Influencerica Ella Dvornik u emotivnom i duhovitom tekstu upućuje svoju pažnju na prolazak vremena i istinsku vrijednost osjećaja, a sve to u posveti svojoj mami Danijeli Dvornik.
U početku, Ella se prisjeća kako je jučer upitala mamu koliko joj je godina, a ona je, bez ikakvog oklijevanja, odgovorila:
“Pitam ja mamu jučer koliko joj je godina i ona, ko iz topa, kaže ‘a jebate, već 48’ i onda stane na sekundu i kaže ‘bože kakvih 48…58′”
Ella je oduševljena situacijom, ističući kako je prvi osjećaj uvijek najispravniji – ako se mama osjeća kao da ima 48 godina, nek joj je upravo toliko.
Nadalje, Danijela na svom profilu podijelila je dublje promišljanje o prolasku godina. Sjećanje na trenutak gubitka supruga i glazbenika Dine Dvornika otvorilo joj je oči:
“Prolaze godine, prava je sreća da ih doživimo. Ja sam to osvijestila onog trenutka kad je Dino umro. Shvatila sam onu njegovu poznatu, vrlo jednostavnu rečenicu koja zaista vrlo životno opisuje ono čega mi smrtnici nismo ni svjesni dok živimo…”
U nastavku, Danijela podsjeća na situaciju u kojoj bi ona dramatično reagirala na svoj rođendan – rođendan koji bi Dino uredno zaboravio, a poklon nikad nije donio. Usput, navodi i jedan duhoviti komentar:
“- ali Danci, ne razumijem tvoju dramu, tebi je rođendan svaki dan!”
Unatoč tome, nijedna dramatizacija nije mogla zamijeniti jednostavnu, svakodnevnu ljubav. Dok je za Dina rođendan bio samo još jedan dan u godini, za Danijelu je to bio podsjetnik da prava ljubav ne poznaje posebne datume. Na kraju je s osmijehom prekinula sva dramatična očekivanja kada joj je Dino rekao:
“- Ti kupi sebi što želiš i samo mi pokaži da znam što sam ti kupio!”
Kroz priču Ella i Danijela, majka i kći, otkrivaju kako su životne situacije – bile one ispunjene humorom ili tugom – zapravo sastavni dijelovi njihove svakodnevice. Bez raskošnih gesti ili predvidljivih filmskih scena, njihova je ljubav iskrena, surova i svakodnevna, baš kao što je i život sam.
Kraj godine oduvijek ima tu čudnu, gotovo ritualnu moć da nas natjera na inventuru. Ne samo ormara, navika ili odnosa, nego i trendova koje smo, svjesno ili ne, puštali u svoje tanjure, ekrane i svakodnevicu. Dok odbrojavamo posljednje dane 2025. godine, postaje jasno da se ne opraštamo samo od još jednog kalendara, nego i od cijelog niza gastronomskih, lifestyle i pseudo-zdravih pojava koje su nas, priznajmo, umorile. Neke su nas zabavljale, neke zbunjivale, a neke ozbiljno dovele u pitanje zdrav razum, okusne pupoljke i granice dobrog ukusa.
U iščekivanju Božića, ali i posljednje epizode, donosimo recept za doboš tortu – savršen klasik za blagdanski stol, koji spaja tradiciju i nezaboravne okuse Austro-Ugarske.
Bakalar, skandinavska riba koja je stoljećima bila specijalitet hladnih sjevernih mora, danas je nezaobilazna delicija mediteranske kuhinje, posebno tijekom blagdana. Taj fascinantni spoj tradicije i okusa u Istri doživljava pravu renesansu, a recept za jednostavno i brzo jelo koje oduševljava i najmlađe otkriva Aleksandar Stefanov, majstor bakalara s iskustvom od gotovo tri desetljeća.
U trenutku kada namirnica postaje glavna priča, a jednostavnost prostor za kreativnost, nastaje zimski meni koji slavi čiste okuse, tišinu prostora i večeri koje se pamte – bez žurbe, bez viška, s jasnim karakterom.
Zima nisu samo hladnoća i kratki dani - to je vrijeme posebnog ugođaja. Vrijeme kada tražimo male rituale koji nas opuštaju: lampice, topla atmosfera doma, druženja i okus koji unosi svježinu u svaki trenutak. Upravo zato tu je Lemonish, niskokalorična gazirana limunada koja i u prosincu donosi dašak živosti.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
