Petra Pinjuh za HELLO!: “Otkrivanje vlastite seksualnosti najveća je životna moć žene”

Danas otvoreno govori o ljubavi, partnerstvu i seksualnosti, s uvjerenjem da upravo te teme čine temelj sretnog života. Petra ne nudi brze recepte, već svjetlo i smjernice onima koji žele probuditi vlastitu snagu i strast, a njezina osobna priča, kao i iskrena posvećenost braku i monogamiji, dokazuju da otvorenost ne znači razuzdanost, već autentičnost. U razgovoru za HELLO! otkriva što je potaknulo njezinu transformaciju, kakvim se izazovima susreće u radu s klijentima i zašto vjeruje da žena koja poznaje svoju seksualnost – zapravo otkriva svoju najveću životnu moć.

Što Vas je potaknulo da napustite korporativni svijet i postanete sex coach?

Moj put iz korporativnog svijeta prema poslu coacha za partnerske veze i seksualnost bio je zapravo prirodan nastavak onoga što me oduvijek najviše zanimalo – ljudski odnosi i ljudska sreća. Radila sam godinama kao menadžer u prodaji, vodila timove i gradila karijeru koja je izvana izgledala savršeno, ali iznutra sam osjećala da to nije moj životni poziv. U korporativnom svijetu naučila sam puno o komunikaciji, motivaciji i vođenju ljudi, ali uvijek mi je nedostajalo ono ljudsko, intimno i iskreno – teme o ljubavi, partnerstvu i bliskosti. U isto vrijeme, moj privatni život i brak postali su moj najveći učitelj, jer sam s mužem izgradila odnos koji traje već godinama, a koji je temeljen na ljubavi, prijateljstvu i snažnoj seksualnoj povezanosti. Shvatila sam da je to nešto što mnogi ljudi žele, ali ne znaju kako do toga doći, i tu sam osjetila svoj poziv. Sve što sam učila kroz poslovni svijet – pregovaranje, motiviranje, fokusiranje na ciljeve, postavljanje ciljeva – primijenila sam na odnose i shvatila koliko to može promijeniti živote ljudi. Potaknula me i želja da otvorim i populariziram, oslobodim teme poput seksualnosti, jer smatram da su one ključne za sretan i ispunjen život, a često se o njima šuti ili se doživljavaju površno. Odluka je bila laka, jer iako sam iza sebe ostavila siguran posao i karijeru, slušala sam srce i intuiciju koji su mi govorili da idem putem koji je u skladu s mojim darom i mojom strašću. Danas, kad radim s ljudima, osjećam se živom, autentičnom i potpuno ispunjenom, a to je ono što nikad nisam mogla pronaći u uredima i sastancima, među krutim pravilima.

Koji je najneobičniji zahtjev koji ste dobili od klijenta?

Jedna od situacija koja mi je ostala urezana u sjećanje bila je kada su mi došli partneri – on i ona – s vrlo specifičnim zahtjevom. Naime, njegova fantazija je bila da njegova partnerica ima treću dojku i vjerovao je da bih ja mogla nju uvjeriti da uđe u tu priču i da taj zahtjev i ostvari. Ona, naravno, nije imala nikakav interes za time i došla je vidjeti što će se dogoditi. U tom trenutku moj je zadatak bio da objasnim razliku između seksualne fantazije i stvarnosti. Objasnila sam im oboje da fantazija ne gubi na vrijednosti ako ostane u mašti – naprotiv, upravo u tome je njezina snaga. Kada je on shvatio da se njegova želja zapravo ne treba realizirati fizički, nego da je dovoljno da je mašta, u tom trenutku došlo je do ogromnog olakšanja i kod njega i kod nje. To je bio savršen primjer kako nerazumijevanje terminologije može odvesti u vrlo opasne i nepotrebne ideje, a kako prava edukacija i razgovor donose oslobađanje.

