Dugo je vremena bilo tabu govoriti o transrodnosti kao o trendu. Sada se, međutim, pokazuje: rodna revolucija je završena
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
U posljednjih nekoliko godina javni prostor bio je obilježen izrazito polariziranom raspravom o rodnom identitetu, u kojoj je svako propitivanje dominantnog narativa često doživljavano kao prijetnja dobrobiti djece i mladih. Oni koji su se usudili otvoriti pitanje naglog porasta broja transrodnih i nebinarnih mladih osoba – osobito u kontekstu mogućeg učinka oponašanja, društvenih mreža i kulturnih trendova – brzo su etiketirani kao opasni, neosjetljivi ili čak nasilni prema najranjivijima. Rasprava je vrlo brzo prestala biti znanstvena ili društvena i pretvorila se u moralni test podobnosti.
Argument da se rastući broj mladih koji traže savjetovanja za rodni identitet i medicinske intervencije možda ne može objasniti isključivo „boljim prepoznavanjem“ i „većom vidljivošću“ bio je gotovo nemoguće izreći bez ozbiljnih posljedica. Kritičari su optuživani da zadiru u tjelesni i psihički integritet djece, da negiraju nečije samorazumijevanje ili da dovode u pitanje samo postojanje transidentiteta. Pritom se često zanemarivalo da su mnogi skeptici izričito naglašavali kako ne poriču da neki ljudi doista mogu doživljavati duboku i trajnu rodnu disforiju, niti osporavaju pravo odraslih osoba da o svom tijelu i identitetu odlučuju samostalno.
Unatoč tome, gotovo da nije bilo prostora za legitimnu zabrinutost zbog činjenice da se fenomen u tako kratkom vremenu pojavio u iznimno velikoj mjeri unutar jedne konkretne dobne skupine – ponajprije među pripadnicima generacije Z, danas u dobi otprilike između 15 i 30 godina. Dodatna pitanja, poput onoga zašto se u toj skupini znatno više djevojaka želi identificirati kao dječaci nego obrnuto, ostajala su bez ozbiljnog, empirijski utemeljenog odgovora. Umjesto toga, prevladavala je teza da osobe, pa i vrlo mlade, najbolje same znaju što je za njih ispravno i da njihove izjave treba prihvaćati bez ikakvog propitivanja.
Jedan od onih koji su se usudili javno iznijeti takva zapažanja jest britansko-kanadski politolog Eric Kaufmann. Analizirajući ankete među studentima koji se ne identificiraju ni kao žene ni kao muškarci, Kaufmann je uočio nagle promjene u samoidentifikaciji. Iako se njegovo istraživanje primarno odnosi na nebinarni identitet, on u tim podacima vidi i širi odraz trendova povezanih s transrodnošću. U jednoj američkoj obrazovnoj instituciji 2023. godine čak se osam posto ispitanika izjašnjavalo kao nebinarno, dok je do 2025. taj udio pao na svega dva posto. U drugim sredinama broj se prepolovio.
Kaufmann je te nalaze sažeo u izvješću znakovitog naslova „Pad transrodnog i queer identiteta među mladim Amerikancima“, uz opasku da su „brojke u slobodnom padu među mladićima“. Očekivano, reakcije su bile burne. Znanstvenik je izložen osobnim napadima, proglašavan je desnim ekstremistom, a kolege su mu predbacivale metodološke nedostatke i tvrdile da je promatrano razdoblje prekratko da bi se moglo govoriti o stvarnoj promjeni društvenog raspoloženja. No sama žestina reakcija dodatno je ukazala na to koliko je tema i dalje ideološki nabijena.
