Čudan prirodni fenomen mogao bi razjasniti misterij Čudovišta iz Loch Nessa, smatra stručnjak i istraživač.
Alan McKenna, osnivač organizacije Loch Ness Exploration (LNE), vjeruje da bi teško uočljivi stajaći valovi mogli objasniti dojave o mitskom čudovištu. Priče o Čudovištu iz Loch Nessa zabilježene su još u srednjem vijeku, a popularnost ovog misterija eksplodirala je 1930-ih, kada se pojavila i čuvena fotografija Čudovišta iz 1934., za koju je ipak dokazano da je lažna.
Rekao je: “Stajaći val nastaje kada se dva brodska vala iste frekvencije i amplitude kreću u suprotnim smjerovima na površini jezera. Kada se ta dva vala na kraju susretnu i međusobno ometaju, rezultat može biti stvaranje stajaćeg vala.”
Čudovište iz Loch Nessa najpoznatiji je misterij u povijesti
Vrhovi tih stajaćih valova, koji se uzdižu iznad inače mirne vode, mogli bi biti zamijenjeni za “grbe” na površini.
Snimke koje je zabilježio McKenna prikazuju taj fenomen na mjestu gdje rijeka utječe u jezero, na južnoj obali kod Fort Augustusa.
Međutim, uhvatiti stajaći val uzrokovan brodskim valovima na otvorenoj vodi predstavlja veći izazov.
Najpoznatija fotografija čudovišta je iz 1934., a 1999. je dokazano da je lažna.FOTO: PROFIMEDIA
Alan je rekao: “Valovi i brodski tragovi moraju biti identični. S obzirom na to, postoji mnogo čimbenika koje treba uzeti u obzir, poput samog broda, njegove veličine, smjera kretanja i trenutne brzine. Mali brod s manjim motorom sigurno će proizvesti drukčiji trag od mnogo većeg broda. To je složen proces, posebno na otvorenoj vodi, ali moguće je.”
McKenna sada želi zabilježiti ovaj fenomen u dubokim središnjim dijelovima jezera.
Dodao je: “Ali Matheson, skiper broda Deepscan, često prijavljuje stajaće valove, ali uglavnom u maloj marini unutar zaljeva Urquhart, također poznatoj kao Temple Pier. To je u redu, ali puno je teže zabilježiti stajaći val na otvorenoj vodi. Znamo da stajaći valovi postoje i da su prijavljeni, ali ono što nemamo su snimke koje prikazuju prirodni stajaći val u pokretu.”
Nastavio je: “Od pokretanja LNE-a, uvijek sam se nadao zabilježiti što više prirodnih fenomena.
Za mene je to proces eliminacije, jer se većina potencijalnih izvještaja o ‘Nessie’ može objasniti.
Bez uvrede, obično pratim izvještaje mještana, jer oni Loch Ness vide svaki dan. Usudio bih se reći da znaju više od turista. Ako niste upoznati s Loch Nessom i njegovim prirodnim ponašanjem, vjerujem da bi mnogi mogli biti zavarani vodom i određenim iluzijama – lako se može dogoditi!”
Iako ne vjeruje u Čudovište iz Loch Nessa, stručnjak ostavlja mogućnost da nešto tamo ipak živi
Što se tiče postojanja legendarnog bića, Alan ostavlja prostora za mogućnost.
Tridesetsedmogodišnjak je rekao: “Ako u Loch Nessu postoje nepoznate životinje, sigurno se ne ponašaju prema pravilima.
Alan McKenna je najpoznatiji stručnjak za fenomen Čudovišta iz Loch Nessa.FOTO: PROFIMEDIA
To je savršeno stanište za povučenu životinju s 37 kilometara hladne, tamne vode i dubinom od oko 230 metara. Možete plivati pokraj podmornice od 60 metara ispod površine i uopće je ne primijetiti – toliko je mračno!”
Nastavio je: “Kao dijete, potpuno sam vjerovao u teoriju o plesiosauru. No što više istražujete priču o Loch Nessu, ta teorija postaje sve manje vjerojatna – žao mi je. Tijekom godina imali smo mnoge potencijalne kandidate za ‘Nessie’, poput divovskih jegulja, dugovratih tuljana, grenlandskih morskih pasa, velikih jesetri, somova i drugih. No, istina je da nitko od nas nema točan odgovor, i upravo to održava ovu misteriju živom.”
U popularnoj kulturi veličina penisa već se desetljećima poistovjećuje s moći, samopouzdanjem i seksualnom kompetencijom. Od filmova i glazbe do sportskih svlačionica i internetskih memeova, poruka je jasna: veće znači bolje. No iza tog uvriježenog narativa krije se stvarnost o kojoj se rijetko govori – ona u kojoj veličina ne donosi nužno prednost, već često otvara niz fizičkih, emocionalnih i psiholoških izazova.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
U popularnoj kulturi veličina penisa već se desetljećima poistovjećuje s moći, samopouzdanjem i seksualnom kompetencijom. Od filmova i glazbe do sportskih svlačionica i internetskih memeova, poruka je jasna: veće znači bolje. No iza tog uvriježenog narativa krije se stvarnost o kojoj se rijetko govori – ona u kojoj veličina ne donosi nužno prednost, već često otvara niz fizičkih, emocionalnih i psiholoških izazova.
Nakon iznimno intenzivne i dinamične 2025. godine, obilježene brojnim koncertima, prijeđenim kilometrima i snažnom, kontinuiranom podrškom publike, varaždinski bend Ogenj vratio se onome što čini samu srž njegova glazbenog identiteta – pjesmama koje nastaju iz autentične potrebe za izražavanjem i dijalogom s publikom. Prošla godina bila je jedna od najplodnijih u dosadašnjoj karijeri benda, tijekom koje su objavili čak šest novih singlova, a kao posebno snažan trenutak izdvaja se pjesma „Daj, daj“, skladba koja je Ogenj lansirala u novu kreativnu i produkcijsku orbitu te dodatno učvrstila njihovu poziciju na domaćoj glazbenoj sceni.
Jedna od najperspektivnijih domaćih pjevačica mlađe generacije, Natalie Balmix, vratila se nakon godinu dana diskografske pauze s projektom koji nosi pečat iskrenosti, emotivne zrelosti i umjetničke slobode. U srijedu u podne predstavila je svoj novi EP album "Natalie, drago mi je", koji donosi tri moćne balade – "Hladno mi je", "Kriva za sve" i "Stan na dan" – i u kojima publika može osjetiti potpuno novi nivo otvorenosti i osobnog izražaja pjevačice.