Sretni ljudi razvijaju određene obrasce ponašanja koji im pomažu nositi se s usponima i padovima života s lakoćom i pozitivnim stavom. Oni ne čekaju pasivno da se stvari poboljšaju, nego aktivno idu naprijed, prihvaćajući promjene s osmijehom.
Prema riječima Lachlana Browna, stručnjaka za psihologiju i osnivača platforme Hack Spirit, svatko može usvojiti ove navike kako bi živio sretniji život. Na temelju svojih istraživanja o sreći iz perspektive mindfulnessa i budizma, Brown tvrdi da je primjena ovih principa ključ za postizanje unutarnjeg zadovoljstva i napretka u životu.
U nastavku donosimo osam navika koje prakticiraju sretni ljudi koji uvijek idu naprijed.
1. Prihvaćanje promjena
U svijetu koji se neprestano mijenja, sretni ljudi su oni koji se znaju prilagoditi tim promjenama. Umjesto da ih doživljavaju kao prijetnju, oni ih vide kao priliku za učenje, rast i nova iskustva.
Budističko učenje o prolaznosti (impermanenciji) naglašava da se sve neprestano mijenja i ništa ne ostaje isto. Lachlan Brown objašnjava da upravo u prihvaćanju te istine leži put do istinske sreće. Umjesto da se drže starih navika, situacija ili odnosa koji im više ne koriste, sretni ljudi otpuštaju ono što im ne donosi dobro. Što se osoba više osjeća ugodno s idejom promjene, to će biti sretnija i otpornija na izazove.
2. Prakticiranje mindfulnessa
Mindfulness ili svjesna prisutnost navika je koja podrazumijeva potpunu usmjerenost na sadašnji trenutak bez brige o prošlosti ili budućnosti. Lachlan Brown, koji se dugi niz godina bavi proučavanjem mindfulnessa, tvrdi da ova praksa donosi dubok osjećaj mira i zadovoljstva koji pomaže u suočavanju sa životnim izazovima.
Prema poznatom vijetnamskom budističkom redovniku Thich Nhat Hanhu, “Sadašnji trenutak ispunjen je radošću i srećom. Ako ste pažljivi, vidjet ćete to.” Brown naglašava da mindfulness ne zahtijeva složene tehnike – može se prakticirati kroz meditaciju, jogu ili jednostavno osvješćivanjem daha i trenutka.
3. Prihvaćanje patnje
Život ne donosi uvijek ugodna iskustva, a način na koji se reagira na te izazove značajno utječe na sreću. Budizam poznaje koncept Dukkha, koji se često prevodi kao patnja. No, svrha tog učenja nije pasivno prihvaćanje boli, već razumijevanje da je patnja neizbježan dio života te da je njezino prihvaćanje put prema unutarnjem miru.
Lachlan Brown objašnjava da veliki dio ljudske patnje proizlazi iz otpora – iz želje da stvari budu drugačije nego što jesu. Kada osoba prestane pružati otpor stvarnosti, otvara se prostor za mir i slobodu od neprestane borbe za savršenstvo.
4. Živjeti s namjerom
Sretni ljudi donose svjesne odluke u skladu sa svojim vrijednostima i ciljevima. Umjesto da žive na autopilotu, oni biraju kako provode svoje vrijeme i s kim ga dijele.
Prema Brownu, živjeti s namjerom ne znači imati kruti plan, već biti prisutan u svakom trenutku i donositi odluke koje vode prema ispunjenju. To uključuje odbacivanje onoga što ne služi dobrobiti te prihvaćanje izazova koji potiču rast.
5. Njegovanje suosjećanja
Suosjećanje je moćna sila koja ne samo da pomaže drugima, već i donosi dobrobit onome tko ga prakticira. Lachlan Brown, u svojoj knjizi “Hidden Secrets of Buddhism: How To Live With Maximum Impact and Minimum Ego”, ističe kako razvijanje suosjećanja vodi do ispunjenijeg i sretnijeg života.