1/ NEW: trans identification is in free fall among the young
Ipak, Kaufmannovi zaključci nisu ostali usamljeni. Podupire ih i lingvist John McWhorter, dugogodišnji kolumnist „New York Timesa“ i profesor na Sveučilištu Columbia, koji se teško može optužiti za neprijateljstvo prema seksualnim manjinama. McWhorter je godinama podržavao takozvanu „pronominalnu revoluciju“, uključujući uporabu zamjenice „they“ za nebinarne osobe. No u posljednje vrijeme i on uočava pomak.
U svom izboru „Riječi i izraza 2025.“ McWhorter je ponovno istaknuo zamjenice „he“ i „she“, uz objašnjenje da se binarni spolovi vraćaju u središte jezične i društvene stvarnosti. Prema njegovu tumačenju, ne svjedočimo nužno povratku konzervativizma, nego zasićenju jezičnim i identitetskim eksperimentima koji su u jednom trenutku izgubili svoju subverzivnu snagu.
Slične zaključke iznosi i psihologinja Jean M. Twenge, koja se oslanja na reprezentativne nacionalne ankete u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njezinim podacima, 2024. godine broj mladih u dobi od 18 do 22 godine koji se identificiraju kao transrodni smanjio se za čak polovicu u odnosu na 2022. Isti trend zabilježen je i među nebinarno identificiranim osobama. Twenge pritom naglašava da godina rođenja igra važnu ulogu: Amerikanci rođeni početkom 2000-ih znatno su se češće identificirali kao transrodni nego oni rođeni prije ili poslije tog razdoblja.
Kulturni procesi koji započnu u Sjedinjenim Američkim Državama često s određenim vremenskim odmakom zahvaćaju i Europu. Identitetska politika, kakva se razvila na američkim sveučilištima, već je ranije poslužila kao primjer tog prijenosa. Danas se čini da je taj val dosegnuo svoj vrhunac i da postupno gubi zamah.
Slabljenje interesa za radikalno shvaćenu rodnu revoluciju nije vidljivo samo u medijskom prostoru, nego i u praksi. Aktivizam koji je snažno utjecao na liječnike, političare i obrazovne institucije postupno se povlači. Znakovi tog procesa mogu se uočiti i u europskim zemljama, primjerice u Švicarskoj. U rodnoj ambulanti Dječje i adolescentne psihijatrije i psihoterapije Sveučilišta u Zürichu broj prijava zbog rodne inkongruencije kontinuirano je rastao od 2016. godine, da bi 2021., u vrijeme pandemije, dosegnuo vrhunac sa 134 prijave. Do 2024. taj se broj više nego prepolovio i pao na 60.
Jedno se vrijeme doista činilo gotovo pomodnim definirati se kao transrodna ili nebinarna osoba. Aktivistički orijentirani stručnjaci taj su porast rado tumačili kao rezultat veće osviještenosti, dostupnosti informacija i vidljivosti uzora. No pad brojki teško se može objasniti gubitkom informiranosti. Naprotiv, informacije su danas dostupnije nego ikad.
Mladi ljudi, osobito u osjetljivoj fazi formiranja identiteta, oduvijek su oponašali jedni druge. Društvene mreže taj su proces samo ubrzale i pojačale. Tijekom pandemije, kada su mnogi mjesecima bili izolirani u svojim sobama, vrijeme provedeno na platformama poput TikToka dramatično se povećalo. Ondje su mladi, često psihički ranjivi zbog izolacije, anksioznosti i neizvjesnosti, nailazili na narative koji su im nudili jednostavno objašnjenje njihove patnje – i jednako jednostavno rješenje.
Roditelji su se tako nerijetko suočavali s iznenadnim objavama djece o nebinarnoj ili transrodnoj identifikaciji, bez ikakvih prethodnih znakova u djetinjstvu. U grupama za samopomoć često se mogu čuti slične priče: dijete koje se preko noći distancira od obitelji, traži promjenu imena i zamjenica, te se gotovo isključivo druži s osobama iz iste identitetske zajednice. U takvom kontekstu, promjena roda ponekad se doživljavala kao univerzalno rješenje za niz problema – od nesigurnosti do depresije.
