkom salonu Gorica. Vjerujem da je briga o sebi sveobuhvatna – kada njeguješ svoje tijelo, istovremeno njeguješ i svoj unutarnji mir. Na kraju, najviše me ispunjava kada uspijem spojiti sve te stvari – more, glazbu, druženje, tišinu i ljubav. To su trenuci u kojima osjećam slobodu, mir i potpunu ravnotežu – trenutci u kojima punim sebe kako bih mogla davati najbolje od sebe svima oko sebe.
Kako se tvoj pogled na ljepotu mijenjao tijekom godina?
Potpuno se transformirao tijekom godina, baš kao i ja sama. Kada sam bila mlađa, posebno u vrijeme kada sam bila Miss, ljepotu sam doživljavala isključivo kroz fizički izgled – savršena kosa, tijelo, lice, haljina… sve ono što se vidi izvana. Sjećam se koliko je tada sve bilo fokusirano na savršenstvo koje drugi vide na pozornici ili u medijima, i tada sam vjerovala da je upravo to prava ljepota. Danas se nasmijem kada se toga sjetim jer sada znam da ljepota nema veze samo s vanjštinom. Shvatila sam da je ona povezana s našim emocijama, zdravljem, mislima i unutarnjim mirom. Prava ljepota počinje iznutra i širi se prema van. Jedan od najposebnijih trenutaka koji mi je to potvrdio dogodio se u mojoj klinici. Nikad neću zaboraviti jednu klijenticu koja je došla potpuno nesigurna, želeći promijeniti svoj izgled. Nakon procesa kroz koji je prošla, rekla mi je: ‘Mislila sam da ću ovdje promijeniti samo ono što vidim u ogledalu, ali vi ste mi pomogli promijeniti ono što osjećam iznutra.’ Taj trenutak me duboko dirnuo i potvrdio mi da ono što radimo u MakeOveru nije samo estetika, nego prava transformacija. Danas ljepotu vidim kao spoj zdravlja, njege i osobne energije. To je proces u kojem njeguješ i tijelo i dušu, ne iz straha ili nesigurnosti, nego iz ljubavi prema sebi. Upravo to želim pružiti kroz kliniku – mjesto gdje svatko može otkriti svoju unutarnju snagu i otići kući osjećajući se snažnije, sretnije i ljepše nego prije. Ljepota je u načinu na koji zračiš kada uđeš u prostoriju, u tvojoj dobroti, samopouzdanju i energiji koju nosiš. Ona je u osmijehu koji dolazi iz srca, u miru koji osjećaš iznutra, u načinu na koji voliš sebe i druge. Na kraju, vjerujem da ljepota nije prolazna stvar, nego energija koju ostavljamo iza sebe, čak i kada izađemo iz prostorije.
Koji je najbolji savjet koji si dobila i koji ti je stvarno promijenio život?
Obožavam se družiti s mudrim ljudima iskusnijima od mene. Uvijek sam spremna poslušati savjet, pogotovo od onih koji su već postigli uspjeh, sreću i zadovoljstvo i ostvarili velike stvari u svom životu. Vjerujem da se od takvih ljudi može najviše naučiti i uvijek sam otvorena upijati njihovu mudrost. Tijekom života sam čula mnogo savjeta, ali jedan mi se posebno urezao u sjećanje i često mi padne na pamet. Dobila sam ga u trenutku kada sam bila na prekretnici, zbunjena i preplavljena odlukama koje sam trebala donijeti. Savjet je bio jednostavan, ali snažan: ‘Uvijek biraj ono što te čini mirnom, čak i kada je to teži put.’ U početku nisam u potpunosti razumjela njegovu dubinu, jer sam često mislila da sreća dolazi kroz brze odluke, instant uspjeh i ispunjavanje tuđih očekivanja. S vremenom sam shvatila da je unutarnji mir najveće bogatstvo i najjasniji pokazatelj da sam na pravom putu. Taj savjet me naučio slušati samu sebe i svoju intuiciju. Počela sam razlikovati ono što je zaista moje od onoga što mi je nametnuto izvana. Shvatila sam da ne trebam trčati za ciljevima samo zato što ih drugi očekuju, već da gradim život u kojem se osjećam mirno i ispunjeno. Kada sam počela birati mir, počela sam donositi hrabrije odluke – prestala sam ulagati energiju u odnose, projekte i situacije koji nisu u skladu sa mnom. To me oslobodilo i dalo mi snagu da stvaram svoj život autentično, korak po korak. Najljepše od svega je što sada taj savjet prenosim i svojoj kćeri. Želim da i ona zna da se prava snaga ne nalazi u borbi i dokazivanju, nego u tome da čuje sebe i bira ono što joj donosi mir. Kad žena pronađe svoj mir, ona mijenja cijeli svijet oko sebe – a to je najveća snaga koju može imati.
