Svaki liječnik i stručnjak će se složiti – pješačenje i planinarenje spadaju među najzdravije oblike tjelovježbe jer kombiniraju fizički napor s boravkom na svježem zraku i psihičkim opuštanjem. Planinarenje je sve popularnije iz godine u godinu, kako među starijom populacijom tako i među mladima koji su uvijek u potrazi za stazama koje će biti zanimljive i izazovne, a pritom sigurne i – očaravajuće. Zanima vas koje su najljepše staze za planinarenje na svijetu? Upravo je izašao novi popis!
Laugavegur u Thórsmörku, Landmannalaugar, IslandGETTY
Ovo su najljepše staze za planinarenje u 2024. godini – i nisu prepune ljudi
Europa je puna predivnih ruta za planinarenje i pješačenje, a neki planinarski domovi nude i besplatan smještaj. Ipak, neki traže predivne staze koje (još) nisu krcate planinarima što je tvrtku Much Better Adventures nagnalo da napravi istraživanje temeljeno na pješačkim rutama koje su duge najmanje 20 km te imaju vrlo malo recenzija, ali visoku prosječnu ocjenu kako bi nam dali popis najpodcjenjenijih staza u Europi.
Na prvom mjestu nalazi se staza Laugavegur u Thórsmörku na Islandu, u južnom gorju te zemlje. Nudi pješačenje od 52,9 km, prolazi kroz šarene riolitske planine, termalne bazene, ledenjake i vulkanske padine, tako da je definitivno za one od nas koji vole raznolikosti i dramu u našim krajolicima.
Staza Edelweiss Höhbalmen u Švicarskoj zauzela je drugo mjesto i šetnja njome pružit će vam fantastičan pogled na Matterhorn, a staza Palenica Białczańska u Rysyju u Poljskoj koja je zauzela treće mjesto, nudi više planina i upečatljivo plavih jezera, piše Timeout.
Palenica Białczańska, Morskie Oko, Rysy, Poljska
Evo koje su se još staze našle na popisu na kojem se nalaze najljepše staze za planinarenje u 2024. godini.
Top 10:
Laugavegur u Thórsmörku, Landmannalaugar, Island
Staza Edelweiss Höhbalmen, Stafelalp, Švicarska
Palenica Białczańska, Morskie Oko, Rysy, Poljska
Ehrwald, Coburger Hütte, Austrija
Val Ferret, Les Ars Dessous, Italija
Staza Fimmvörðuháls, Skógar, Þórsmörk, Island
PR17, Caminho do Pináculo e Folhadal, Bica da Cana, Portugal
French Way, Melide, O Pino, Španjolska
Pradera de Ordesa, Cola de Caballo, Refugio de Goriz, Španjolska i Francuska
Palenica Białczańska, Dolina pet poljskih ribnjaka, Morskie Oko, Poljska
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
U Gundulićevoj ulici 9, na nekoliko minuta hoda od glavnih zagrebačkih kulturnih institucija i užeg gradskog središta, otvorena je Artmax galerija, novi prostor posvećen hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Galerija je usmjerena na odabrane autore i djela koja imaju svoje mjesto u povijesti domaće umjetnosti, ali i na radove suvremenih umjetnika koji nastavljaju oblikovati hrvatsku likovnu scenu. Koncept nije zamišljen kao predstavljanje što većeg broja umjetnina, nego kao pažljivo oblikovana ponuda u kojoj svako djelo prolazi selekciju prema autorstvu, umjetničkoj vrijednosti i mjestu koje zauzima unutar pojedinog razdoblja.
Otvaranjem hotela The Bristol Bol u središtu Bola na Braču predstavljen je novi projekt Dean Franić Design Studija, koji potpisuje cjelokupno oblikovanje hotelskog interijera. Hotel je smješten u obnovljenoj povijesnoj zgradi i raspolaže s 94 sobe i apartmana organiziranih oko vrtova, a projekt interijera razvijen je tako da arhitekturu postojećeg objekta, unutarnje prostore i vanjske površine poveže u jedinstvenu prostornu cjelinu.
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog tijekom vikenda ponovno je postala mjesto susreta različitih generacija okupljenih oko glazbe iz Disneyjevih filmskih klasika i novijih animiranih ostvarenja. Koncertni program „Disney koncert: Tamo gdje snovi postaju stvarnost“ tijekom subote i nedjelje privukao je gotovo 5000 posjetitelja, a program se odvijao u tri dvorane Lisinskog.
Jedna od omiljenih domaćih televizijskih voditeljica, Anja Alavanja Viljevac, proslavila je 44. rođendan baš onako kako bi mnogi poželjeli provesti svoj dan: za stolom, uz obitelj, prijatelje, smijeh i rođendanski desert sa svjećicama.