Društveni diskurs proteklih godina bio je gotovo opsjednut rodom i seksualnošću. Iako je riječ bila o relativno maloj, ali iznimno glasnoj manjini, upravo je ona dominirala javnim prostorom. Ostali su problemi i teme često potiskivani u drugi plan.
Danas se, međutim, nazire kulturni zaokret. Aktivisti pad interesa za transrodni i nebinarni identitet tumače isključivo promijenjenom političkom klimom i jačanjem desno-konzervativnih stranaka, tvrdeći da se ljudi više ne usuđuju iskreno izjašnjavati. Istina je da politički prioriteti doživljavaju promjene i da teme vezane uz transrodnost više nisu u središtu pažnje. No to objašnjenje ne iscrpljuje cijelu sliku.
Primjer Sjedinjenih Američkih Država ilustrativan je i u tom pogledu. Dok su pojedini političari otvoreno prihvaćali rodno osjetljiv jezik i simboliku, Donald Trump je u svom drugom mandatu ukinuo treću rodnu kategoriju u putovnicama i ograničio državno financirana istraživanja rodnog identiteta. Ta odluka izazvala je opravdane kritike, jer zabrana istraživanja ne doprinosi razumijevanju složenih društvenih pojava. Kako je istaknuo Eric Kaufmann, postavljati pitanja o transrodnosti nije isto što i zagovarati transrodnost.
Upravo je to ključna točka: prikupljanje podataka i otvorena rasprava ne znače zauzimanje ideološke strane. Suprotno, bez empirijskih uvida društvo ostaje zarobljeno u dogmama – bilo progresivnim, bilo konzervativnim.
Unatoč riziku da se klatno zaljulja u suprotnom smjeru, rodna se rasprava postupno normalizira. Ponovno postaje moguće izreći stavove koji su u otvorenom društvu nužni, a koji su godinama bili tabuizirani zbog snažnog moralnog pritiska. Buduće generacije vjerojatno će se čuditi činjenici da su znanstvenici bili izloženi javnom linču zbog tvrdnje da postoje dva biološka spola – stajališta koje je dijelila velika, ali tiha većina.
Pred europskim društvima, uključujući i Švicarsku, stoji ozbiljan zadatak: bez ideoloških zaslona i straha od etiketiranja otvoreno raspraviti pitanje medicinskih intervencija kod djece i mladih koje imaju doživotne posljedice, a za koje ne postoji čvrsta znanstvena osnova. Takva rasprava nije usmjerena protiv mladih ljudi, nego upravo u njihovu korist. Jer samo društvo koje je sposobno smireno, informirano i slobodno razgovarati o osjetljivim temama može donijeti odluke koje doista štite one najranjivije.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Filip Rudan ovih je dana svojim pratiteljima pokazao rezultate redovitih treninga, a fotografije i snimke koje je podijelio otkrile su koliko se njegov izgled promijenio zahvaljujući vremenu provedenom u teretani. Mladi pjevač pozirao je bez majice i bez puno skrivanja pokazao isklesanu figuru, definirane trbušne mišiće, snažna ramena i ruke te posebno razvijene noge, iza kojih očito stoji ozbiljan rad.
Vlaho Arbulić još je jednom pokazao zašto već godinama slovi za jednog od najzgodnijih Hrvata, a ovoga puta u prvom planu našla se forma na kojoj mu bez problema mogu zavidjeti mnogi muškarci.
Par se vjenčao 27. rujna 2025. godine u Santa Barbari u Kaliforniji, a ceremoniju je vodio reper Lil Dicky, koji s Blancom i Kristin Batalucco vodi podcast.
Kate i Danny svoju su ljubavnu priču započeli 2016. godine, nakon što su se poznavali čak 15 godina. Par je 2018. dobio kćer Rani Rose, a Fujikawa je Kate zaprosio u rujnu 2021.