Imaš li neku rutinu ili ritual koji te posebno ispunjava svakodnevno?
Svaki moj dan započinje u tišini, prije nego što svijet oko mene postane bučan. To je moj trenutak zahvalnosti – vrijeme kada se povežem sama sa sobom i postavim namjeru za dan koji slijedi. Jutro ne mogu zamisliti bez glazbe. Volim pustiti pjesme koje me pokreću i doslovno napraviti svoj mali koncert pod tušem. Tuširanje završavam hladnom vodom, što me potpuno razbudi i napuni energijom za cijeli dan. To je za mene pravi ritual – spoj discipline i radosti, jer glazba i hladna tuširanja daju mi snagu, vitalnost i mentalnu jasnoću. Taj jutarnji koncert često se nastavlja i u autu, jer vjerujem da dan treba započeti s dobrom vibrom i osmijehom. Ujutro volim izdvojiti vrijeme za fizičku aktivnost jer mi trening daje balans između tijela i uma. Kada se osjećam snažno i vitalno, spremna sam za sve izazove koji me čekaju. U poslovnom dijelu dana posebno volim druženja sa svojim timom, a ručkovi koje organiziramo su mi jedan od dražih rituala. To su trenuci kada se povezujemo, dijelimo ideje i gradimo energiju koja nas pokreće, što je za mene jednako važno kao i sam rad. Večer koristim da se opustim i ponovno vratim u mir. Obožavam šetati uz more dok slušam svoje omiljene podcaste – za mene su to poput razgovora s prijateljima koji me inspiriraju, motiviraju i pune novim idejama. To su trenuci kada punim unutarnju snagu i vraćam se sebi. Večeri su također rezervirane za posebne trenutke s mojom kćeri. Ponekad su to naši dugi noćni razgovori, ponekad movie night, spa night, crtanje ili naša mala art radionica – uvijek nešto što nas veseli i povezuje. Guštamo u svakom trenutku i stvaramo uspomene koje nam puno znače. Za mene su svi ovi rituali puno više od rutine – oni su moj način da živim svjesno, budem u balansu i povezana sa sobom i ljudima koje volim. Kada sam ja dobro, mogu i drugima dati najbolje od sebe – i to je za mene pravi smisao svakog dana.
Koji su tvoji planovi ili želje za idućih pet godina?
Kada razmišljam o idućih pet godina, prije svega vidim sebe kako živim u potpunom balansu između privatnog i poslovnog života. Želim uživati u svakom trenutku, okružena ljudima koje volim, i živjeti život svjesno i prisutno. Za mene je uspjeh osjećaj mira u srcu i radosti u svakodnevnim trenucima. Moj san je da maksimalno iskoristim svaki dan, da imam vrijeme za sebe, svoju obitelj, ali i za projekte koji me ispunjavaju. Vjerujem da žena može imati i ljubav, i obitelj, i uspješnu karijeru – uz pravu organizaciju i jasne granice. Vidim sebe kako stvaram život u kojem se osjećam slobodno i ispunjeno, bez potrebe za žurbom i pritiscima. Što se tiče klinike, želim je razviti u brend koji ljudima pruža više od tretmana – mjesto gdje se osjećaju viđeno, podržano i snažno. Moj cilj je pomoći ljudima da zavole sebe i da pronađu onu verziju sebe koja ih čini sretnima i sigurnima u vlastitu vrijednost. Želim da Split postane destinacija zdravstvenog turizma – mjesto gdje ljudi iz cijelog svijeta dolaze po transformaciju koja uključuje i tijelo i emocije. MakeOver će biti srce te priče, prostor u kojem zdravlje, ljepota i osobna snaga idu ruku pod ruku. To nije samo posao, to je moj način da ostavim trag i da pomognem ljudima da žive bolje i kvalitetnije. Imam još mnogo ideja i vizija koje strpljivo razvijam i gradim. Sve radim korak po korak, vjerujući da svaka stvar ima svoje pravo vrijeme. Kada dođe taj trenutak, ljudi će vidjeti širu sliku i filozofiju MakeOvera. Za pet godina želim pogledati unatrag i reći: ‘Živjela sam autentično, s ljubavlju i hrabrošću – i sve što sam stvorila donijelo je dobrobit meni, mojoj obitelji i ljudima kojima služim.
