Od čega je bolovao Patrick Stewart? Dvije teške bolesti obilježile su posljednje dane legendarnog glumca
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, posljednje razdoblje života proveo je suočavajući se s Alzheimerovom bolešću i demencijom s Lewyjevim tjelešcima, dvjema progresivnim neurodegenerativnim bolestima koje postupno oštećuju moždane funkcije. Njegova obitelj potvrdila je dijagnoze nakon glumčeve smrti, a vijest je privukla pozornost javnosti jer Stewart ranije nije javno govorio o takvim zdravstvenim problemima. Glumac, kojeg je publika desetljećima poznavala po ulogama kapetana Jean-Luca Picarda u „Zvjezdanim stazama” i profesora Charlesa Xaviera u filmovima „X-Men”, preminuo je u svojem domu u Los Angelesu, okružen suprugom Sunny Ozell, članovima obitelji i bliskim prijateljima.
Njegovu smrt potvrdila je dugogodišnja glasnogovornica Kelly Bush Novak, dok je obitelj u priopćenju navela da je Stewart bolovao tijekom razmjerno kratkog razdoblja. Ipak, nije objavljeno kada su se pojavili prvi simptomi, koliko je vremena prošlo od postavljanja dijagnoza niti koliko je njegovo zdravstveno stanje bilo narušeno tijekom posljednjih mjeseci života. Obitelj nije otkrila pojedinosti o liječenju, eventualnim boravcima u bolnici ili medicinskoj skrbi koju je primao. Poznato je da je posljednje trenutke proveo kod kuće, gdje su se njegovi najbliži okupili kako bi se oprostili od njega. Prema njihovu opisu, posljednji sati protekli su uz glazbu, razgovore i molitvu, a glumac je preminuo mirno.
Alzheimerova bolest, jedna od dviju dijagnoza koje je obitelj potvrdila, najčešći je uzrok demencije u starijoj životnoj dobi. Riječ je o bolesti koja postupno oštećuje živčane stanice u mozgu i narušava sposobnost pamćenja, razmišljanja, govora i samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti. U njezinu razvoju sudjeluju složeni biološki procesi povezani s abnormalnim nakupljanjem proteina beta-amiloida i tau, koji ometaju normalno funkcioniranje živčanih stanica. Kako bolest napreduje, dolazi do gubitka neuronskih veza i propadanja moždanog tkiva, zbog čega osoba postupno gubi sposobnosti koje je ranije koristila bez poteškoća.
Prvi znakovi Alzheimerove bolesti često su blagi i mogu se razvijati godinama prije nego što postanu dovoljno izraženi da bi osoba potražila liječničku pomoć. Najčešće se pojavljuju poteškoće s prisjećanjem nedavnih razgovora, dogovora i događaja, dok sjećanja iz ranijih životnih razdoblja mogu ostati relativno očuvana. Osoba može početi ponavljati ista pitanja, zaboravljati gdje je ostavila predmete ili imati problema s organizacijom svakodnevnih obveza. Takve se promjene ponekad pripisuju prirodnom starenju, osobito kada ne ometaju svakodnevni život. Međutim, kod Alzheimerove bolesti poteškoće s vremenom postaju izraženije i počinju utjecati na samostalnost.
U kasnijim stadijima bolesti mogu se pojaviti problemi s razumijevanjem složenijih informacija, pronalaženjem odgovarajućih riječi i prepoznavanjem poznatih mjesta. Osoba može imati poteškoća s donošenjem odluka, praćenjem razgovora ili obavljanjem aktivnosti koje je godinama radila bez pomoći. Kod nekih bolesnika dolazi do promjena raspoloženja i ponašanja, uključujući povlačenje iz društva, tjeskobu, razdražljivost ili gubitak interesa za ranije aktivnosti. U uznapredovaloj fazi bolest može zahvatiti i osnovne tjelesne funkcije, zbog čega bolesnik postaje ovisan o pomoći drugih ljudi pri hranjenju, odijevanju, kretanju i održavanju osobne higijene.
