Večera s juga Italije za samo 20 minuta: recept Marthe Stewart kuha se u jednom loncu
Kad razmišljamo o receptima iz kuharica poznatih chefova, zamišljamo i sate pripreme, kuhanja i 'brdo' posebnih sastojaka koje rijetko tko ima u svojoj smočnici.
Martha Stewart ima nešto drugačiju filozofiju kad je hrana u pitanju, pa se tako u zbirci njezinih recepata nalaze razna više i manje kompleksna jela.
Jedno od najpopularnijih jela s njezine službene stranice priprema se za samo 20 minuta, a toliko je ukusno da ne čudi što je skupilo vojsku obožavatelja koji tjesteninu a la Martha kuhaju više puta mjesečno.
Talijanska tjestenina u jednom loncu
Ovaj recept savršen je za kuhanje brze večere za samce ili cijelu obitelj, a njime ćete lako oduševiti i goste koji su nenajavljeno stigli na vrata u kasnim popodnevnim satima.
Ovaj recept inspiriran je jelima koja se kuhaju u talijanskoj pokrajini Apuliji, a najbolje je pripremati ga u dubokoj tavi ili široj posudi.
Potrebni sastojci:
špageti (količinu odredite prema broju ljudi za koje kuhate),
250 grama cherry rajčica prerezanih na pola,
1 fino nasjeckan luk,
4 češnja češnjaka, fino nasjeckana,
pola čajne žličice crvenog papra,
dvije velike žlice maslinovog ulja,
sol i papar po želji.
Postupak:
Zagrijte maslinovo ulje u tavi ili loncu i dodajte sve sastojke. Ulijte točno toliko hladne ili mlake vode koliko je potrebno da prekrije sve sastojke. Kuhajte do vrenja povremeno miješajući, a zatim kuhajte još 9 minuta uz malo češće miješanje te po potrebi dodajte još malo vode.
Poslužite toplo, uz svježe nariban parmezan na vrhu.
Kraj godine oduvijek ima tu čudnu, gotovo ritualnu moć da nas natjera na inventuru. Ne samo ormara, navika ili odnosa, nego i trendova koje smo, svjesno ili ne, puštali u svoje tanjure, ekrane i svakodnevicu. Dok odbrojavamo posljednje dane 2025. godine, postaje jasno da se ne opraštamo samo od još jednog kalendara, nego i od cijelog niza gastronomskih, lifestyle i pseudo-zdravih pojava koje su nas, priznajmo, umorile. Neke su nas zabavljale, neke zbunjivale, a neke ozbiljno dovele u pitanje zdrav razum, okusne pupoljke i granice dobrog ukusa.
U iščekivanju Božića, ali i posljednje epizode, donosimo recept za doboš tortu – savršen klasik za blagdanski stol, koji spaja tradiciju i nezaboravne okuse Austro-Ugarske.
Bakalar, skandinavska riba koja je stoljećima bila specijalitet hladnih sjevernih mora, danas je nezaobilazna delicija mediteranske kuhinje, posebno tijekom blagdana. Taj fascinantni spoj tradicije i okusa u Istri doživljava pravu renesansu, a recept za jednostavno i brzo jelo koje oduševljava i najmlađe otkriva Aleksandar Stefanov, majstor bakalara s iskustvom od gotovo tri desetljeća.
U trenutku kada namirnica postaje glavna priča, a jednostavnost prostor za kreativnost, nastaje zimski meni koji slavi čiste okuse, tišinu prostora i večeri koje se pamte – bez žurbe, bez viška, s jasnim karakterom.
Zima nisu samo hladnoća i kratki dani - to je vrijeme posebnog ugođaja. Vrijeme kada tražimo male rituale koji nas opuštaju: lampice, topla atmosfera doma, druženja i okus koji unosi svježinu u svaki trenutak. Upravo zato tu je Lemonish, niskokalorična gazirana limunada koja i u prosincu donosi dašak živosti.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
