Danas većina ljudi ne očekuje da će namještaj koji kupe u popularnim trgovinama poput IKEA-e ili Harvey Normana trajati dugo ili preživjeti česte selidbe. No, kada posjetite trgovinu s vintage namještajem, možete pronaći stare komade koji su nekad bili jeftini i masovno proizvedeni, a ipak su trajali. Kvaliteta namještaja u zadnjih nekoliko desetljeća sve više opada.
Kvaliteta namještaja sve je lošija
Razlika u kvaliteti današnjeg namještaja u odnosu na onaj od prije 50 ili 60 godina je dramatična. Tada su ljudi smatrali da je namještaj dugotrajna investicija koja će trajati generacijama. Često su se takvi komadi nasljeđivali unutar obitelji.
Suvremeni potrošači često mijenjaju svoj namještaj kako bi pratili trendove koji dominiraju na društvenim mrežama. To je dovelo do rasta industrije koja se oslanja na jeftinu radnu snagu i loše materijale kako bi smanjila troškove proizvodnje i zadržala niske cijene.
Kvaliteta namještaja sve je niža zbog korištenja jeftinijih materijala. Dok su se nekad često koristile šperploča i puno drvo poput trešnje ili hrasta, danas se većina namještaja proizvodi od kineske prešane ploče i šperploče.
Čak i komadi koji se oglašavaju kao “puno drvo” mogu biti izrađeni od jeftinijeg materijala, poput gumenog drva (kaučukovac) s furnirom.
Kvaliteta namještaja sve je niža zbog jeftinih materijala koji se koriste pri izradi i seljenja proizvodnje
Način proizvodnje se također promijenio. Proizvodnja se često seli u zemlje s jeftinom radnom snagom, poput Kine i zemalja jugoistočne Azije, kako bi se smanjili troškovi. To je omogućilo proizvodnju “flat-pack” namještaja koji se lako može sastaviti kod kuće, ali često ima nižu kvalitetu.
Suvremeni kupci često gledaju na namještaj kao na privremeni proizvod koji će zamijeniti novim trendom. Ovo stvara kulturu jednokratnih proizvoda i dovodi do velike količine otpada.
Ako želite kupiti kvalitetan namještaj koji će trajati, preporučuje se potraga za komadima izrađenim od punog drva i kupovina po narudžbi, iako to može biti skuplje. Cijena nije uvijek pokazatelj kvalitete, pa je važno pažljivo istražiti prije kupnje namještaja.
Nekad smo s pomalo superiornim osmijehom gledali američke filmove i mislili: „Aww, kako slatko, ali to kod nas nikad ne bi prošlo.“ Danas? Danas Europom paradiraju kolone automobila okićenih ružičastim i plavim balonima, dok mladi par u Zagrebu, Pragu ili Milanu pritišće tipku koja će – uz dim, konfete i svjetlosne efekte vrijedne polufinala Eurosonga – otkriti je li njihova beba on ili ona.
Čim otvorite oči, ruke se već refleksno pružaju prema telefonu. Alarm utihne, a vi, napola još sanjivi, već kucate po ekranu. Provjeravate poruke, pregledavate Instagram, skrolate TikTok – a da i ne ustanete iz kreveta. Možda mislite: „Samo malo, brzo ću pogledati...“ No, što ako vam kažemo da upravo taj ‘mali trenutak’ može upropastiti cijelo jutro?
Petra Pinjuh danas je ime koje izaziva znatiželju i divljenje, ali njezin put do coacha za partnerske veze i seksulanost nije bio klasičan, niti očekivan. Iza nje stoji uspješna korporativna karijera, godine vođenja timova i postizanja ciljeva u svijetu prodaje, ali i duboka spoznaja da „savršeno“ izvana ne znači ispunjeno iznutra. Upravo to nezadovoljstvo, pomiješano s intuicijom i strašću za ljudskim odnosima, dovelo ju je do odluke da napusti siguran posao i zakorači u svijet koji mnogi još uvijek smatraju tabuom.
Ako ste milenijalac – osoba rođena između 1981. i 1996. godine – možda ćete se osjećati prozvano jer postoji fenomen koji je upravo vas stavio pod lupu: millennial pause.
Postoji trenutak na internetu koji otkriva više o našoj dobi nego sve ankete zajedno. Nije to filter, ni emoji, ni traper kroj iz ormara – nego način na koji pritišćemo “record” i kako se izgledamo u prvih par sekundi videa.
Ghosting, gaslighting, negging… kao da popis toksičnih ljubavnih trendova nije već dovoljno dug, na scenu je stigao još jedan – quiet dumping. Najkraće rečeno, riječ je o ljubavnom ponašanju koje kombinira pasivnu agresiju quiet quittinga iz poslovnog svijeta i emocionalnu okrutnost ghostinga, ali uz daleko suptilniju, dugotrajniju i često bolniju metodu prekida.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.