Druga bolest od koje je Stewart bolovao bila je demencija s Lewyjevim tjelešcima, neurodegenerativni poremećaj koji se razlikuje od Alzheimerove bolesti prema promjenama koje nastaju u mozgu i simptomima koji se mogu pojaviti tijekom njegova razvoja. Bolest je povezana s abnormalnim nakupljanjem proteina alfa-sinukleina unutar živčanih stanica. Te se nakupine nazivaju Lewyjeva tjelešca, a njihova prisutnost može ometati rad dijelova mozga odgovornih za razmišljanje, pozornost, pokrete, spavanje i regulaciju pojedinih tjelesnih funkcija. Demencija s Lewyjevim tjelešcima ubraja se među češće oblike neurodegenerativne demencije, ali je široj javnosti manje poznata od Alzheimerove bolesti.
Jedno od karakterističnih obilježja demencije s Lewyjevim tjelešcima jesu izražene promjene sposobnosti koncentracije i budnosti. Osoba tijekom jednog dijela dana može razgovarati, pratiti događaje i relativno normalno funkcionirati, dok nekoliko sati poslije može postati zbunjena, izrazito pospana ili imati poteškoća s razumijevanjem jednostavnih informacija. Takve promjene mogu biti nepredvidljive i predstavljati poseban problem članovima obitelji koji se brinu o bolesniku. Za razliku od Alzheimerove bolesti, kod koje su poteškoće s pamćenjem često prvi izraženiji simptom, demencija s Lewyjevim tjelešcima može započeti problemima s pozornošću, vizualnom percepcijom ili kretanjem.
Kod dijela oboljelih pojavljuju se vizualne halucinacije, tijekom kojih osoba vidi ljude, životinje ili predmete koji nisu prisutni u njezinoj okolini. Takvi doživljaji mogu biti vrlo uvjerljivi, a bolesnik ponekad nije svjestan da ono što vidi nije stvarno. Bolest također može izazvati ukočenost mišića, usporene pokrete, nestabilnost pri hodanju i druge simptome koji podsjećaju na Parkinsonovu bolest. Zbog poteškoća s ravnotežom povećava se rizik od padova i ozljeda, osobito kod starijih osoba. Mogu se pojaviti i poremećaji autonomnog živčanog sustava, uključujući nagle padove krvnog tlaka, nesvjestice, zatvor i poteškoće s mokrenjem.
Posebno prepoznatljiv simptom demencije s Lewyjevim tjelešcima jest poremećaj ponašanja tijekom REM faze spavanja. Uobičajeno je da su mišići tijekom te faze sna privremeno opušteni, što sprječava osobu da fizički izvodi pokrete povezane sa sadržajem snova. Kod osoba s ovim poremećajem takav mehanizam može biti narušen, pa tijekom spavanja mogu govoriti, vikati, mahati rukama ili izvoditi nagle pokrete. Poremećaj se ponekad pojavljuje godinama prije nego što se razviju izraženije poteškoće s pamćenjem i razmišljanjem. Međutim, nema potvrđenih informacija da je Patrick Stewart imao halucinacije, poremećaje spavanja ili bilo koji drugi pojedinačni simptom karakterističan za ovu bolest.
Podatak da je Stewart istodobno bolovao od Alzheimerove bolesti i demencije s Lewyjevim tjelešcima nije neuobičajen u medicinskoj praksi. Kod pojedinih osoba, osobito u starijoj životnoj dobi, u mozgu se mogu istodobno razvijati različite neurodegenerativne promjene. Alzheimerova bolest povezana je s nakupljanjem beta-amiloida i tau proteina, dok je demencija s Lewyjevim tjelešcima povezana s nakupinama alfa-sinukleina. Kada se te promjene pojavljuju zajedno, simptomi se mogu preklapati i otežati postavljanje dijagnoze. Osoba može imati probleme s pamćenjem tipične za Alzheimerovu bolest, ali istodobno razviti poremećaje pozornosti, kretanja i spavanja koji su karakterističniji za demenciju s Lewyjevim tjelešcima.
