Kada naučimo “pravilo” vježbati na početku našeg fitness putovanja, to nam se može urezati u pamćenje godinama. “Činjenica je da ne postoji jednostavno pravilo koje vrijedi za sve”, kaže sportski znanstvenik Chad Kerksick, doktor znanosti, docent znanosti o vježbanju na Sveučilištu Lindenwood u Missouriju.
Zašto ljudi govore da su proteini nakon treninga bitni?
Ideja iza konzumiranja proteina nakon treninga uglavnom je iskoristiti “anabolički prozor”, odnosno period od 30 do 60 minuta nakon vježbanja kada su naša tijela posebno osjetljiva na sintezu mišićnih proteina, odnosno proces izgradnje mišićne mase.
“Naša tijela kontinuirano grade proteine i razgrađuju ih. Kada vježbamo, taj ciklus se ubrzava”, objašnjava dr. Kerksick. “Proteini su sastavljeni od aminokiselina. Naše tijelo ne skladišti aminokiseline (kao što to radimo s ugljikohidratima i mastima). Dakle, unos aminokiselina putem prehrane pomaže zamijeniti ono što se gubi.”
Konzumiranje proteina (i ugljikohidrata) nakon vježbanja također utječe na naš imunološki sustav. “Kada treniramo, naš imunološki sustav je potisnut”, objašnjava Michelle Arent, R.D., M.P.H., direktorica prehrane za olimpijsku sportsku izvedbu na Sveučilištu Južna Karolina. Kad konzumiramo hranjive tvari nakon vježbanja, imunološki sustav dobiva signal da je u redu početi ponovo normalno funkcionirati.
Argument protiv konzumacije proteina odmah nakon vježbanja
Godine 2013., Dr. Schoenfeld je predvodio važnu meta-analizu koja je pokazala da trenutak konzumiranja proteina oko treninga ne čini značajnu razliku kada je u pitanju mišićni rast. To je stav koji i danas zastupa. “Prema mojem shvaćanju dostupne literature, mislim da s priličnom sigurnošću možemo reći da su bilo kakve koristi od anaboličkog prozora male”, kaže on. “Ne postoji nikakav dokaz koji sugerira da ako ne konzumirate protein odmah nakon treninga, da ćete propustiti ogromne dobitke.”
On tvrdi da naši mišići ostaju osjetljivi na unos proteina tijekom 24 sata nakon vježbanja, i jednostavno konzumiranje proteina tijekom svih vaših redovitih obroka (kako stručnjaci preporučuju) će obaviti posao.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