Kako se nosiš s pritiskom društvenih mreža i javnog života?
Iskreno, ja nikada nisam osjećala pritisak društvenih mreža ili javnog života. Naučila sam balansirati sve u skladu sa sobom i svojim vrijednostima, tako da društvene mreže za mene nisu opterećenje, već samo alat koji koristim na svoj način. Na njima pratim ono što me inspirira, smiruje i motivira – biram sadržaj koji hrani moj um i moju dušu, a ne onaj koji stvara nemir ili uspoređivanje. Smatram da je važno imati zdravu distanciju, jer ono što vidimo na mrežama nikada nije cijela slika stvarnog života. S druge strane, društvene mreže mogu biti jako korisne. Danas na njima možeš pronaći puno zanimljivih i edukativnih sadržaja – od motivacijskih poruka do najnovijih saznanja iz zdravlja i ljepote. Meni su često izvor inspiracije, ali i učenja. Kroz svoj posao nastojim tu edukativnu stranu prenijeti i drugima. Volim dijeliti savjete, ideje i male rituale koji ljudima mogu pomoći da bolje brinu o sebi – ne samo fizički, nego i emocionalno. Na taj način društvene mreže postaju kanal preko kojeg širimo svijest i povezujemo se s ljudima kojima naš rad može donijeti promjenu na bolje. Mislim da je ključ u tome kako mi sami odlučimo gledati na mreže. Ako im damo previše moći, mogu nas iscrpiti, ali ako ih koristimo svjesno, mogu biti alat za rast, inspiraciju i podršku. Za mene su one upravo to – prostor na kojem mogu pokazati ono što želim, učiti od drugih i motivirati ljude da žive ljepše i zdravije.
Što bi poručila mlađoj sebi kada si tek započinjala karijeru?
Neka uživa u svakom trenutku i da ne žuri kroz život. Ne mora svima udovoljavati, jer ljudi će uvijek imati svoja očekivanja i mišljenja, ali na kraju dana ona mora živjeti sama sa sobom. Rekla bih joj da se ne boji pogriješiti – jer svaka greška je lekcija i dar koji je vodi bliže onome što zaista jest. Željela bih da zna da ne treba trčati za savršenstvom, jer ono ne postoji. Umjesto toga, neka se fokusira na to da bude autentična, svoja i da vjeruje vlastitom putu. Savjetovala bih je da čuva svoje srce i daje ga samo onima koji znaju njegovu pravu vrijednost. Da nikada ne sumnja u sebe i da uvijek sluša svoj unutarnji glas – jer intuicija nikada ne griješi. Rekla bih joj da vjeruje u svoje snove, čak i kada ih drugi ne razumiju. Da zna da će u životu biti i uspona i padova, ali da će svaki izazov doći s razlogom i da će iz njega izaći snažnija nego ikad prije. I na kraju, poručila bih joj da zapamti najvažniju stvar – ljubav koju daje sebi i svojoj obitelji je temelj svega. Sve ostalo dolazi i prolazi, ali kada znaš tko si i kada voliš sebe, ništa te ne može poljuljati. Budi svoja, jer to je tvoja najveća snaga!
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.
Postoji nešto gotovo meditativno u darivanju biljke – osobito one koja je u isto vrijeme i skulptura, i dizajnerski predmet, i živi podsjetnik na pažnju koju ste nekome posvetili. Upravo zato posljednjih godina sve više kreativnih duša otkriva ljepotu kokedama, delikatnih zelenih kugli omotanih mahovinom koje izgledaju kao da lebde između prirode i umjetnosti.