Istodobna prisutnost dviju bolesti može dodatno otežati svakodnevno funkcioniranje, ali njihov tijek nije jednak kod svih bolesnika. Kod nekih osoba simptomi napreduju postupno tijekom više godina, dok se kod drugih zdravstveno stanje pogoršava brže. Na brzinu napredovanja mogu utjecati dob, opće zdravstveno stanje, druge kronične bolesti i komplikacije koje se razvijaju tijekom liječenja. Budući da Stewartova obitelj nije objavila medicinske nalaze, nije poznato koja je od dviju bolesti kod njega bila izraženija niti jesu li liječnici obje dijagnoze postavili istodobno. Nije potvrđeno ni jesu li simptomi bili prisutni tijekom njegova posljednjeg profesionalnog angažmana ili su postali izraženiji tek nakon što se povukao iz redovitog rada.
Dijagnosticiranje ovih bolesti zahtijeva neurološku procjenu i detaljno praćenje simptoma. Liječnici najprije razgovaraju s bolesnikom i članovima obitelji kako bi utvrdili kada su se pojavile prve promjene u pamćenju, ponašanju ili kretanju. Nakon toga mogu se provesti testovi kognitivnih sposobnosti kojima se procjenjuju pamćenje, pozornost, govor, orijentacija i sposobnost rješavanja zadataka. Magnetska rezonancija mozga može pomoći u otkrivanju određenih promjena moždanog tkiva i isključivanju drugih uzroka simptoma. Kod sumnje na Alzheimerovu bolest mogu se koristiti i specijalizirane pretrage moždane tekućine ili biomarkera povezanih s amiloidom i tau proteinom.
Demencija s Lewyjevim tjelešcima može biti zahtjevnija za prepoznavanje jer se njezini simptomi često preklapaju s Parkinsonovom bolešću, Alzheimerovom bolešću i pojedinim psihijatrijskim poremećajima. Liječnici posebnu pozornost posvećuju promjenama budnosti, vizualnim halucinacijama, usporenim pokretima i poremećajima spavanja. U određenim slučajevima koriste se dodatne pretrage dopaminskog sustava ili snimanje spavanja kako bi se dobilo više informacija o mogućem uzroku simptoma. Iako suvremena medicina raspolaže sve preciznijim dijagnostičkim metodama, razlikovanje pojedinih oblika demencije i dalje može biti složeno, osobito kada su prisutne promjene karakteristične za više bolesti.
Za Alzheimerovu bolest i demenciju s Lewyjevim tjelešcima trenutačno ne postoji terapija koja može potpuno zaustaviti ili izliječiti neurodegenerativni proces. Liječenje je uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma, očuvanje svakodnevnih sposobnosti i sprječavanje komplikacija. Kod Alzheimerove bolesti koriste se lijekovi poput donepezila, rivastigmina i galantamina, koji mogu privremeno poboljšati ili stabilizirati određene kognitivne funkcije kod dijela bolesnika. Memantin se primjenjuje kod pojedinih osoba s umjerenim ili težim oblicima bolesti. Posljednjih godina razvijeni su i lijekovi koji djeluju na amiloidne nakupine u mozgu te mogu usporiti napredovanje ranog simptomatskog Alzheimerova oboljenja kod pažljivo odabranih pacijenata, ali njihova primjena zahtijeva specijalističku procjenu i praćenje zbog mogućih ozbiljnih nuspojava.
