Prije nekih desetak godina odlučio sam se na jedan veliki korak, točnije jednu veliku promjenu za svoje zdravlje. Kako je došlo do toga? Iskreno, više se ni sam ne sjećam, ali znam da sam na Jarunu bio svaki dan, pio i jeo i komentirao ljude koji svakodnevno trče oko jezera. U nekom momentu se i u meni nešto prelomilo i odlučio sam se na taj prvi korak. Bojao sam ga se strašno, bio sam uvjeren da ja to ne mogu i da se to nikad dogoditi neće.
Nakon nekoliko tjedana, prelomio sam i kupio svu opremu. To je bilo razdoblje kada sam čak imao i osobnog trenera jer sam toliko van svake discipline da nije postojala šansa da sam treniram u teretani ili još gore, trčim oko Jaruna. Disciplina nula. Sjećam se točno tog dana, bilo je negdje oko 16 h. Otišao sam na Jarun. Prognoza je za taj dan bila božanstvena, sve se nekako poklopilo s time da ja prvi put u životu otrčim krug oko Jaruna. I to se dogodilo. Ja sam ga otrčao. Vjerujte mi da nisam vjerovao tada da ću imati disciplinu koju imam danas.
Počeo sam polako, korak po korak, u svom nekom tempu jer nisam znao raspodijeliti snagu za trčanje, ni kakve korake raditi, ni kako pravilno dizati noge, a još manje da je upravo hidratacija najvažniji suputnik u ovom pothvatu. Da, dobro ste pročitali, otišao sam trčati bez bočice vode kao svaki pravi nadobudni trkač koji misli da odmah sutra može otrčati maraton bez da trepne. Bravo ja.
Korak po korak, zalet po zalet, brzina se dizala i ja sam svakim krugom bio sve bolji i bolji. Trčanjem oko Jaruna sam počeo shvaćati što zapravo i znači da je za svaku vid tjelesne aktivnosti potrebna energija (u vidu hrane i vode). Do tada sam vješto rukom odmahivao i mislio se ma to je samo jedan krug, jedno trčanje, što je to za mene. Nakon toga obilna večera i dobro je sve. Najčešće McDONALD’S. Doslovno sam griješio u svakom koraku, najviše u koraku hidratacije.
Nemali broj puta mi se dogodilo da mi tijekom trčanja nije bilo dobro. Sjećam se da sam jednom prilikom razgovarao s majkom i rekao joj: “Doslovno mi se muti pred očima, ako padnem nalazim se tu i tu”. A GLAVNI RAZLOG tome je upravo to što uopće nisam pio vode prije, tijekom ili još gore nakon trčanja. Kući bih popio jednu čašu ili ono malo pod tušem jer kao to je meni dovoljno. Bravo ja.
Koliko je zapravo bitna hidratacija prije, tijekom i nakon trčanja, ALI I TIJEKOM DANA, ma koliko god bili lijeni popiti vode najbolje govori činjenica ta da u ljudskom tijelu ima gotovo 70 % vode. Vode koja je život koji živimo.
S obzirom na to da sam, kao što sam i rekao, na teži način naučio koliko je bitna hidratacija, odlučio sam uvesti neke promjene u svoj život, posebice zato što sam došao do razine da dnevno otrčim i dva kruga oko Jaruna, nekoliko puta mjesečno čak i tri, te mislim da nakon ovoliko godina trčanja moram prekinuti navike koje mi štete. Ako sam već prelomio u sebi i pronašao disciplinu da svakodnevno trčim oko Jaruna, nešto što mi u slučaju teretane nije pošlo za rukom, onda vjerujem da promjene vezane uz hidrataciju mogu usvojiti bez problema.
Tako je i bilo. Zadnjih šest mjeseci u uredu na poslu do mene je bočica Cetine. Ne mogu zamisliti dan da ne popijem barem 3 bočice. Kod kuće imam nekih pedesetak tih bočica koje svakodnevno nadopunjavam da slučajno ne ostanem bez njih. Upravo zahvaljujući pravilnijoj hidrataciji koju sam osvijestio nakon puno previše godina, ja trčim brže-bolje-jače te mi se više ne ponavljaju epizode slabosti dok treniram. Mnogi će se složiti, bolje ikad nego nikad.
U trenucima kada se razmišljate o tome da „detoks” uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je shvatiti da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo ozbiljno shvaća zna da nije riječ o jednom čitavu paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potreban, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš da trebaš „staviti dijetu na četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da preokreneš taj pristup. Jer muškarac koji želi smršaviti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode—možeš postići rezultat koji traje, bez da doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalo i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
U svijetu u kojem se od muškaraca očekuje da budu snažni, uspješni, stalno u pokretu i dostupni, često zanemarujemo osnovni, ali iznimno moćan ritual koji oblikuje naš izgled, energiju i ukupno zdravlje – spavanje. Ono nije tek trenutak odmora, već vrijeme kada se tijelo obnavlja, koža regenerira, hormoni balansiraju, a um pronalazi jasnoću i mir.
Kada muškarac zaželi svježinu i čvrstoću svoje kože, često pomisli na vanjske tretmane, skupe kreme ili kozmetičke rituale, ali rijetko zastane i razmisli koliko važnu ulogu igra ono što unese u tijelo putem tanjura. Upravo zato, razumijevanje hranjivih tvari i njihovog utjecaja na mušku kožu postaje ključni moment – jer zdrav i privlačan ten ne pojavljuje se tek slučajno, nego kao rezultat usklađenog unosa proteina, mikronutrijenata, zdravih masti i optimalnog unosa vode.
Jelena Maloča nije tipična menadžerica u svijetu estetike. Dok mnogi brendovi u regiji love trendove i instant rezultate, Jelena je pronašla svoj put kroz sofisticiranu, promišljenu i edukativnu estetiku. Kao regionalna direktorica švicarskog brenda Teoxane za Hrvatsku i Sloveniju, ona spaja visoku znanost, inovativnu tehnologiju i praktično znanje s jasnom misijom: naučiti regiju da ljepota može biti prirodna, nenametljiva i istovremeno luksuzna.
U svijetu u kojem se od muškaraca očekuje da budu snažni, uspješni, stalno u pokretu i dostupni, često zanemarujemo osnovni, ali iznimno moćan ritual koji oblikuje naš izgled, energiju i ukupno zdravlje – spavanje.
U svijetu u kojem se čaša vina često smatra simbolom opuštanja i društvenog užitka, svaki muškarac koji cijeni svoje tijelo mora za trenutak zastati i postaviti pitanje: koliko je zapravo čaša još uvijek “zdravo”, a kada taj ritual prelazi granicu između razonode i potencijalne štete?
U svijetu mode, gdje se vizije mijenjaju brže nego se ispisuju trendovski manifesti, odlazak darija vitalea iz versacea u manje od godinu dana djeluje poput munje koja nakratko rasiječe nebo pa nestane, ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. Njegov kratki mandat pretvorio se u fantastično zgusnutu priču o ambiciji, industrijskim tektonskim poremećajima, estetskim sudarima i suptilnim političkim turbulencijama koje rijetko dospiju na površinu. A ipak, svaki detalj otkriva novu perspektivu o tome kako se velika modna kuća nosi s vlastitom prošlošću i budućnošću, pogotovo u trenutku kad promjena vlasništva neminovno pomiče sve unutarnje kotačiće.
Američka voditeljica otvoreno podržala zakon koji će zabraniti korištenje društvenih mreža mladima do 16 godina i poručila da taj potez štiti djecu od ovisnosti, pornografije i gubitka socijalnih vještina.