Druga situacija koja me, moram priznati, ostavila bez riječi bila je kada je moj stalni klijent došao u društvu svojih dviju ravnopravnih partnerica. Njihov plan bio je da me one zavedu kako bih postala njegova treća partnerica. Iskreno, bilo je to neočekivano i gotovo filmski iskustvo. No i tu sam ponovno objasnila granicu između fantazije i stvarnog života. Jer iako otvoreno govorim o seksualnosti, mojoj snazi i slobodi, ja sam istovremeno žena koja njeguje monogaman odnos i duboku povezanost sa svojim suprugom. Moj brak i moja ljubav dokaz su da otvorenost prema svim temama ne znači nevjeru, već naprotiv – upravo ona donosi najveću vjernost i sreću.

Takve situacije uvijek koristim kao priliku da pokažem koliko je važno razumjeti seksualne fantazije: one su alat, igra, pokretač strasti – ali ne i obaveza za realizaciju. Kada to shvatimo, prestajemo se bojati svojih želja i počinjemo ih koristiti na najzdraviji mogući način – za jačanje strasti, povezanosti i zadovoljstva u životu koji živimo.

Otvoren razgovor o fantazijama ne znači da ih moramo živjeti – nego da ih možemo voljeti i ostaviti tamo gdje im je mjesto: u našoj mašti.

Kako balansirate profesionalni odnos i osobnu povezanost s klijentima?

Balans između profesionalnog odnosa i osobne povezanosti za mene nije hladna crta koju povlačim, već svjesno vođenje u kojem uvijek imam na umu da sam tu zbog njih. Sebe volim opisati kao svijeću – moja je uloga da zapalim svjetlost na njihovom putu, dok oni prolaze kroz tamni tunel nesigurnosti, rutine i ponekad potpune izgubljenosti. Ja nisam tu da im sudim ili da im namećem tko trebaju biti, nego da im pokažem kako ponovno pronaći vlastiti izlaz, vlastitu snagu i vlastitu strast. U tome postoji duboka intimnost, jer kad ti netko otvori dušu i prizna najskrivenije želje ili strahove, ti to osjećaš gotovo fizički, kao da gledaš iza kulisa njihovog života. Ali upravo zato držim čvrst okvir – ja sam njihov vodič, a ne partnerica u toj priči, i ta jasna granica daje sigurnost i meni i njima. Postoji naravno trenutak seksualne energije u prostoru, jer radimo s temama koje su pune strasti, tijela i želje, i to je sasvim prirodno. No, moja je snaga u tome da tu energiju preoblikujem u alat rasta, a ne u osobnu dinamiku. Uvijek se sjetim da sam tu da budem njihov svjetionik, a ne njihova luka – ja ih usmjeravam, ali putovanje nastavljaju sami. I ono što je najljepše – kad vidim da netko tko je došao izgubljen, nesiguran i pun srama odlazi nasmijan, lagan i ponosan na sebe, tada znam da je upravo ta kombinacija topline i distancije napravila čudo. Za mene je to najveća čarolija mog posla – biti dovoljno blizu da ih inspiriram i ohrabrim, ali dovoljno daleko da nikad ne ukradem njihovo iskustvo i da se ne dogodi tjelesno iskustvo.

Koji je najčešći mit o ženskoj seksualnosti koji želite razbiti?

Jedan od najvećih mitova je da žene žele „nježnost i romantiku“ isključivo, dok je sve drugo za njih previše grubo, previše divlje, previše muško. Istina je da žene u sebi nose cijeli spektar – od mekoće, poljupca u obraz i sporog dodira pa sve do sirove strasti i igre moći koja može biti jednako uzbuđujuća. Drugi mit, jednako opasan, je da ženama „seks nije toliko važan kao muškarcima“, što je potpuno pogrešno i često vodi u nesretne brakove i odnose. Žene žele, sanjaju i fantaziraju jednako snažno, ponekad i intenzivnije, samo što nas je društvo stoljećima učilo da to skrivamo. Treći mit koji me osobno najviše zabavlja jest onaj da je ženska seksualnost jednostavna i linearna – a zapravo, ona je poput oceana: duboka, promjenjiva i puna struja koje se isprepliću. Nikada nije crno-bijela, nikada nije „ili nježno ili divlje“, nego je upravo onoliko nijansi koliko žena u tom trenutku želi istražiti. Zato i postoji knjiga i film „50 nijansi sive“, jer su ljudi barem tada nakratko priznali da seksualnost ima svoje slojeve, svoje tame i svoje svjetlosti. Žene trebaju slobodu da istražuju sve te nijanse, bez srama i bez etiketa „dobre“ ili „loše“ djevojke. I ono što naglašavam klijentima – nema pogrešnog puta ako je to ono što tebe uzbuđuje, hrani i čini da se osjećaš živom. Moj posao je da skinem prašinu s tih mitova i otvorim prostor u kojem žena može reći: „Da, ja želim nježnost, ali želim i ludilo. Ja sam i jedno i drugo, i u tome nema ničeg pogrešnog.“