Kod demencije s Lewyjevim tjelešcima liječenje se prilagođava simptomima koji najviše otežavaju život bolesnika. Pojedini lijekovi koji se koriste kod Alzheimerove bolesti mogu pomoći i kod problema s pozornošću, razmišljanjem ili halucinacijama. Kod osoba s izraženim motoričkim smetnjama liječnici ponekad primjenjuju terapiju koja se koristi kod Parkinsonove bolesti, ali takvi lijekovi mogu kod dijela bolesnika pogoršati psihijatrijske simptome. Poseban oprez potreban je pri propisivanju antipsihotika jer osobe s demencijom s Lewyjevim tjelešcima mogu razviti ozbiljne reakcije na određene lijekove iz te skupine. Zbog toga liječenje zahtijeva individualan pristup, redovito praćenje zdravstvenog stanja i prilagodbu terapije prema potrebama bolesnika.
Uz lijekove, skrb za osobe s demencijom često uključuje fizioterapiju, radnu terapiju, prilagodbu životnog prostora i pomoć pri svakodnevnim aktivnostima. Kako bolesti napreduju, sve veći dio odgovornosti preuzimaju članovi obitelji ili profesionalni njegovatelji. Bolesnicima može postati potrebna pomoć pri pripremi obroka, uzimanju lijekova, održavanju higijene i sigurnom kretanju. Kod osoba koje imaju izražene poremećaje spavanja ili promjene budnosti skrb može biti potrebna i tijekom noći. Stewartova obitelj nije otkrila kakvu je medicinsku terapiju primao niti je poznato je li tijekom posljednjih mjeseci imao profesionalne njegovatelje. Potvrđeno je samo da se o njemu tijekom bolesti brinula supruga Sunny Ozell.
U uznapredovalim stadijima demencije mogu se razviti komplikacije koje ozbiljno ugrožavaju život. Jedna od njih jest poremećaj gutanja, zbog kojeg hrana ili tekućina mogu dospjeti u dišne putove i izazvati aspiracijsku upalu pluća. Smanjena pokretljivost povećava rizik od infekcija, krvnih ugrušaka i rana nastalih zbog dugotrajnog ležanja. Kod nekih bolesnika pojavljuju se gubitak tjelesne mase, dehidracija i opće slabljenje organizma. Demencija s Lewyjevim tjelešcima može dodatno otežati zdravstveno stanje zbog poremećaja kretanja i regulacije krvnog tlaka. Ipak, nijedna od tih komplikacija nije službeno navedena kao neposredan uzrok smrti Patricka Stewarta, pa nije moguće tvrditi da je preminuo zbog upale pluća, problema s gutanjem ili neke druge pojedinačne komplikacije.
Prema dostupnim medicinskim podacima, osobe s demencijom s Lewyjevim tjelešcima nakon postavljanja dijagnoze u prosjeku žive približno pet do sedam godina, iako su individualne razlike velike. Neki bolesnici žive znatno dulje, dok kod drugih bolest napreduje brže. Alzheimerova bolest također može trajati godinama, a brzina pogoršanja ovisi o dobi u kojoj su se pojavili simptomi, općem zdravstvenom stanju i drugim čimbenicima. U Stewartovu slučaju nije moguće procijeniti trajanje bolesti jer obitelj nije objavila datum postavljanja dijagnoza. Izraz da je bolovao tijekom razmjerno kratkog razdoblja ne otkriva jesu li neurodegenerativne promjene bile prisutne dulje vrijeme prije nego što su postale vidljive njegovim najbližima.
Stewart je posljednjih godina života ostao profesionalno aktivan, a od 2020. do 2023. godine glumio je glavnu ulogu u televizijskoj seriji „Star Trek: Picard”. U njoj se nakon gotovo dva desetljeća vratio liku koji ga je proslavio krajem osamdesetih godina. Tijekom snimanja posljednje sezone imao je više od osamdeset godina, a ponovno je surađivao s kolegama iz originalne serije „Star Trek: The Next Generation”. U listopadu 2023. godine objavio je autobiografiju „Making It So”, u kojoj je opisao odrastanje u Yorkshireu, kazališnu karijeru, privatni život i iskustva sa snimanja najpoznatijih televizijskih i filmskih projekata. Njegove profesionalne aktivnosti iz tog razdoblja ne mogu se povezivati s kasnije objavljenim dijagnozama jer nema potvrđenih informacija da je tada pokazivao simptome demencije.
