Dvojezični zbornik Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada (Croatian dissidents and the dissonance of the West), objavljen u biblioteci Okomice Školske knjige, pionirsko je djelo u kojem se prvi put sustavno govori o tome kako su Sjedinjene Američke Države i zapadna Europa gledale na hrvatsku borbu za nacionalnu ravnopravnost tijekom socijalističke Jugoslavije. Toj važnoj temi, koja nije namijenjena samo povjesničarima nego i svima koji žele razumjeti zašto hrvatska borba za nacionalnu neovisnost i poštovanje ljudskih prava nije dobila veću potporu zapadnih demokracija, pristupa se u zborniku sa znanstvenoga, dokumentarnog i esejističkoga gledišta.
Knjiga koju je uredila Julienne Bušić podsjeća na to da su interesi globalnih velesila uvijek imali prednost pred borbom za ljudska prava, ističe u predgovoru recenzent knjige dr. sc. Josip Mihaljević. Međutim, ona pokazuje i to da hrabrost i borba za slobodu na kraju postignu uspjeh. Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća neki od hrvatskih disidenata, koji se spominju u knjizi, postali su nositelji velikih demokratskih političkih inicijativa koje će na slobodnim višestranačkim izborima 1990. godine srušiti gotovo polustoljetnu komunističku diktaturu.
Ignorirani i ušutkivani
Zbornik počinje dvama uvodnim tekstovima urednika i autora Julienne Bušić, Zlatka Begonje i Luke Kneza koji sadržavaju prijeko potreban povijesni kontekst odnosa američke i zapadnoeuropske politike prema hrvatskim emigrantima i disidentima. Taj je uvodni dio iznimno važan za dešifriranje povijesnih izvora koji su jezgra zbornika.
U svojem tekstu Julienne Bušić piše o nedosljednosti američke politike s obzirom na odnos prema disidentima iz komunističke istočne Europe. Dok su disidenti iz Sovjetskog Saveza dobivali punu potporu američke vanjske politike u svojoj borbi za ljudska prava, protivnici „nove” komunističke Jugoslavije bili su ignorirani, čak i ušutkivani. Razlog takvome stajalištu bio je zaštitnički odnos Sjedinjenih Država prema Jugoslaviji kao državi koja je prva izašla iz komunističkog bloka. Kratka studija pod nazivom Govoriti gluhima – hrvatski disidenti i disonanca Zapada „pokazuje da je američka politika prema Jugoslaviji vrlo uspješno gušila kritičke glasove hrvatskih disidenata u medijima i politici o nebrojenim kršenjima ljudskih prava u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata”, ističe Julienne Bušić.
Poglavlje „Sjene i tajne: jugoslavenske tajne službe i kontrola zapadnog tiska” sadržava izvorni znanstveni članak povjesničara Zlatka Begonje i Luke Kneza. Koristeći se arhivima Službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije i objavljenim dokumentima američke vlade, autori istražuju kako su politički interesi Zapada oblikovali prikaz Jugoslavije u medijima.
Dokumentacija sa suđenja
Među objavljenim povijesnim izvorima o djelovanju i položaju hrvatskih disidenata jest osam intervjua s pet hrvatskih disidenata (Vladom Gotovcem, Franjom Tuđmanom, Ivanom Zvonimirom Čičkom, Petrom Šegedinom i Markom Veselicom) koji su svojedobno objavljeni u zapadnim medijima, a neki se prvi put objavljuju u Hrvatskoj u ovom zborniku. Knjiga sadržava i dokumentaciju sa suđenja hrvatskim disidentima – optužbe, saslušanja, izjave obrane i sudske presude iz socijalističkog doba.
Prvi se put objavljuje završna riječ Dražena Budiše na sudu nakon što je uhićen u hrvatskom proljeću. Slijedi izvješće Brune Bušića o stanju u hrvatskim zatvorima i dokument udruge Helsinki Watch o represiji prema političkim protivnicima u Jugoslaviji te sažetak razgovora koji su 10. rujna 1971. vodili Henry Kissinger i Bogdan Crnobrnja, jugoslavenski veleposlanik u SAD-u (1967. – 1971.). Taj je dokument nedavno postao dostupan na mrežnoj stranici američke vlade, a pokazuje u kojoj je mjeri američka diplomacija surađivala u ugrožavanju demokratskih prava Hrvata da prosvjeduju u SAD-u.