Kako reagirate na klijentice koje se srame ili osjećaju krivima zbog svojih želja?

Prva stvar koju im kažem je: „Nema ničeg prljavog u željama – prljave su samo naše misli o tome.“ To uvijek izazove osmijeh, olakšanje i često prvi uzdah slobode. Kad žena dođe k meni s osjećajem srama, ja u njoj vidim djevojčicu kojoj je društvo reklo da mora biti „pristojna“ i „dobra“ da bi zaslužila ljubav. Moj posao tada nije da joj dam recept, već da joj dam ogledalo u kojem će se po prvi put vidjeti kao žena koja ima pravo na strast, na igru i na glasno „hoću“. U takvim trenucima volim koristiti metaforu da sam ja njezina svijeća – moja svjetlost gori dok ona ulazi u prostor svojih najmračnijih želja, i pokazujem joj da u toj tami nema čudovišta, nego samo njezina istinska snaga. Vrlo često je krivnja povezana s religijskim uvjerenjima, s očekivanjima obitelji ili s bivšim partnerima koji su ih posramljivali – i tada zajedno rastvaramo te slojeve kao da skidamo okove. Ponekad ih pitam vrlo direktno: „A što bi se dogodilo da si dopustiš baš to što te uzbuđuje?“ i tu nastaje tišina koja govori više od riječi. Kada shvate da ne moraju opravdavati svoje želje, nego ih mogu istraživati kao dio vlastite slobode, u očima se pojavi ona iskra koja mi uvijek potvrdi da radim pravu stvar. Moj odgovor na njihov sram nikada nije osuda, već nježnost pomiješana s dozom provokacije – jer samo tako se ruše zidovi koji su godinama stajali između njih i njihove seksualne snage. I ono što me uvijek fascinira jest da upravo one žene koje su došle najviše posramljene, na kraju postaju najglasnije u slavlju svoje senzualnosti.

Što mislite o popularnosti “erotskih poklona” na djevojačkim zabavama?

Meni je genijalno što erotski pokloni postaju sve popularniji jer pokazuju da žene konačno skidaju stigmu sa svoje seksualnosti. Svaka djevojačka zabava na kojoj se poklanjaju lisice, vibratori ili seksi igračke zapravo nosi jednu važnu poruku: „Tvoje zadovoljstvo je jednako važno kao i tvoja haljina ili vjenčanje.“ Ali ono što često naglašavam jest da pravi poklon nije samo predmet, nego iskustvo. Upravo zato sam osmislila svoje djevojačke zabave – jer ono što žene tamo dobiju nije još jedan rekvizit za ladicu, nego nova perspektiva o vlastitoj ženstvenosti i moći zavođenja. Na mojim zabavama djevojke kroz igru, ples, smijeh i edukaciju otkrivaju što znači biti zavodljiva, što znači biti slobodna i što znači osjećati se kao božica u vlastitoj koži. I uvijek kažem: erotska igračka je sjajna stvar, ali prava erotska iskra dolazi iz tebe same. A kada to jednom probudiš, nijedna igračka ti više nije nužna, nego postaje dodatak tvojoj već probuđenoj strasti. Moje djevojačke zabave su kombinacija misterije, koketnosti i one djevojačke energije koja spaja prijateljstvo i smjelost, i zato ih zovem najboljim poklonom koji mladenka može dobiti. To nije samo party, to je uspomena koju će pamtiti cijeli život i koju često žene opisuju kao trenutak kada su prvi put dopustile sebi da budu istinski razigrane i erotične. Kad jednom doživiš takvo iskustvo, shvatiš da najbolji erotski poklon nije u kutiji, nego u tebi – i upravo to je moj cilj, probuditi tu iskru.

