Dugo je vremena bilo tabu govoriti o transrodnosti kao o trendu. Sada se, međutim, pokazuje: rodna revolucija je završena

U posljednjih nekoliko godina javni prostor bio je obilježen izrazito polariziranom raspravom o rodnom identitetu, u kojoj je svako propitivanje dominantnog narativa često doživljavano kao prijetnja dobrobiti djece i mladih. Oni koji su se usudili otvoriti pitanje naglog porasta broja transrodnih i nebinarnih mladih osoba – osobito u kontekstu mogućeg učinka oponašanja, društvenih mreža i kulturnih trendova – brzo su etiketirani kao opasni, neosjetljivi ili čak nasilni prema najranjivijima. Rasprava je vrlo brzo prestala biti znanstvena ili društvena i pretvorila se u moralni test podobnosti.

Argument da se rastući broj mladih koji traže savjetovanja za rodni identitet i medicinske intervencije možda ne može objasniti isključivo „boljim prepoznavanjem“ i „većom vidljivošću“ bio je gotovo nemoguće izreći bez ozbiljnih posljedica. Kritičari su optuživani da zadiru u tjelesni i psihički integritet djece, da negiraju nečije samorazumijevanje ili da dovode u pitanje samo postojanje transidentiteta. Pritom se često zanemarivalo da su mnogi skeptici izričito naglašavali kako ne poriču da neki ljudi doista mogu doživljavati duboku i trajnu rodnu disforiju, niti osporavaju pravo odraslih osoba da o svom tijelu i identitetu odlučuju samostalno.

Unatoč tome, gotovo da nije bilo prostora za legitimnu zabrinutost zbog činjenice da se fenomen u tako kratkom vremenu pojavio u iznimno velikoj mjeri unutar jedne konkretne dobne skupine – ponajprije među pripadnicima generacije Z, danas u dobi otprilike između 15 i 30 godina. Dodatna pitanja, poput onoga zašto se u toj skupini znatno više djevojaka želi identificirati kao dječaci nego obrnuto, ostajala su bez ozbiljnog, empirijski utemeljenog odgovora. Umjesto toga, prevladavala je teza da osobe, pa i vrlo mlade, najbolje same znaju što je za njih ispravno i da njihove izjave treba prihvaćati bez ikakvog propitivanja.

Međutim, posljednjih godina pojavljuju se podaci koji sugeriraju da je barem dio tog naglog porasta bio povezan s društvenim i kulturnim trendom. Drugim riječima, čini se da je transrodnost – ili barem način na koji se o njoj govorilo i identificiralo – u određenom razdoblju poprimila obilježja mode. Ili, kako to opreznije formuliraju neki znanstvenici, riječ je o fenomenu koji je bio snažno potaknut specifičnim društvenim okolnostima.

Jedan od onih koji su se usudili javno iznijeti takva zapažanja jest britansko-kanadski politolog Eric Kaufmann. Analizirajući ankete među studentima koji se ne identificiraju ni kao žene ni kao muškarci, Kaufmann je uočio nagle promjene u samoidentifikaciji. Iako se njegovo istraživanje primarno odnosi na nebinarni identitet, on u tim podacima vidi i širi odraz trendova povezanih s transrodnošću. U jednoj američkoj obrazovnoj instituciji 2023. godine čak se osam posto ispitanika izjašnjavalo kao nebinarno, dok je do 2025. taj udio pao na svega dva posto. U drugim sredinama broj se prepolovio.

Kaufmann je te nalaze sažeo u izvješću znakovitog naslova „Pad transrodnog i queer identiteta među mladim Amerikancima“, uz opasku da su „brojke u slobodnom padu među mladićima“. Očekivano, reakcije su bile burne. Znanstvenik je izložen osobnim napadima, proglašavan je desnim ekstremistom, a kolege su mu predbacivale metodološke nedostatke i tvrdile da je promatrano razdoblje prekratko da bi se moglo govoriti o stvarnoj promjeni društvenog raspoloženja. No sama žestina reakcija dodatno je ukazala na to koliko je tema i dalje ideološki nabijena.

1/ NEW: trans identification is in free fall among the young

(h/t @FIRE data in particular) pic.twitter.com/i0Z1BNcWG8

— Eric Kaufmann (@epkaufm) October 14, 2025

Ipak, Kaufmannovi zaključci nisu ostali usamljeni. Podupire ih i lingvist John McWhorter, dugogodišnji kolumnist „New York Timesa“ i profesor na Sveučilištu Columbia, koji se teško može optužiti za neprijateljstvo prema seksualnim manjinama. McWhorter je godinama podržavao takozvanu „pronominalnu revoluciju“, uključujući uporabu zamjenice „they“ za nebinarne osobe. No u posljednje vrijeme i on uočava pomak.

U svom izboru „Riječi i izraza 2025.“ McWhorter je ponovno istaknuo zamjenice „he“ i „she“, uz objašnjenje da se binarni spolovi vraćaju u središte jezične i društvene stvarnosti. Prema njegovu tumačenju, ne svjedočimo nužno povratku konzervativizma, nego zasićenju jezičnim i identitetskim eksperimentima koji su u jednom trenutku izgubili svoju subverzivnu snagu.

Slične zaključke iznosi i psihologinja Jean M. Twenge, koja se oslanja na reprezentativne nacionalne ankete u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njezinim podacima, 2024. godine broj mladih u dobi od 18 do 22 godine koji se identificiraju kao transrodni smanjio se za čak polovicu u odnosu na 2022. Isti trend zabilježen je i među nebinarno identificiranim osobama. Twenge pritom naglašava da godina rođenja igra važnu ulogu: Amerikanci rođeni početkom 2000-ih znatno su se češće identificirali kao transrodni nego oni rođeni prije ili poslije tog razdoblja.