Represija prema intelektualcima
Povijesni izvori objavljeni u zborniku jasno pokazuju da je represivnost režima prema disidentima bila veća nego u drugim komunističkim zemljama zbog usporednog postojanja hrvatskoga nacionalnog pitanja. Knjiga sadržava važne informacije za političku i intelektualnu povijest te osobito ključne podatke za povijest represije prema intelektualcima disidentima tijekom komunističkog razdoblja u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Hrvatski disidenti nisu bili „kontrarevolucionari”, kako su ih vlasti etiketirale, nego intelektualci ispunjeni idealizmom da je moguće reformirati komunistički sustav i jugoslavensku državu. Sudar sa stvarnošću zatvora i progona nakon 1971. godine sve ih je više ispunjavao pesimističnim stajalištem.
Zbornik disidentskih izvora objavljen je i na engleskom jeziku kako bi i strani istraživači mogli na osnovi izvorne građe bolje razumjeti svu složenost stanja u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća i uvidjeti da sve disidente pod komunističkim režimima nisu jednako podupirale zapadne politike i mediji u njihovoj borbi za slobodu savjesti i ljudska prava. Knjiga Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada (Croatian dissidents and the dissonance of the West) dostupna je u webshopu i svim knjižarama Školske knjige te u internetskoj trgovini Amazon.de.
Ako ste ikad željeli zaviriti u živote i rad hrvatskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a da pritom osjetite dah talijanske umjetničke inspiracije, ova vijest će vas posebno razveseliti. U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, 2. prosinca 2025. u 13 sati, bit će predstavljena knjiga „Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.“, autorice dr. sc. Ivane Rončević Elezović.
Ovogodišnji Interliber donio je nešto više od uobičajenog književnog uzbuđenja. Donio je emociju, toplinu i onu rijetku vrstu književne povezanosti koju publika prepoznaje bez zadrške. A ništa to ne dokazuje bolje od titule najprodavanije knjige sajma: dirljive, nježne i duboko ljudske posvete prijateljstvu između čovjeka i psa — romana „Njegov miris poslije kiše“ Cédrica Sapin-Defoura.
U samom srcu Zagreba, u intimnoj atmosferi Atelieru LM, ovog je vikenda otvorena izložba „Portreti i šire“ koja donosi jedinstven presjek tri desetljeća domaće kulturne i društvene scene, a publiku istodobno poziva da zastane pred više od 400 portreta koji oblikuju naše zajedničko pamćenje. Izložba je osmišljena kao pažljivo komponirana vizualna pripovijest koja istodobno otkriva lica, ali i trenutke u kojima se fotografija pretvara u osobni susret, dok svaki kadar donosi onu tihu, ali snažnu poruku koja se rađa u odnosu fotografa i portretiranog.
Blagdani su sve bliže, a s njima i onaj neobjašnjivi osjećaj topline, mirisa cimeta, svjetlucanja lampica i trenutaka koje dijelimo s najdražima. Upravo taj duh čarolije, mašte i ljubavi oživljava u interaktivnoj slikovnici „Orašar – Klarina priča“, projektu koji spaja glazbu, ilustraciju i pripovijedanje u jedno neponovljivo iskustvo.
Postoje trenuci kad glazba utihne, ali emocija ne nestaje. Kad note prestanu svirati, a riječi ostanu — gole, ranjive, istinite. Upravo u tom prostoru između glazbe i tišine živi nova knjiga Zlatana Stipišića Gibonnija “Bandire potonulog carstva” — zbirka poezije koja ne samo da nosi ritam njegova srca, već i miris mora, soli i svih tih neizrečenih emocija koje čine njegov svijet.
Najuzbudljiviji tjedan za ljubitelje knjige i kulture je pred vratima – Interliber od 11. do 16. studenog pretvara Zagrebački velesajam u raj za čitatelje, a među najiščekivanijim štandovima i ove se godine ističe onaj knjižare Rockmark koja već više od desetljeća spaja svijet knjige, glazbe i pop kulture.
Kažu da je knjiga naš najbolji prijatelj. Uz nju se opuštamo, učimo i putujemo u krajeve koje nikada nismo posjetili. Radujemo se i tugujemo s glavnim junacima, rješavamo zločine i tražimo recepte za neka nova, ukusna jela. No, život je danas prilično ubrzan, a vremena malo. Dan započinjemo brzinskom kavom, gužvom u prometu, e-mailovima koji ne prestaju dolaziti, a završavamo ubrzanim večerima u kojima rješavamo obiteljske obaveze.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.