Kako tehnologija utječe na intimne odnose u današnjem društvu?

Nažalost, moj odgovor neće biti optimističan – tehnologija je u velikoj mjeri unijela razdor u intimne odnose. Danas ljudi prečesto uspoređuju vlastiti život sa savršeno ispeglanim, nerealnim svijetom koji vide na društvenim mrežama. Ono što ne shvaćaju je da to nije stvarnost, već iluzija. A kada se jednom uhvate u tu zamku, vlastiti partner, vlastito tijelo i vlastita svakodnevica počinju im izgledati nedovoljno dobri.

No još veći problem, i nešto što sam osobno primijetila kod mnogih klijenata, jest trend otrovnog sadržaja. Ljudi satima gledaju videe, objave ili forume koji im stalno potvrđuju koliko je njihov život loš, kako brakovi ne uspijevaju, kako ljubav blijedi i kako “svi varaju”. Taj začarani krug sadržaja ne samo da ih drži u negativnim mislima, nego im i oblikuje uvjerenje da je njihova sudbina unaprijed određena – da nemaju šanse za sreću ni strast.

Takav sadržaj djeluje poput otrova: polako, ali sigurno truje njihovu percepciju i odnose. Umjesto da gledaju partnera očima zahvalnosti i ljubavi, počinju ga gledati kroz filter usporedbe i frustracije. To je jedan od najčešćih razloga zašto mi parovi dolaze – jer su dopustili da internet diktira kako bi njihov brak trebao izgledati, umjesto da sami stvaraju svoju priču.

Moja misija je da ih vratim iz tog virtualnog kaosa u realnost – onu iskrenu, ljudsku i sirovu. Jer nijedan algoritam, nijedan feed i nijedna “idealna” objava ne može zamijeniti dodir, pogled, poljubac i intimnost koju dvoje ljudi mogu stvoriti kada se zaista okrenu jedno drugome.

Moja poruka parovima: Ako prepoznaš da te tehnologija udaljava od partnera, vrijeme je da napraviš reset – jer strast se ne stvara online, nego u tvojoj spavaćoj sobi.

Koji je najvažniji savjet koji biste dali ženi koja želi poboljšati svoj seksualni život?

Najvažniji savjet koji bih dala svakoj ženi je: prestani čekati da te netko drugi probudi i počni paliti samu sebe. Najveća zabluda je da će partner, ljubavnik ili „prava prilika“ biti ključ tvoje seksualnosti – ključ si ti sama, tvoje tijelo, tvoj um i tvoja spremnost da se upoznaš do kosti. Ako želiš bolji seksualni život, prvo moraš prestati sramiti se vlastitih želja i početi ih istraživati kao da istražuješ tajni vrt koji je samo tvoj. Počni dirati sebe bez krivnje, gledati se gola u ogledalu i reći: „Ovo je moje tijelo, i ono zaslužuje užitak.“ Preuzmi odgovornost za vlastitu strast – jer tek kada naučiš kako da sama sebe uzbudiš, znaš i kako da vodiš partnera da to isto učini. Žena koja poznaje svoje tijelo je nezaustavljiva, jer ne traži dopuštenje, već uživa. Seksualni život se ne mijenja novim položajem iz časopisa, nego onim trenutkom kada se prestaneš ispričavati za to što želiš. Budi glasna, budi divlja, budi nježna – ali budi SVOJA, jer ništa nije erotičnije od autentične žene koja se ne boji željeti. I ono što uvijek kažem klijenticama: strast se ne gasi godinama, ona se gasi šutnjom i sramom. Zato prestani šutjeti, prestani se sramiti i počni živjeti seksualnost kao najljepši oblik slobode.

Kako se nosite s kritikama ili predrasudama prema svom poslu?

