Nakon više od desetljeća u sustavu koji ne priznaje pauzu, odlučila je izaći iz ritma koji određuju minute, najave i breaking news trake. Odluka nije bila nagla niti dramatična — više nalik postupnom shvaćanju da iskustvo ne mora nužno značiti ostanak na istom mjestu. Autoritet koji je godinama gradila pred kamerama zamijenila je prostorom u kojem sadržaj ima vremena razviti se, a pitanja ne moraju stati u nekoliko sekundi.
Danas svoj profesionalni put gradi daleko od dnevnog tempa vijesti, ali ne i daleko od javnosti. I dalje govori, istražuje i objašnjava, samo bez posredovanja institucije. Kaže da joj je trebalo vrijeme da shvati kako karijera ne mora biti linearna da bi bila stabilna, niti glasna da bi bila utjecajna. Upravo suprotno — ponekad najvažnije promjene događaju se kad se utiša buka oko njih.
Paralelno privodi kraju doktorski studij na London School of Economics, pa danas medije promatra iz dvije perspektive: one osobe koja ih stvara i one koja ih analizira. Takav odmak, kaže, naučio ju je razlikovati informaciju od dojma i važnost od brzine, što joj je ujedno promijenilo i osobne prioritete.
Privatno, život joj je ispunjeniji nego ikad — balansira obitelj, majčinstvo i profesionalne ambicije, svjesna da savršena organizacija ne postoji. Upravo je odmak od perfekcionizma, priznaje, bio ključan trenutak u kojem je shvatila da kontrola nije jedini oblik odgovornosti. Ponekad je dovoljno znati zašto nešto radiš, a ne samo kako.
U razgovoru koji slijedi govori o odlasku iz velikog sustava, potrebi za sporijim i smislenijim radom, ali i o promjenama koje su joj donijele godine iskustva — profesionalnog i osobnog. Jer iza prepoznatljivog televizijskog glasa danas stoji žena koja je odlučila sama definirati vlastiti tempo i naučila da karijera ne mora biti utrka da bi bila uspješna.
Iza vas je bogata televizijska karijera, a danas ste autorica i voditeljica podcasta. Kako biste opisali ovu fazu svog profesionalnog života i koje promjene u sebi ste pritom najviše primijetili?
Ovu fazu doživljavam kao prirodan nastavak svog profesionalnog puta, ali i kao jednu mirniju, zreliju etapu. Televizija mi je dala ogromno iskustvo i vidljivost, a podcast mi je donio više osobnog razvoja, autentičnosti i prostora za temeljite razgovore. Manje me zanima forma, a više stvarna vrijednost onoga što stvaram za publiku. Nakon godina rada u državnom i privatnom medijskom sektoru, gdje sam stvarala sadržaj unutar tuđih sustava i okvira, otkrila sam poduzetnički duh koji je u meni dugo bio uspavan. S njim je došla i nova razina kreativne slobode, više inicijative, hrabrosti u idejama i osjećaj da u potpunosti stojim iza onoga što stvaram.
Što vas je potaknulo da se nakon godina rada u velikom sustavu odlučite okrenuti intimnijem formatu poput podcasta, gdje imate više slobode i osobnog izraza?
Mediji su se posljednjih godina snažno promijenili, a s njima i način na koji publika konzumira sadržaj. Nekada se oslanjalo na linearne kanale, dok danas većina ljudi najviše prati online sadržaje i streaming platforme. Pametni telefoni postali su glavni ekran u koji se gleda satima dnevno, dok televiziju sve manje ljudi redovito prati kao nekada. Zato ne čudi da su kvalitetni podcasti danas često gledaniji ili slušaniji od mnogih televizijskih emisija. Tim se medijskim promjenama bavim i u svom doktorskom radu, a ujedno ih živim i u praksi razvijajući i distribuirajući vlastitu online medijsku platformu u obliku podcasta.
Prije ste bili jedno od omiljenih televizijskih lica. Danas vas ljudi prepoznaju više kao bivšu televizijsku voditeljicu ili kao autoricu i voditeljicu podcasta?
Provela sam oko sedam godina ispred kamera, dok je podcast još uvijek relativno nov projekt pa me ljudi, sasvim očekivano, i dalje najčešće prepoznaju s televizije. Zanimljivo mi je da me, unatoč tome što sam godinama vodila informativne emisije, publika možda i najviše pamti kao reporterku jutarnjeg programa. Pretpostavljam da je to zato što je riječ o opuštenijem formatu u kojem si prirodniji. Vjerujem da će s vremenom i podcast postati jednako prepoznatljiv, jer moja priča se ne zaustavlja na televiziji nego se samo razvija u novim medijskim oblicima.