Kulturni procesi koji započnu u Sjedinjenim Američkim Državama često s određenim vremenskim odmakom zahvaćaju i Europu. Identitetska politika, kakva se razvila na američkim sveučilištima, već je ranije poslužila kao primjer tog prijenosa. Danas se čini da je taj val dosegnuo svoj vrhunac i da postupno gubi zamah.

Slabljenje interesa za radikalno shvaćenu rodnu revoluciju nije vidljivo samo u medijskom prostoru, nego i u praksi. Aktivizam koji je snažno utjecao na liječnike, političare i obrazovne institucije postupno se povlači. Znakovi tog procesa mogu se uočiti i u europskim zemljama, primjerice u Švicarskoj. U rodnoj ambulanti Dječje i adolescentne psihijatrije i psihoterapije Sveučilišta u Zürichu broj prijava zbog rodne inkongruencije kontinuirano je rastao od 2016. godine, da bi 2021., u vrijeme pandemije, dosegnuo vrhunac sa 134 prijave. Do 2024. taj se broj više nego prepolovio i pao na 60.

Jedno se vrijeme doista činilo gotovo pomodnim definirati se kao transrodna ili nebinarna osoba. Aktivistički orijentirani stručnjaci taj su porast rado tumačili kao rezultat veće osviještenosti, dostupnosti informacija i vidljivosti uzora. No pad brojki teško se može objasniti gubitkom informiranosti. Naprotiv, informacije su danas dostupnije nego ikad.

Mladi ljudi, osobito u osjetljivoj fazi formiranja identiteta, oduvijek su oponašali jedni druge. Društvene mreže taj su proces samo ubrzale i pojačale. Tijekom pandemije, kada su mnogi mjesecima bili izolirani u svojim sobama, vrijeme provedeno na platformama poput TikToka dramatično se povećalo. Ondje su mladi, često psihički ranjivi zbog izolacije, anksioznosti i neizvjesnosti, nailazili na narative koji su im nudili jednostavno objašnjenje njihove patnje – i jednako jednostavno rješenje.

Roditelji su se tako nerijetko suočavali s iznenadnim objavama djece o nebinarnoj ili transrodnoj identifikaciji, bez ikakvih prethodnih znakova u djetinjstvu. U grupama za samopomoć često se mogu čuti slične priče: dijete koje se preko noći distancira od obitelji, traži promjenu imena i zamjenica, te se gotovo isključivo druži s osobama iz iste identitetske zajednice. U takvom kontekstu, promjena roda ponekad se doživljavala kao univerzalno rješenje za niz problema – od nesigurnosti do depresije.

Društveni diskurs proteklih godina bio je gotovo opsjednut rodom i seksualnošću. Iako je riječ bila o relativno maloj, ali iznimno glasnoj manjini, upravo je ona dominirala javnim prostorom. Ostali su problemi i teme često potiskivani u drugi plan.

Danas se, međutim, nazire kulturni zaokret. Aktivisti pad interesa za transrodni i nebinarni identitet tumače isključivo promijenjenom političkom klimom i jačanjem desno-konzervativnih stranaka, tvrdeći da se ljudi više ne usuđuju iskreno izjašnjavati. Istina je da politički prioriteti doživljavaju promjene i da teme vezane uz transrodnost više nisu u središtu pažnje. No to objašnjenje ne iscrpljuje cijelu sliku.

Primjer Sjedinjenih Američkih Država ilustrativan je i u tom pogledu. Dok su pojedini političari otvoreno prihvaćali rodno osjetljiv jezik i simboliku, Donald Trump je u svom drugom mandatu ukinuo treću rodnu kategoriju u putovnicama i ograničio državno financirana istraživanja rodnog identiteta. Ta odluka izazvala je opravdane kritike, jer zabrana istraživanja ne doprinosi razumijevanju složenih društvenih pojava. Kako je istaknuo Eric Kaufmann, postavljati pitanja o transrodnosti nije isto što i zagovarati transrodnost.

Upravo je to ključna točka: prikupljanje podataka i otvorena rasprava ne znače zauzimanje ideološke strane. Suprotno, bez empirijskih uvida društvo ostaje zarobljeno u dogmama – bilo progresivnim, bilo konzervativnim.

PROČITAJTE: Opsežni vodič – Objašnjenje LGBT zastave

Unatoč riziku da se klatno zaljulja u suprotnom smjeru, rodna se rasprava postupno normalizira. Ponovno postaje moguće izreći stavove koji su u otvorenom društvu nužni, a koji su godinama bili tabuizirani zbog snažnog moralnog pritiska. Buduće generacije vjerojatno će se čuditi činjenici da su znanstvenici bili izloženi javnom linču zbog tvrdnje da postoje dva biološka spola – stajališta koje je dijelila velika, ali tiha većina.

Pred europskim društvima, uključujući i Švicarsku, stoji ozbiljan zadatak: bez ideoloških zaslona i straha od etiketiranja otvoreno raspraviti pitanje medicinskih intervencija kod djece i mladih koje imaju doživotne posljedice, a za koje ne postoji čvrsta znanstvena osnova. Takva rasprava nije usmjerena protiv mladih ljudi, nego upravo u njihovu korist. Jer samo društvo koje je sposobno smireno, informirano i slobodno razgovarati o osjetljivim temama može donijeti odluke koje doista štite one najranjivije.