Svaku večer sam odlazio na spavanje gledajući razne recepte na Instagramu i sve ih spremajući u vjeri (a vjerujem i dalje) da ću ih nakon ovog tretmana sve isprobati. Doslovno sam sam sebi najavio gozbu života i smrti nakon što izdržim 14 dana na tretmanu Neinvazivne liposukcije.
Sati nikako nisu prolazili, točnije, da vam budem iskren, osjećao sam se kao u školi kad sjedite u klupi i želite da tih 45 minuta prođe što prije i da nastavnica ne otvori dnevnik i ne prozove vaše ime za odgovaranje. Da, to je bio baš takav osjećaj svake minute ovog prvog tjedna. U mojoj glavi on još traje.
To koliko sam ja bio vjeran tretmanu i pravilima prvog tjedna, to je nešto neviđeno. Ozbiljno vam kažem. Čudio sam se sam sebi.
Zadnji put kad sam nešto ovako srčano radio bilo je prije nekoliko godina kada sam sam sebi rekao da od 15. 6. do 1. 8. neću ulaziti u pekare ili jesti bilo što sa škrobom. Zaobilazio sam kroasane u širokom luku, čak i moju omiljenu tjesteninu.
Sophia Loren ima jednu izjavu s kojom se poistovjećujem iz dana u dan, a ona glasi:
Radije ću svakoga dana jesi tjesteninu i piti vino nego biti size zero
Da, to sam vam ja. To je moja mantra. Ono što mi osmijeh izvlači na lice. Pomisao da ću jesti nešto s tjesteninom. Svi koji me znaju, znaju da je to istina. Ali sada tjestenine nema. Doslovno je sanjam. Neku večer sam sanjao da sam tretman Neinvazivne liposukcije prevario s tanjurom tjestenine. Do toga je u mojoj glavi došlo. Najozbiljnije vam kažem.
Ako se sjećate, u prvom izvještaju o svojoj snazi (nazovimo to tako) otvoreno sam prokomentirao kakav je to put. Koliko je za mene zahtjevan, ne trebam ponavljati. Čovjeku je najvažnije da osvijesti samom sebi što želi postići i to je zapravo glavna nit vodilja ovog tretmana Neinvazivne liposukcije. Što želim postići? Skinuti kilograme? Osjećati se bolje? Promijeniti prehrambene navike? Upravo na sve to odgovore će vam dati ovaj tretman Neinvazivne liposukcije uz nutricionisticu koja vas vodi kroz njega. Kroz tjedan sam imao napadaje ludila i maltretirao pozivima sam centar. Najozbiljnije vam to kažem jer je to zbilja je bilo tako. Priznajem, ne sramim se, čovjek sam od krvi i mesa i, kao što sam priznao u prošlom tekstu, meni treba pomoć. Ja sam labilan i jedva izvlačim ovu snagu. Ali ono što je jako bitno napomenuti je to da u moru debilnih mailova koje sam poslao i poziva koje sam uputio u svakakvo normalno i nenormalno vrijeme, oni su uvijek dizali slušalicu i dali sve od sebe da se ja ne rasprsnem po boku od gladi. To je podrška koju će vam malo tko pružiti. ako se odlučite za ovaj tretman Neinvazivne liposukcije važno je znati da su to ljudi koji su tu za vas 0-24 i koji vas zbilja vode kroz proces. Ljudi kojima je u interesu da vi ovo “preživite i izdržite” koliko god ludi bili tog trenutka. To nije samo na papiru, oni to zaista provode u praksi, što je za tretman Neinvazivne liposukcije jako bitno i novac nije bačen. Kad smo kod te korisničke podrške, tu su bolji od raznih telekoma ili banki kad trebate pomoć od agenta.
Zanimljivo je pratiti proces u kojemu se cijeli tim iz dana u dan trudi da vi napredujete. Znači ponovno nije slovo na papiru već se zbilja trude i guraju vas. Podržavaju vas više nego vlastita obitelj jer žele opravdati povjerenje koje su dobili od vas.
Kako su dani prolazili, tek nakon 5 dana pogledao sam se u zrcalo i sam sebi rekao da se nešto zbilja događa. Prvi nisam u to vjerovao, logično, ja ne bih bio ja da jesam, a potom malo po malo, traperice su sve šire, odjeća sve šira, sve je na meni počelo izgledati vrećasto, sve ono što mi je do prije 5 dana bilo taman (da ne kažem usko).
Gledao sam se čudu. OK, drugi su mi počeli govoriti da se vide promjene i svi su bili u čudu. Zapravo i tu sam govorio MA TO JE VODA. Ali onda dođete na taj prvi pregled, i… Dogodi se to da su vam svi parametri krenuli na bolje. Ali apsolutno svi. Nekako i dalje vam nije jasno, nećete priznati da ste sretni zbog toga, zašto nekome dati gušta kad se čovjek može inatiti. Logično. A ja sam majstor u tome.
Svima živima i neživima sam poslao svoje rezultate i svi su bili ugodno iznenađeni. Toliko da su čak i više komentirali nego ja. Ponosno ponavljam da sam prvi tjedan odradio doslovno bez greške. Ta razina discipline je kod mene bila neviđena. Doslovno neviđena. Radujem se sad vidjeti kako će ići dalje i kolika je snaga moje volje.
Ono što me posebno zanima (neću još uvijek reći raduje jer bih lagao) je ta moć promjene u meni kad je u pitanju prehrana. To je ono što vam tretman Neinvazivne liposukcije s ponosom obećava i to je kad malo bolje razmislite jako dobro i jako bitno. Ne kaže se uzaludno “ono si što jedeš”, a svemir je svjedok da sam ja jedan veliki hamburger (nije da se ne vidi na meni [smijeh]). Ako mi snaga volje bude jednaka kao i prvog tjedna, za mene nema problema. Vjerojatno ću izbaciti gledanje hrane po Instagramima jer sam sebi otežavam, a jesam li naučio kuhati? Nisam, jesam li pokušao? Jesam, ali ne trebamo se više varati (smijeh).
Tretman Neinvazivne liposukcije i ja idemo dalje držeći se za ruke, jedan uz drugog. Koračamo hrabro i ja počinjem vjerovati u bolje sutra. Bolje za mene i zapravo ono najvažnije, novog mene. Novog mene kojeg ne bi bilo bez tretmana Neinvazivne liposukcije. Najiskrenije vam kažem.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