Podcast se bavi temama zdravlja, ali s vrlo pristupačnog kuta. Kako vam uspijeva pojednostaviti stručni medicinski jezik i približiti ga široj publici, a da pritom sadržaj ostane vjerodostojan i poučan?
Cilj svake emisije je pomoć pacijentima, a ne samo promocija liječnika ili određene teme. Upravo zato liječnike i ostale goste uvijek unaprijed pripremim na to da ću postavljati i naizgled najbanalnija pitanja jer mi je važno da gledatelji i slušatelji sve uistinu razumiju. Poseban fokus je na pitanjima koja su ljudima škakljiva, nejasna ili ih se možda ne usude postaviti na pregledima. Gosti su iskusni stručnjaci s bogatim znanjem i dugogodišnjim kliničkim iskustvom pa su informacije koje iznose provjerene, utemeljene i pouzdane. Medicinski pojmovi se naravno mogu koristiti, ali ih uvijek treba objasniti na jednostavan, laički način uz što više konkretnih primjera iz prakse.
Koje teme u podcastu izazivaju najveći interes publike i koje su, s vaše strane, bile posebno inspirativne ili izazovne za pripremu?
Najveći interes publike, očekivano, izazivaju teme koje ljudi osobno proživljavaju, ali o njima često ne govore otvoreno. Primjerice spolno zdravlje, menopauza, mentalno zdravlje, poremećaji pažnje. Veliku pažnju privlače i teme koje su trenutačno u fokusu javnosti poput novih lijekova za mršavljenje, intolerancije na hranu ili cijepljenja. Mene osobno posebno inspiriraju epizode u kojima uz stručnjake gostuju i pacijenti s osobnim iskustvom. Takve su priče snažne, stvarne i često otvaraju teme o kojima se premalo govori. Primjerice snimala sam razgovor s bivšim izbornikom reprezentacije kojeg je sindrom kroničnog umora dugo prikovao za krevet. Vrlo osobna i zahtjevna priča, tim više što se o toj bolesti u medijima rijetko govori i još uvijek postoji malo pouzdanih informacija. Trenutačno se pripremam za razgovor s poznatim hrvatskim plivačem koji ima problem sa sluhom zbog čega se kroz odrastanje suočavao s nerazumijevanjem okoline, zadirkivanjem vršnjaka, ali i poteškoćama u učenju i sportu. To su teme o kojima većina ljudi rijetko razmišlja, a upravo zato mi je izazov takve priče prenijeti na human, razumljiv i koristan način da budu podrška svima koji se s tim susreću. Najveća vrijednost takvih razgovora je kada nečije osobno iskustvo postane izvor razumijevanja i ohrabrenja za druge.
Do sada ste u podcastu obradili brojne aktualne teme. Kakav je odaziv publike – javljaju li vam se slušatelji s komentarima, pitanjima ili osobnim iskustvima?
Prezadovoljna sam angažmanom publike. Posebno na društvenim mrežama gdje imamo stotine komentara i pitanja, ali i međusobne razmjene osobnih iskustava među slušateljima. Upravo me to najviše veseli kada podcast postane prostor u kojem ljudi ne samo slušaju nego se i međusobno podržavaju i dijele svoja iskustva. Zbog velikog odaziva odlučili smo ubuduće ranije najavljivati teme emisija kako bih mogla prikupiti pitanja publike i izravno ih postaviti gostima u studiju. Ponekad ćemo i posebno istaknuti ili nagraditi hrabrost onih koji podijele svoje osobne priče. Vjerujem da takve otvorene razgovore o zdravlju treba poticati na sve moguće načine jer upravo otvoren dijalog najviše pomaže ljudima.
U jednoj od epizoda bavili ste se vrlo aktualnom temom mobinga na radnom mjestu, s kojom ste se, kako ste spomenuli, i osobno suočili. Što smatrate ključnim da se takav negativni trend u društvu uspješno mijenja?
Nažalost danas jako puno ljudi doživljava ili je doživjelo zlostavljanje ili mobing na radnom mjestu. Riječ je o ozbiljnom problemu koji snažno utječe i na mentalno i fizičko zdravlje ljudi. Kao što je i stručnjakinja u podcastu istaknula, ključno je što prije donijeti jasan i konkretan zakon o mobingu. Danas su zaposlenici koji prolaze kroz tako teške situacije često prepušteni sami sebi i moraju se snalaziti kako znaju pokušavajući se izvući iz vrlo neugodnih okolnosti koje imaju dugoročne posljedice na njihovu kvalitetu života. Jasan zakonski okvir mnoge bi ohrabrio da zlostavljanje prijave, ali bi i postavio jasnije granice i sankcije za zlostavljače koji danas prečesto prolaze bez ikakvih posljedica dok ih nezdrav sustav često i štiti.