Iskreno, ono što najviše dobivam nisu kritike, nego priznanja i divljenje. Ljudi mi svakodnevno pišu kako im je nevjerojatno hrabro i važno da netko konačno glasno priča o ljubavi, intimnosti i seksualnosti. Kažu mi da sam pokrenula revoluciju i da ih inspiriram da sami počnu otvarati teme o kojima se šutjelo desetljećima. I uvijek dodaju jedno pitanje koje mi je posebno drago: „Zašto je nama svima o tome tako divno slušati, a tako teško govoriti?“ To je trenutak kada znam da sam pogodila srž – jer čim se netko zapita, već se u njemu nešto pokreće. U vremenu kada ljudi provode sate u scrollanju po mobitelima, gubeći kontakt sa sobom i drugima, moj posao je podsjetnik na ono najvažnije – na stvarnu povezanost, dodir, strast i razgovor. Upravo zato ga mnogi doživljavaju ne kao „posao“, već kao neophodnu misiju za društvo koje je gladno bliskosti, a zatrpano površnošću. Ono što radim nije skandal, nego lijek – i to ljudi osjećaju čim čuju moju energiju ili prisustvuju mojim radionicama. A kada netko i pokuša biti skeptičan, ubrzo shvati da nema ništa provokativnije, hrabrije i zdravije od žene koja govori o ljubavi i seksualnosti otvoreno i bez srama. Zato kritike ne nosim na leđima, nego ih pretvaram u gorivo za još veći pokret koji sam započela. Moj odgovor na sve predrasude uvijek je isti: „Hvala vam, jer svaka vaša reakcija znači da smo napravili prvi korak prema tome da o ljubavi i strasti konačno razgovaramo bez maski.“

A ako se i dogodi da netko napiše zloban komentar ispod nekog članka, ja to ne doživljavam kao napad, nego kao ogledalo stanja te osobe. Ako se netko i ne slaže s idejom da o seksualnosti treba otvoreno govoriti, zašto uopće čita moje tekstove? Ja, primjerice, ne čitam sadržaje koji me ne zanimaju ili s kojima se ne slažem. Uvijek se sjetim one stare: napad je najbolja obrana. Kada nekoga „ubode“ ono što pišem i osjeti snažan poriv da ružno reagira, to je za mene samo potvrda da se tu krije nešto duboko potisnuto i vrlo zanimljivo. Najčešće je to sram, uvjerenje da je seksualnost štetna ili nemoralna, te osnovno nerazumijevanje da je seksualna energija zapravo stvaralačka i životna energija. Upravo zato i dalje pišem, govorim i djelujem – jer kad bi svi shvatili koliko je ta energija moćna i prirodna, svijet bi bio puno sretnije i slobodnije mjesto.

Koji je najčešći razlog zbog kojeg parovi dolaze kod vas na savjetovanje?

Najčešći razlog zbog kojeg parovi dolaze kod mene na savjetovanje? Iskreno – dolaze jer se izgubilo sve ono što su nekad imali, ili što su barem mislili da imaju. U jednom trenutku sve je bilo uzbudljivo, puno strasti, bliskosti i smijeha, a onda se neprimjetno pretvorilo u tišinu, rutinu i osjećaj da žive s cimerom, a ne s partnerom.

Iznutra to izgleda ovako: nema dodira, nema žudnje, nema igre. Samo obaveze, iscrpljenost i – što je najteže – uvjerenje da je možda tako i normalno. No nije.
Najčešći korijen svega leži u seksualnoj neusklađenosti. To nije samo pitanje tijela, nego i srca, komunikacije i načina na koji partneri više ne uspijevaju osjetiti jedno drugo. Kada nema usklađenosti u krevetu, nema ni lakoće u svakodnevici. Male nesuglasice postaju velike, a osjećaj nezadovoljstva polako izjeda sve što je nekoć bilo lijepo.

Meni se javljaju parovi u trenutku kada osjećaju da im odnos klizi iz ruku, kada se pitaju: Je li ovo kraj? Je li to sve što nas čeka do kraja života? I upravo tada počinje naš pravi rad – vraćanje strasti, povezanosti i onog iskonskog osjećaja: Ovo je moj muškarac. Ovo je moja žena.