Demencija s Lewyjevim tjelešcima široj je javnosti postala poznatija nakon smrti američkog glumca Robina Williamsa 2014. godine. Williams je tijekom posljednjeg razdoblja života imao složene neurološke i psihičke simptome, a nakon njegove smrti neuropatološkim pregledom utvrđene su raširene promjene povezane s Lewyjevim tjelešcima. Njegova supruga Susan Schneider Williams poslije je govorila o teškoćama prepoznavanja bolesti i promjenama koje su utjecale na glumčevo svakodnevno funkcioniranje. Iako su Stewart i Williams povezani s istom vrstom neurodegenerativne patologije, njihovi se slučajevi ne mogu izravno uspoređivati. Kod Williamsa su objavljeni određeni nalazi nakon smrti, dok Stewartova obitelj nije iznijela medicinsku dokumentaciju ni opis konkretnih simptoma.
Stewartova supruga Sunny Ozell, američka pjevačica s kojom se vjenčao 2013. godine, bila je uz njega tijekom posljednjeg razdoblja života. Njihov brak trajao je trinaest godina, a glumac je tijekom ranijih intervjua povremeno govorio o zajedničkom životu i podršci koju su pružali jedno drugome. Obitelj je nakon njegove smrti potvrdila da je Ozell sudjelovala u skrbi za supruga, ali nije otkrila koliko mu je pomoći bilo potrebno niti je li tijekom bolesti mogao samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti. U priopćenju su opisani njegovi posljednji trenuci u domu u Los Angelesu, gdje su se okupili članovi obitelji i bliski prijatelji. Oproštaj je, prema njihovim riječima, protekao uz glazbu, molitvu i prisjećanja na zajedničke trenutke.
Nakon Stewartove smrti obitelj je pozvala javnost da, umjesto slanja cvijeća, razmotri donacije organizacijama koje se bave istraživanjem Alzheimerove bolesti i pružanjem podrške osobama koje žive s demencijom. Među spomenutim ustanovama bili su istraživački centar za Alzheimerovu bolest pri Sveučilištu Johns Hopkins i Alzheimer’s Foundation of America. Takve organizacije financiraju istraživanja uzroka neurodegenerativnih bolesti, razvijaju programe podrške oboljelima i pružaju informacije članovima obitelji koji se suočavaju s dugotrajnom skrbi. Istraživanja Alzheimerove bolesti i demencije s Lewyjevim tjelešcima posljednjih su godina usmjerena na ranije otkrivanje patoloških promjena u mozgu, razvoj pouzdanijih dijagnostičkih metoda i pronalaženje terapija koje bi mogle usporiti napredovanje bolesti.
Iako su nakon njegove smrti objavljene dvije dijagnoze, velik dio pojedinosti o Stewartovu zdravstvenom stanju ostao je privatan. Nije poznato kada su liječnici prvi put posumnjali na Alzheimerovu bolest ili demenciju s Lewyjevim tjelešcima, je li glumac bio svjestan razvoja bolesti niti koliko su simptomi utjecali na njegov svakodnevni život. Obitelj također nije objavila podatke o posljednjim liječničkim pregledima ili neposrednoj medicinskoj komplikaciji koja je prethodila smrti. Poznato je da je Patrick Stewart preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, nakon razdoblja bolesti koje je proveo uz suprugu i najbliže članove obitelji. Njegova smrt ponovno je usmjerila pozornost na Alzheimerovu bolest i demenciju s Lewyjevim tjelešcima, dvije bolesti koje mogu godinama postupno mijenjati sposobnosti oboljele osobe, a čiji se simptomi, tijek i posljedice znatno razlikuju od bolesnika do bolesnika.