Kada ljudi pokazuju suosjećanje, postaju svjesniji međusobne povezanosti sa svijetom, što im pomaže da svoje vlastite probleme sagledaju iz šire perspektive. Sretni ljudi svjesno prakticiraju suosjećanje u svojim odnosima, poslu, pa čak i prema samima sebi.
6. Otpuštanje vezanosti
Jedno od temeljnih budističkih učenja odnosi se na otpuštanje pretjerane vezanosti za ljude, stvari ili ideje. Iako nema ništa loše u uživanju u životnim radostima, problem nastaje kada se sreća u potpunosti veže uz prolazne stvari.
Lachlan Brown objašnjava da sretni ljudi uživaju u životu, ali razumiju da ništa nije trajno. Ova svijest omogućuje im da ostanu emocionalno stabilni čak i kada se suoče s gubicima ili promjenama.
7. Prakticiranje zahvalnosti
Zahvalnost je snažan alat za postizanje sreće jer usmjerava pažnju na ono što je pozitivno u životu. Prema Brownu, sretni ljudi svakodnevno prakticiraju zahvalnost – bilo da je riječ o zahvalnosti za ljubaznu gestu, lijep prizor ili dobar obrok.
Budistički redovnik Thich Nhat Hanh rekao je: “Hodaj kao da ljubiš zemlju svojim stopalima.” Ova misao odražava važnost uvažavanja jednostavnih radosti života, što sretni ljudi instinktivno čine.
8. Prigrliti tišinu
Iako suvremeni svijet cijeni užurbanost, sretni ljudi prepoznaju vrijednost tišine i introspekcije. Brown naglašava da su trenuci mira ključni za obnovu energije, refleksiju i jasnije sagledavanje vlastitih misli i osjećaja.
Oni koji redovito izdvajaju vrijeme za tišinu – bilo kroz meditaciju, jogu ili jednostavno sjedenje u tišini – uspijevaju bolje upravljati stresom i zadržati fokus na svoje ciljeve.
Sreća i napredak ne ovise samo o vanjskim okolnostima, već o navikama koje svakodnevno njegujemo. Prema Lachlanu Brownu, usvajanje ovih osam navika može svakome pomoći da živi ispunjenijim i sretnijim životom.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
U svijetu koji je gotovo opsjednut novim, starost je postala pomalo neobičan oblik luksuza. Svakoga dana pojavljuju se novi proizvodi, novi brendovi, novi restorani, nove kolekcije, novi koncepti interijera, nove tehnološke platforme, nove pjesme i nove poslovne ideje koje u kratkom vremenu uspijevaju privući pažnju javnosti, algoritama i tržišta, ali samo rijetke među njima uspijevaju napraviti ono što je u suvremenoj ekonomiji zapravo mnogo teže od samog lansiranja: ostati relevantne. Novost može proizvesti interes, može stvoriti promet i može osigurati naslovnicu, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz vrijednosti. Povijest kulture, dizajna, mode, gastronomije i poduzetništva iznova pokazuje da između nečega što je trenutačno popularno i nečega što će za dvadeset ili pedeset godina još uvijek imati smisla postoji velika razlika.
Gotovo tri desetljeća nakon njihova prekida, glumica se u podcastu „Friends Keep Secrets“ prisjetila odnosa s Pittom i razdoblja u kojem je njihova privatna veza postala jedna od najpraćenijih ljubavnih priča Hollywooda.
William se na važnoj ceremoniji pojavio bez supruge Kate Middleton, a društvo mu je pravila njegova teta, princeza Anne, koja je u Norvešku stigla u privatnom svojstvu.
Umjesto da haljinu sačuva za toplije dane, Nina ju je prilagodila prijelaznom razdoblju i pokazala jednostavan trik koji vrijedi isprobati čim temperature počnu padati.
