Iako većina nas želi biti bez dugova u životu, Robert Kiyosaki nije zabrinut zbog novca koji duguje. Japansko-američki biznismen autor je kultnoga bestselera „Rich Dad, Poor Dad“ (Bogati otac, siromašni otac). Mnogi ljudi grade poslovanje na temelju njegovih savjeta i tvrde da su im oni promijenili život, a ovaj bestseler iz 1997. ponovno je postao hit zahvaljujući društvenim mrežama.
Prema stranici Celebrity Net Worth, Kiyosaki ima neto vrijednost od oko 100 milijuna dolara, ali ispada da je zapravo u velikim dugovima.
Autor knjige Rich Dad Poor Dad objasnio je da ne vjeruje dolaru
Ovo bi vjerojatno zabrinulo mnoge ljude, ali Kiyosaki to ne vidi kao lošu stvar. Njegov hladnokrvan stav temelji se na činjenici da „ne vjeruje dolaru“. “U dugu sam milijardu dolara jer je dug novac”, otkrio je Kiyosaki u podcastu Disruptors.
Ustvrdio je da „banke propadaju“. Imajući to na umu, 76-godišnjak je inzistirao da će „ljudi koji će pobijediti ljudi biti ljudi koji imaju zlato i srebro“.
Robert Kiyosmaki je dobar prijatelj i s Donaldom Trumpom – s kojim je čak napisao knjigu.FOTO: Profimedia
Na drugom mjestu, u kolumni podijeljenoj na Instagramu, biznismen tvrdi da je biti bez dugova „najgori savjet koji danas ikome možete dati“.
“Ključ je imati imovinu“, objasnio je. “Ne posjedujem zalihe nafte – posjedujem naftne bušotine. Postoji vrlo velika razlika. Svaki put kad crpka ide gore-dolje i ispumpa galon ili barel nafte, ja budem plaćen.”
Autor knjige Rich Dad Poor Dad sve što ima pretvara u zlato i srebro
Za one koji imaju dionice rekao je da se problem svodi na kamate. Kako one rastu, burzovne stope padaju – a s tim ide i vrijednost zlata i srebra.
“Oni s čvrstom imovinom kao što su nekretnine, nafta i slične stvari, njima novac samo pristiže“, nastavio je Kiyosaki.
Kiyosaki je napisao brojne bestselere o financijama.FOTO: Profimedia
Iako nije zabrinut zbog duga koji ima, Kiyosaki je objasnio da postoji i loš dug.
“Mnogi ljudi koriste dug za kupnju obveza“, rekao je u zasebnoj kolumni na Instagramu.
“Vozim Ferrari. Pogodite što? Isplati se 100 % jer je to obaveza. Vozim Rolls-Royce. Isplati se 100 % jer je to obaveza.”
Kiyosaki je nastavio: “Dugkoristim kao novac i ne štedim gotovinu jer je 1971. dolar postao dug.”
“Ako ja propadnem, banka će propasti“, nastavio je. “To nije moj problem.” Kiyosaki pretvara sav svoj novac u srebro i zlato, ali ima i nešto novca u bitcoinima.
“Jednostavno ne vjerujem prokletom dolaru“, zaključio je.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
U svijetu koji je gotovo opsjednut novim, starost je postala pomalo neobičan oblik luksuza. Svakoga dana pojavljuju se novi proizvodi, novi brendovi, novi restorani, nove kolekcije, novi koncepti interijera, nove tehnološke platforme, nove pjesme i nove poslovne ideje koje u kratkom vremenu uspijevaju privući pažnju javnosti, algoritama i tržišta, ali samo rijetke među njima uspijevaju napraviti ono što je u suvremenoj ekonomiji zapravo mnogo teže od samog lansiranja: ostati relevantne. Novost može proizvesti interes, može stvoriti promet i može osigurati naslovnicu, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz vrijednosti. Povijest kulture, dizajna, mode, gastronomije i poduzetništva iznova pokazuje da između nečega što je trenutačno popularno i nečega što će za dvadeset ili pedeset godina još uvijek imati smisla postoji velika razlika.
Gotovo tri desetljeća nakon njihova prekida, glumica se u podcastu „Friends Keep Secrets“ prisjetila odnosa s Pittom i razdoblja u kojem je njihova privatna veza postala jedna od najpraćenijih ljubavnih priča Hollywooda.
William se na važnoj ceremoniji pojavio bez supruge Kate Middleton, a društvo mu je pravila njegova teta, princeza Anne, koja je u Norvešku stigla u privatnom svojstvu.
Umjesto da haljinu sačuva za toplije dane, Nina ju je prilagodila prijelaznom razdoblju i pokazala jednostavan trik koji vrijedi isprobati čim temperature počnu padati.