Pas koji drhti pred grmljavinom, laje kada ostane sam ili odbija hranu nakon preseljenja ne reagira „bez razloga“. Njegov organizam procjenjuje da se nešto promijenilo ili da mu prijeti opasnost te pokreće niz tjelesnih reakcija. Stres zato nije samo emocija. Uključuje promjene u radu živčanog sustava, lučenju hormona, probavi i imunološkom odgovoru. Kratkotrajna reakcija pomaže psu da se prilagodi. Kada se stres ponavlja ili dugo traje, može narušiti dobrobit i utjecati na zdravlje.
Dodaci prehrani odavno više ne dolaze samo u obliku tableta i kapsula koje držimo u kuhinjskom ormariću i pokušavamo se sjetiti popiti uz doručak. Gumeni vitamini posljednjih su godina postali zasebna kategorija, dijelom zato što su jednostavni za uzimanje, a dijelom zato što su okusom i izgledom bliži slatkišu nego klasičnom suplementu. Danski brend VitaYummy upravo je na tome izgradio svoju ponudu, a na hrvatskom tržištu trenutačno nudi proizvode namijenjene kosi i noktima, koži, unosu vitamina i minerala, magnezija, omega-3 masnih kiselina te formulaciju povezanu s njegom kože i pigmentacijom.
Postoje dani kada gotovo i ne ustanemo od radnog stola, a navečer imamo osjećaj kao da smo istrčali maraton. Sastanak za sastankom, deseci mailova, poruke koje stižu dok odgovaramo na druge poruke, otvoreni tabovi na računalu, rokovi, obaveze i neprestano prebacivanje pažnje s jednog zadatka na drugi. Naše tijelo možda miruje, ali mozak radi prekovremeno. Upravo je mentalno opterećenje postalo jedno od obilježja suvremenog načina života. Od jutarnjeg pogleda na mobitel do posljednjeg maila navečer, svakodnevno obrađujemo veliku količinu informacija i od sebe očekujemo da pritom ostanemo koncentrirani, organizirani i produktivni.
Intimna estetska kirurgija posljednjih je godina postala tema o kojoj se govori otvorenije nego ikada prije, a među zahvatima koji privlače pozornost muškaraca nalazi se i kirurška korekcija veličine penisa, područje koje istodobno otvara pitanja anatomije, očekivanja, samopouzdanja, seksualnog života i sigurnosti samog operativnog postupka. U tom je kontekstu posebno važno razumjeti da povećanje penisa nije jednostavna estetska intervencija koju je moguće promatrati samo kroz broj centimetara, nego zahvat koji zahtijeva individualnu procjenu anatomije, zdravstvenog stanja i razloga zbog kojih osoba o takvoj operaciji uopće razmišlja.
Tetovaže su tijekom posljednjih desetljeća od snažnog osobnog simbola postale gotovo univerzalan oblik izražavanja, pa ono što je nekada predstavljalo određenu životnu fazu, odnos, uvjerenje ili jednostavno trenutak impulsa danas može ostati trajno zabilježeno na koži čak i onda kada se naš život potpuno promijeni. Upravo zato odluka o uklanjanju tetovaže više nije nužno povezana samo s estetskim nezadovoljstvom, nego može proizaći iz profesionalnih okolnosti, promjene osobnog stila, želje za novim početkom ili jednostavne potrebe da se određeni trag prošlosti više ne nalazi na tijelu.