Koliko je rad na podcastu promijenio vas osobno? Koje ste zdrave navike u životu počeli prakticirati zahvaljujući temama i gostima s kojima razgovarate?
Rad na podcastu promijenio me ponajviše u načinu na koji gledam ljude i zdravlje. Upoznala sam brojne primjere onih koji se bore s teškim zdravstvenim stanjem ili liječe takve pacijente svakodnevno, a zaista uspijevaju ostati snažni i pozitivni. To me podsjeća na jednu važnu stvar – da ni u jednoj bolesti nisi sam. Upravo ta snaga, podrška i međusobno razumijevanje koje vidim kroz njihove priče možda su mi i najveća osobna lekcija koju mi je podcast donio.
Tijekom razdoblja između televizijskog rada i pokretanja podcasta završili ste studij, a sada privodite kraju doktorski studij. Što vas je motiviralo da se okrenete zdravstvenom sektoru?
Stekla sam licencu iz područja analize javnih politika koje zapravo povezuje gospodarstvo, politiku i medije, a na doktorskom sam, između ostaloga, istraživala razvoj medija i konzumaciju medijskih sadržaja. Upravo sam to spojila na neki način. Analiza istraživanja tržišta pokazala mi je da u Hrvatskoj, ali i šire, nedostaje zdravstvenih emisija i podcasta koji su istodobno stručni, tematski široki i stvarno korisni pacijentima, s provjerenim informacijama na jednom mjestu. Podcast je zapravo spoj svega čime sam se bavila u zadnje vrijeme: medija, razumijevanja tržišta i razvoja projekata s ciljem da bude i sadržajno vrijedan i dugoročno održiv.
Podcast vodite zajedno s Nikolina Ćosić, bivšom kolegicom i dugogodišnjom prijateljicom. Koje prednosti donosi rad s nekim koga blisko poznajete, u smislu kreativnog i profesionalnog partnerstva?
Najveća prednost mi je što imam potpuno povjerenje u nju, ali i u cijeli tim i znam da će svatko svoj dio posla odraditi vrhunski i profesionalno. Zapravo jedan od najljepših trenutaka u stvaranju ovog projekta bio je upravo okupljanje tih ljudi s kojima sam već radila i za koje imam iznimno visoko mišljenje i profesionalno i ljudski. Bio je to osjećaj kao da slažete vlastiti „dream team“.
Koliko ljudi trenutno čini vaš tim i kako izgleda priprema svake epizode podcasta – od odabira teme do finalne realizacije?
Uz mene i Nikolinu, koje uređujemo i vodimo podcast, tu je Tomislav Eržić, zatim Jelena Brnić te Mirel Gotal. Iako brojčano nismo veliki, riječ je o vrlo iskusnim profesionalcima koji savršeno znaju svoj posao. Priprema svake epizode zapravo je vrlo slična pripremi televizijske emisije. Teme Nikolina i ja biramo zajedno, često i na prijedlog gledatelja. Urednički dio svaka radi svoj jer smo nakon toliko godina rada u medijima dovoljno iskusne da samostalno oblikujemo sadržaj. Gostima unaprijed šaljemo okvirna pitanja, potičemo ih da daju što više konkretnih primjera iz prakse i da razgovor bude što otvoreniji i iskreniji.
Podcast ste pokrenuli dok ste bili trudni. Koliko vam je izazovno balansirati karijeru, obitelj i trudnoću i kako uspijevate održavati ravnotežu u svakodnevici?
Studio i sve tehničke pripreme završila sam prije, a zanimljivo je da sam samo nekoliko dana prije snimanja prve epizode saznala da sam trudna. Mnogi su me pitali hoću li pauzirati projekt, ali meni se zapravo sve idealno poklopilo. Dok sam radila za druge, trudnoća je donosila određene izazove – od terenskih zadataka koji nisu baš primjereni trudnicama do straha da će te netko na tvom radnom mjestu zamijeniti ili činjenice da se nakon porodiljnog moraš iznova dokazivati. Sada toga nema. Ovaj projekt gradim svojim tempom i trudnoća mi zasad ne predstavlja prepreku u profesionalnom smislu. Naravno dio u kojem uskoro stiže treća beba uz dvoje mališana, i to bez pomoći obitelji u Zagreb, bit će sigurno logistički izazovniji. Ali kad sve stavim u perspektivu, osjećam veliku zahvalnost i za obitelj i za posao koji volim pa bi svako žaljenje bilo suvišno.
Rođeni ste i odrasli u Slavonski Brod. Po čemu pamtite svoje djetinjstvo i mladost i koje uspomene smatrate najdragocjenijima?
