S toliko serija emisija i filmova za gledanje na televiziji ovih dana, primamljivo je nadoknaditi zaostatke dok jedemo. No, je li TV večera doista dobra ideja?
Zdravstveno gledano, “TV večera” nije na dobrom glasu. Naravno, kada govorimo o jedenju uz televizor, uglavnom mislimo na tzv. „junk food“.
No što ako odaberete drugu vrstu obroka dok gledate omiljenu televizijsku seriju? Možda mislite da je šareni tanjur prepun povrća i cjelovitih žitarica zdrava navika. Poništava li jednostavan čin jedenja pred TV-om te dobre odluke?
Postoje neki pokazatelji da bi mogao, piše BBC. Studije sugeriraju da jedenje dok gledamo televiziju nije dobro za nas, bez obzira na to što jedemo.
Ako ćete jesti ispred televizora to vas može ometati, kažu stručnjaci
Znanstvenici već dugo znaju da naše šire okruženje igra ključnu ulogu u našoj prehrani. Postoji mnogo istraživanja koja pokazuju vezu između gledanja televizije i većeg rizika od pretilosti, uglavnom zbog niže razine tjelovježbe koja dolazi s takvim sjedilačkim ponašanjem.
Ali gledanje televizije također može utjecati na to koliko jedemo. Ometanje je jedna od vodećih teorija zašto bismo mogli jesti više dok gledamo televiziju u isto vrijeme.
To bi moglo biti zato što, kada smo uvučeni u zaplet, imamo manje pažnje na raspolaganju za jelo pa nismo svjesni tjelesnih signala koji nam govore da smo siti, što bi moglo dovesti do prejedanja. Postoje i istraživanja koja sugeriraju da se ne sjećamo što smo jeli dok jedemo ispred TV-a i borimo se da točno procijenimo količinu koju smo pojeli, što bi moglo značiti da jedemo više.
Nizozemski znanstvenici u jednoj su studiji utvrdili da ljudi provode duže vremena jedući ako istovremeno gledaju TV.
Također su otkrili da je ukupno vrijeme koje su proveli jedući bilo duže u danima kada su istovremeno gledali TV i jeli u isto vrijeme, u usporedbi s danima kada su jeli bez istovremenog gledanja televizije. To sugerira da nisu shvaćali koliko dugo jedu jer su bili rastreseni.
Ako ćete jesti ispred televizora, može vam se činiti da je hrana slabijega okusa
Drugi razlog zbog kojeg možemo jesti više dok gledamo televiziju je taj što hrana neće imati isti okus kao kada više pažnje posvećujemo onome što jedemo. To je zato što nemamo toliko zadovoljstva u hrani kada smo ometeni, utvrdilo je još jedno nizozemsko istraživanje koje je pokazalo da su ispitanici mislili da je njihova hrana manje slatka ako su je jeli dok su gledali TV.
Istraživanja su otkrila da izloženost reklamama za hranu također može potaknuti ljude da općenito više jedu. Ali ono što najviše zabrinjava istraživače je povezanost između reklama za hranu i konzumacije ultra-procesirane hrane (UFP), koja je povezana s pretilošću i drugim bolestima, uključujući bolesti srca.
Ovome su posebno izložena djeca, koja će radije tražiti ultra-procesiranu hranu ako vide reklame za nju. Štoviše, iako su istraživanja pokazala da su djeca manje pretila ako stalno jedu obiteljske obroke, odnosno ako uvijek ručaju s cijelom obitelji, taj efekt potpuno nestaje ako cijela obitelj jede – pred televizorom.
Ukratko, odgovor na naše pitanje iz naslova je jednostavno – ne, ne biste smjeli jesti ispred TV-a. A to nikako ne biste trebali dopustiti svojoj djeci.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
Završnicu albuma Secondo Max Hozić zaokružuje objavom akustične verzije singla „Moćna igra“, koju prati i službeni videospot, čime ovom pjesmom simbolično zatvara jedno važno poglavlje svoje dosadašnje glazbene karijere. Riječ je o skladbi koja se već pri objavi albuma nametnula kao jedna od njegovih emocionalno najsnažnijih točaka, a u novom, ogoljenijem aranžmanskom ruhu dodatno dolazi do izražaja njezina intimna i sugestivna jezgra.
Kad mislimo da smo vidjeli sve u svijetu luksuzne mode, Demna za Gucci upravo nas je brutalno razuvjerio. Nova haljina iz kolekcije za proljeće/ljeto, dio looka La Mecenate iz serije La Famiglia, ne samo da reinterpretira Gucci kodove kroz osebujne estetske stavove, već dolazi s cijenom koja se jednostavno ne može ignorirati: 100.000 eura. Da, pročitali ste dobro. Stotinu tisuća eura. Za jednu haljinu.