Ono što im pokazujem je da ljubav nije nestala – samo je zatrpana slojevima stresa, nezadovoljstva i neizgovorenih potreba. I kada to skinemo, kada ponovo probudimo igru i želju, odnos se može preporoditi.

Zato uvijek kažem: ako i ti osjećaš da tvoja veza gubi ono nešto, da nema dodira, poljupca ili čežnje kao prije – to nije znak kraja. To je poziv na promjenu. I upravo tu ja ulazim.

Što mislite o “egzibicionizmu” kao dijelu seksualnih fantazija?

Prvo da razjasnimo – seksualne fantazije su mentalni prostor u kojem se sve smije i ništa se ne mora. One su najčišća igra erotske mašte, mjesto gdje brišemo granice svakodnevice i dopuštamo sebi ono što u stvarnosti možda nikada nećemo učiniti.

Egzibicionizam kao pojam u stvarnom životu jest zakonom zabranjen, ali upravo ta zabrana ga čini još uzbudljivijim kada se pojavi u fantazijama. Sama pomisao na javni seks, na mogućnost da netko vidi, da postoji rizik ili izloženost, pojačava adrenalin i želju. I to je sasvim normalno – jer fantazija je fantazija, a njezina najveća vrijednost je upravo to što postoji i što nas pokreće.

PROČITAJTE: Ana Radišić za HELLO! – ‘Nijedan pad za mene nije kraj – on je samo početak mudrijeg uzleta’

Za mene nema „dobrih” ili „loših” fantazija – ima samo onih koje nas uzbude, inspiriraju i otvore vrata nove strasti. I zato obožavam razgovarati s klijentima o njihovim seksualnim fantazijama. To su uvijek najzabavniji trenuci naših razgovora – smijeh, rumeni obrazi, iznenađenja i puno „aha” trenutaka. A ono što je najljepše – čim o njima progovorimo naglas, one instantno unose svježinu u seksualni život.

Fantazija ne mora nikada postati stvarnost da bi bila vrijedna. Dovoljno je da nas potakne da osjetimo više želje, da unesemo igru u svoj odnos i da shvatimo koliko smo zapravo slobodni kada se radi o našoj mašti.

Kako pomažete klijentima da prevladaju strah od intimnosti?

Strah od intimnosti nije strah od seksa, nego strah od potpunog ogoljivanja pred drugim bićem – tijelom, dušom i srcem. I to je najdublja ljudska potreba, ali i najveći izazov. Moji klijenti često dolaze s maskama, zidovima i oklopima koje nose godinama, uvjereni da će ih upravo to zaštititi. A moj posao je da ih nježno, ali uporno, vodim da skinu taj sloj po sloj, dok ne osjete kako je to kad se napokon diše punim plućima.

U procesu koristim kombinaciju razgovora, praktičnih vježbi i provokativnih pitanja koja potresu temelje uvjerenja koja ih koče. Ja sam im svijeća u tunelu – ne hodam umjesto njih, ali im pokazujem da put postoji i da iza tame uvijek čeka svjetlo. Najveći trenutak čuda događa se kada klijent shvati da ga intimnost ne ugrožava, nego oslobađa.

Zamislite trenutak kad prvi put dopustite partneru da vas vidi baš takve kakvi jeste – bez kontrole, bez scenarija, samo sirova istina i dodir. To je moć koju gradimo zajedno. Strah se tada pretvara u snagu, ranjivost u magnetičnu privlačnost, a intimnost u prostor gdje nastaje prava ljubav.

I upravo zato ljudi nakon rada sa mnom ne dobiju samo „bolji seksualni život” – oni postaju življi, strastveniji i slobodniji u svemu što rade. Jer kada jednom oslobodite srce i tijelo, više nema povratka na polovičan život.

Koji je najvažniji korak u procesu proučavanja seksualnosti?