Cristiano Ronaldo već desetljećima veliku pažnju posvećuje prehrani, treningu i oporavku. Portugalski nogometaš i u 41. godini održava fizičku spremu koja mu omogućuje igranje na najvišoj razini. Iako se često pretpostavlja da iza takve dugovječnosti stoje komplicirani jelovnici, skupi dodaci prehrani i posebne metode, njegova svakodnevna prehrana zapravo je prilično jednostavna.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Britanski glumac Sir Patrick Stewart, kojeg je publika diljem svijeta poznavala po ulogama kapetana Jean-Luca Picarda u serijalu „Zvjezdane staze” i profesora Charlesa Xaviera u filmovima „X-Men”, preminuo je 28. listopada 2026. godine u 86. godini života. Glumac je umro u svojem domu u Los Angelesu, a vijest o njegovoj smrti objavljena je dan poslije, 29. listopada. Njegovu smrt potvrdila je dugogodišnja glasnogovornica Kelly Bush Novak, dok se obitelj od njega oprostila priopćenjem u kojem je opisala posljednje trenutke njegova života. Stewart je iza sebe ostavio glumačku karijeru dugu više od šest desetljeća, tijekom koje je nastupao u kazalištu, na televiziji i filmu te ostvario niz uloga po kojima je ostao prepoznatljiv među različitim generacijama gledatelja.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Hrvatski influencer, pjevač i kreator digitalnog sadržaja Marco Cuccurin predstavio je novi singl „Sanja”, koji je posvetio svojoj pokojnoj majci. Riječ je o pjesmi nastaloj iz osobnog iskustva gubitka, obiteljskih uspomena i osjećaja koji su ga pratili tijekom pet godina nakon majčine smrti. Novim glazbenim izdanjem Cuccurin se vraća autorskom stvaralaštvu i pisanju vlastitih tekstova, čime publici predstavlja dio svojeg života o kojem dosad nije toliko govorio kroz glazbu. Singl je predstavljen na zagrebačkom Cvjetnom trgu, gdje ga je prvi put izveo pred okupljenom publikom, prijateljima i kolegama s domaće javne scene.
Patrick Stewart desetljećima je gradio karijeru jednog od najcjenjenijih britanskih glumaca, a svjetsku slavu stekao je zahvaljujući ulogama kapetana Jean-Luca Picarda u serijalu „Zvjezdane staze” i profesora Charlesa Xaviera u filmovima „X-Men”. Njegova prepoznatljiva pojava, kazališno iskustvo i ozbiljnost s kojom je pristupao glumačkom poslu učinili su ga jednim od najpoznatijih lica znanstvenofantastičnog žanra. Međutim, iza profesionalnog uspjeha nalazio se znatno složeniji privatni život, obilježen izvanbračnim vezama, dvama razvodima, narušenim obiteljskim odnosima i nekoliko javnih kontroverzi. O mnogim je događajima Stewart govorio otvoreno, osobito nakon objavljivanja autobiografije „Making It So” 2023. godine, u kojoj je opisao vlastite pogreške i odluke zbog kojih je poslije žalio. Knjiga je izazvala veliko zanimanje javnosti, ali je istodobno otvorila stare sukobe i potaknula jednu od njegovih bivših partnerica da javno ospori način na koji je glumac prikazao njihovu vezu.
Nakon godine u kojoj je objavio drugi studijski album, održao svoj dosad najveći samostalni koncert i predstavio pjesmu koja je postala dio jedne stvarne ljubavne priče, ToMa priprema novi susret sa zagrebačkom publikom. Popularni hrvatski glazbenik, pravog imena Tomislav Marić, nastupit će 5. veljače 2027. u klubu Sax, gdje će održati koncert zamišljen kao ekskluzivno druženje s obožavateljima koji njegov rad prate od samih početaka. Za razliku od velikih koncertnih prostora u kojima je nastupao tijekom proteklih godina, ovaj put odlučio se za manji klub i program koji će publici omogućiti da među prvima čuje pjesme s njegova trećeg studijskog albuma, na kojem trenutačno radi sa svojim suradnicima.
:max_bytes(150000):strip_icc()/Patrick-Stewart-star-trek-100323-2000-ebaa8caca08b47479390aa36a5a42537.jpg)