Najviše pamtim tu slobodu. Po cijeli dan na ulici u igri s drugom djecom, a djece je bilo puno za razliku od danas. Mislim da je upravo takav život omogućio mojim vršnjacima veću samostalnost, snalažljivost, razvijao nas fizički spretnijima te gradio maštu i kreativnost. Meni su čak i uspomene na ratno vrijeme najčešće vezane uz igranje s drugom djecom, samo u podrumu.
Koje male rituale imate za očuvanje unutarnjeg mira i energije unatoč brojnim obvezama?
Jednom tjedno idem na slikanje kod Hrvoje Majer u atelje i to je trenutačno jedina aktivnost koja me potpuno izmjesti iz svakodnevice. On pusti operu ili klasičnu glazbu, mi polaznici slikamo i jednostavno ne mislimo ni o čemu. To je jedan poseban, gotovo meditativan prostor mira i kreativnosti, nešto doista divno. Osim toga svaki dan pokušavam svjesno zastati i biti zahvalna barem na jednoj stvari. Život je zaista lijep kad naučiš cijeniti male stvari.
Što biste danas savjetovali samoj sebi na početku karijere, imajući iskustvo profesionalnog zaokreta i majčinstva?
Da usporim malo, više uživam u trenutku i da više cijenim svoje sposobnosti. Kad kao ja dođete iz manje sredine u veliki grad, onda često podsvjesno mislite da se trebate dodatno dokazivati i raditi više od drugih. Realnost je puno puta bila potpuno drugačija.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz spoj profesionalnog angažmana i roditeljstva, a koja vam je promijenila pogled na život i prioritete?
Najvažnija lekcija koju sam naučila jest da ne moram sve držati pod potpunom kontrolom da bi stvari bile dobre, i da su ljudi i odnosi uvijek važniji od rasporeda i obaveza. Roditeljstvo me naučilo strpljenju, fleksibilnosti i tome da uspjeh nema puno smisla ako ga nemaš s kim podijeliti. Promijenila mi se i perspektiva prioriteta. Danas puno jasnije biram zdravlje, obitelj, mir i smislen rad. Sve ostalo je promjenjivo i prolazno.
Gdje vidite podcast Vox Medicus u narednim godinama i koje projekte još želite realizirati unutar ovog formata ili šire?
Vox Medicus vidim kao snažnu i prepoznatljivu regionalnu platformu za edukaciju o zdravlju, s još širim temama, vrhunskim gostima i aktivnom zajednicom koja sudjeluje u razgovoru. Voljela bih razvijati i dodatne formate, edukativne projekte, javna događanja i specijalizirane serijale koji će još konkretnije pomagati pacijentima. Paralelno s drugom sezonom Vox Medicusa, u planu su i novi medijski projekti, no otom potom.
Kada sve zbrojite, što vam trenutačno u životu daje najveći osjećaj ispunjenosti i sreće – je li to obitelj, karijera, osobni razvoj ili kombinacija svega navedenog?
Kombinacija svega, ali ako moram izdvojiti trenutačno je to osjećaj sklada između privatnog i profesionalnog života. Najviše me ispunjava obitelj, ali i činjenica da radim nešto što ima smisla i stvarnu vrijednost i za druge ljude. Kad osjetim da rastem kao osoba, da sam prisutna u životima svoje djece i da moj rad barem nekome pomaže, tada znam da je put ispravan i dobar.
Na kraju, postoje li neki proizvodi, platforme ili suradnje koje trenutno smatrate korisnima za svoj svakodnevni život i rad, i koje biste voljeli podijeliti sa svojom publikom?
Ako ostajem u području zdravlja, prije sam koristila aplikacije koje analiziraju sastojke u kozmetičkim i prehrambenim proizvodima, ali sam s vremenom shvatila da mnoge nisu potpuno neovisne pa sam od toga odustala. Danas su i proizvodi OPG-ova online dostupni što isto koristim po potrebi. Razmišljam i o uređaju za praćenje sna, iako nisam sigurna bi li mi pomogao ili me dodatno opteretio (smijeh). S druge strane, i dalje mi za opuštanje najviše pomaže starinska metoda isključivanja iz svakodnevice barem na dva sata tjedno. Meditirati ne znam, ali već sam spomenula slikanje koje sam počela tek u četrdesetima i koje me potpuno opušta. Također rado preporučujem platforme poput Spotifyja jer se vrijeme u vožnji ili svakodnevnim obavezama može pametno iskoristiti za učenje i inspiraciju. Vjerujem da je važno i potrebno stalno njegovati svoje talente koji ne nestanu kad “ostarimo” već se mogu i otkrivati i razvijati cijeli život.