Najvažniji korak je – dopustiti sebi da budeš znatiželjna. Većina ljudi je odrasla u okruženju gdje je seksualnost bila ili tabu ili nešto što se „podrazumijeva” ali o čemu se ne priča, pa su naučili da je bolje šutjeti nego pitati. A upravo je pitanje početak svega – pitanje: „Što ja zapravo želim? Što me uzbuđuje? Zašto se osjećam tako kad…”

Drugi važan element je promatrati sebe bez osude. Naša seksualnost nije priručnik koji se dobije pri rođenju, nego cijeli svemir iskustava, fantazija i osjećaja koji se mijenja tijekom života. Kada prestanemo sebe stavljati u ladice „normalno” ili „nenormalno”, počinje prava sloboda.

Samo proučavanje seksualnosti znači da se igraš sa sobom – da istražuješ dodire, maštu, nove situacije, ali i da se suočiš s vlastitim strahovima i granicama. To nije samo istraživanje tijela, nego i istraživanje srca i psihe. Svaka spoznaja koju otkriješ o sebi direktno se preslikava i u tvoj odnos s partnerom.

Ono što ja svojim klijentima uvijek kažem je: „Tvoje tijelo ti govori sve, samo ga moraš poslušati.” Kada naučiš pratiti svoje uzdahe, drhtaje, otpor i ekstazu – otkrivaš svoj unutarnji kompas koji te vodi prema autentičnom seksualnom životu.

I ono najvažnije – budi hrabra. Jer svaki korak u proučavanju vlastite seksualnosti je čin hrabrosti, ljubavi i oslobađanja. To nije put koji vodi samo do boljeg seksa – to je put koji vodi do boljeg života.

„Žena koja poznaje svoju seksualnost, poznaje i svoju snagu – a to je energija koja mijenja baš sve, od ljubavi do posla.”

Kako se nosite s tabuima i stigmatizacijom u društvu?

Iskreno – ja se s time ne nosim, jer u mojoj privatnoj i poslovnoj okolini takvih ljudi jednostavno nema. Ne vibriramo na istoj frekvenciji, i zato se moji putevi s osobama koje žele osuđivati ili zatvarati teme nikada ne ukrštaju. Umjesto toga, u moj život ulaze žene i muškarci koji su svjesni da ih tabui sputavaju i koji žele više – više znanja, više slobode, više života. Takvi ljudi mi se javljaju i s njima gradim predivne, iskrene i moćne suradnje.

Moj fokus nije na stigmatizaciji, nego na destigmatizaciji. To je golema razlika. Dok društvo često govori „o tome se ne priča”, ja biram pokazati da se upravo o tome treba govoriti – jer seksualnost nije sram, nije grijeh, nije prijetnja. Ona je stvaralačka energija, životna energija, gorivo zbog kojeg smo življi, radosniji i povezaniji.

Želim da svaka žena koja ovo čita osjeti kako je biti slobodna – slobodna u svom tijelu, u svojoj želji, u svom izboru. Da shvati da može biti sve: kraljica i ljubavnica, supruga i partnerica, prijateljica i doktorica, poduzetnica i sanjalica. Ništa jedno drugo ne isključuje. Upravo suprotno – sve te uloge zajedno čine savršeno jedinstvenu cjelinu.

Kada žena prihvati da njezina seksualnost nije teret nego kruna, ona prestaje tražiti dopuštenje i počinje živjeti svoju punu snagu. I to je moja misija – da vratim ženama njihovu moć i pokažem im da mogu biti i nježne i divlje, i racionalne i strastvene, i majke i zavodnice. Jer tek kada sve to spojimo u sebi, postajemo potpune.

I zato ne nosim se s tabuima – ja ih jednostavno rastapam. Svaki put kada otvoreno progovorim o seksualnosti (ja kao isključivo monogamna žena u divnom podržavajućem braku), još jedna žena negdje osjeti olakšanje i kaže: „Ako ona smije, smijem i ja.” A to je trenutak u kojem počinje prava revolucija – revolucija ljubavi, slobode i zadovoljstva.

Žena koja se usudi živjeti svoju seksualnost bez srama postaje nezaustavljiva – jer tada u istoj osobi žive kraljica, ljubavnica, majka, prijateljica i boginja života.