Od otoka do galerija: Priča o umjetnici koja tirkiz mora pretvara u staklene skulpture, svjetlosne objekte i funkcionalnu umjetnost za prostor

Njezino obrazovanje u Rijeci, gdje je od 2011. do 2021. godine završila studij kulturologije te Akademiju primijenjenih umjetnosti, kulminiralo je diplomskim radom posvećenim funkcionalnoj skulpturi. Taj koncept – ideja da skulptura može biti istodobno umjetnički objekt i uporabni predmet – i danas čini srž njezina stvaralaštva. U svijetu u kojem se granice između umjetnosti i svakodnevice često strogo definiraju, Matea ih namjerno preispituje. Njezini radovi nisu samo objekti za promatranje; oni su elementi prostora koji žive s ljudima, koje dodiruju, koriste i doživljavaju kao dio životnog okruženja. Skulptura, u njezinu razumijevanju, nije statična; ona komunicira, funkcionira i mijenja perspektivu promatrača.

Od 2015. godine njezin opus obuhvaća skulpture, fotografije, slike, crteže i instalacije koje su izlagane u galerijama i javnim prostorima diljem Hrvatske – od Pule i Rijeke, preko Zagreba i Labina, do Zadra, Novalje i Crikvenice – te na međunarodnim izložbama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sloveniji, Bugarskoj i Srbiji. Ta geografska širina izlaganja svjedoči o univerzalnosti njezina izraza: iako ukorijenjen u lokalnom kontekstu, njezin rad rezonira s publikom različitih kultura, jer istražuje teme koje su zajedničke ljudskom iskustvu – odnos prema materiji, prostoru i svjetlu.

Posebno mjesto u njezinoj praksi zauzima staklo, materijal koji doživljava kao simbol transformacije i transparentnosti. Staklo je za nju više od medija; ono je metafora za fragilnost i istodobnu snagu, za mogućnost da kroz prozirnost sagledamo ono što je ispod površine. U radovima često koristi tehnike fuzije i hladne obrade stakla, stvarajući organske skulpture koje podsjećaju na prirodne oblike – školjke, valove, kamenčiće. Kombinirajući staklo s drvom i keramikom, postiže kontrast između hladnoće i topline, tvrdoće i mekoće, čime njezini objekti dobivaju višeslojnu taktilnu i vizualnu dimenziju. Svjetlosni objekti koje izrađuje dodatno naglašavaju taj odnos: svjetlo prolazi kroz staklo, lomi se i stvara igre sjena koje mijenjaju percepciju prostora.

Lifestyle dimenzija njezina rada očituje se i u funkcionalnosti umjetničkih objekata. Tanjuri, zdjele i drugi uporabni predmeti od stakla koje stvara nisu samo dekorativni; oni su dio svakodnevnog rituala, posuđe iz kojeg se jede i koje povezuje umjetnost s intimnim trenucima života. U restoranima i galerijama, poput prostora na otoku gdje ljeti surađuje s kolegama, njezini radovi nalaze mjesto u gastronomskom i društvenom kontekstu, čineći iskustvo objedovanja estetskim doživljajem. Takav pristup odražava suvremenu tendenciju da se umjetnost ne promatra isključivo u galerijskim okvirima, već kao dio šireg kulturnog i životnog pejzaža.

Radionice stakla koje organizira sastavni su dio njezine misije dijeljenja znanja i poticanja kreativnosti. Trenutno vodi višetjednu radionicu u Gradskom muzeju Novalje, a planira i buduće programe u Zagrebu te u suradnji s kreativnim studijima i konceptualno osmišljenim prostorima. Radionice nisu samo tehnički tečajevi; one su iskustveni proces u kojem sudionici kroz rad s materijalom otkrivaju vlastite mogućnosti izraza. Staklo, koje u početku može djelovati kao zahtjevan medij, postaje alat za istraživanje i osobni rast. Svaki rad koji nastane na radionici nosi pečat individualnosti, jer umjetnost u njezinu shvaćanju nije samo rezultat, već i proces.

Inspiraciju pronalazi u tirkiznoj boji – nijansi koja je povezuje s morem i sjećanjima na otok. Kada presječe staklo, u njegovom presjeku otkriva tirkizni odsjaj koji podsjeća na boju vode u podne, kada sunce najjače obasjava površinu. Ta boja postaje simbol kontinuiteta između prirode i umjetnosti, između vanjskog svijeta i unutarnjeg doživljaja. Na plažama skuplja zaobljene komadiće stakla koje je more oblikovalo, promatrajući ih kao male skulpture prirode. Svaki takav komadić nosi priču o transformaciji – o putovanju materije kroz vrijeme i elemente, o ljepoti koja nastaje iz procesa trošenja i preoblikovanja.

Osim umjetničkog rada, aktivna je u profesionalnim udrugama i zajednicama likovnih umjetnika, prepoznajući važnost dijaloga i suradnje u suvremenoj sceni. Članstva u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika Istre i Udruzi likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti omogućuju joj razmjenu iskustava s kolegama i sudjelovanje u projektima koji proširuju granice umjetničke prakse. Buduće želje koje ima nadovezuju se na dodatno usavršavanje vještina i učenje novih, a to su tečaj speleologije i umjetnički program izučavanja puhanja stakla u Africi. Važno je neprestano težiti pronalasku novih iskustava i znanja – upravo u tome leži temelj svakog kreativnog procesa.

Lifestyle priča o Matei Zeman nije samo priča o umjetnici; to je priča o načinu života koji spaja estetiku, funkcionalnost i osobni rast. Njezini radovi, bilo da se nalaze u galeriji, restoranu ili privatnom prostoru, pozivaju promatrača da uspori, da osjeti materiju i svjetlo, da preispita odnos prema predmetima koji nas okružuju. U svijetu ubrzanog ritma i površnih dojmova, njezina umjetnost nudi prostor za kontemplaciju i otkrivanje ljepote u detalju – ljepote koja je istodobno krhka i trajna, poput stakla koje reflektira svjetlo i otkriva nove perspektive.